Politika i gospodarstvo

Odgovor Marije Vučković na prozivke

Marija Vuckovic, dubrovacki.hr

Prenosimo odgovor dožupanice Vučković na prozivke Vlahe Orepića. Odgovor smo prenijeli sa facebook profila Marije Vučković:

Evo, iako mi je ovaj profil uglavnom mjesto ili način opuštanja, vremenski kratka posveta svojim ljubavima i hobijima za koje imam sve manje vremena, ipak ću današnji status osvježiti odgovorom na pitanje koje se pojavilo na jednom blogu. To pitanje glasi: “Zašto naša dožupanica šuti u vezi s mogućim projektom izgradnje termoelektrane na ugljen u Pločama?”:

Kao prvo, uopće ne šutim. Odgovaram na pitanja na županijskoj skupštini, raspravljam na sjednicama Upravnog vijeća Lučke uprave Ploče, pratim tekstove u vezi s temom i posvećujem tome vremena koliko mogu i koliko smatram da je primjereno. O tome, uostalom, izvješćuju i mediji. Pravo ljudi je da to smatraju nedovoljnim, oportunističkim i sl. i ja to pravo poštivam.


No, ne poštujem one koji govore da lokalna samouprava podržava projekt samo zato što je dovoljno odgovorna da dopusti javnu raspravu o toj i svakoj drugoj temi. Ne poštivam iz zbog njihovih uvredljivih navoda u kojima tvrde da su svi izrađivači bilo kakvih studija i svi dužnosnici u javnom sektoru u Hrvatskoj “kupljeni”, “korumpirani” i sl. Oni znaju da nije tako, inače dobar dio Hrvatske ne bi bio tako očuvan u odnosu na ostale europske zemlje. No, diskvalifikacija drugih, osobito onih koji dobivaju izbore, jedini je politički program takvih aktivista. Da nije tako, onda bi se neki koji vode ekološke udruge barem jednom u pet godina javili s nekom projektnom prijavom na natječaje vezane za zaštitu okoliša, ruralno gospodarstvo, bla, bla, održivi razvoj (uh, kako se ishabao taj pojam). Ni jedna jedincata prijava onih čija se ljubav prema okolišu i narodu probudi pod svjetlima reflektora. A natječaja u županiji i državi je bilo stotinu.

Dakle, takve javno iznesene stavove smatram nepoštenim i politikantskim, ali i vrlo ozbiljnim kad se na isti način optužuje narod. “Narod šuti, narod je kupljen koricom kruha, narod se boji…” E, pa za razliku od vas, ja uvijek vjerujem narodu. I kad me kažnjava na izborima, i kad kritizira moj rad i kad me podržava glasovima. Narod zna, pa onda ne kužim zašto se tako bojite odluke naroda.

I na kraju odgovor. Moja vizija županije i razvoja doline Neretve se očitava u projektima koje radim i koji polako, nakon više godina truda, dobivaju svoje obrise, zahvaljujući naravno i mnogim ljudima koji su pomogli u ostvarivanju takvih projekata, a među kojima blogeri i zabrinuti pitatelji, nažalost, nisu: Centar za selektivne oblike turizma (dobiva potporu EU), Škola neretvanske tradicionalne kuhinje (napravljena dokumentacija i prijava), visoka učilišta u dolini Neretve, potpore i jamstveno-kreditni programi ekološkoj poljoprivredi i zelenom poduzetništvu (2009. smo bili zadnji u Hrvatskoj, danas više nismo), poticajni programi za mlade i poduzetnike (prvi put ih županija samostalno radi), stipendiranje deficitarnih zanimanja (uvedeno 2009. i udvostručen iznos u četiri godine), zaštita neretvanske mandarine (evo, na jednom blogu su ekološki aktivisti pozvali na zaštitu neretvanske mandarine, ne znajući da se to radilo tri godine i da je neretvanska mandarina dobila oznaku izvornosti u listopadu 2013. što je najviša razina nacionalne zaštite).

Poručujete da je puno prostora za razvoj poljoprivrede i ruralnog gospodarstva… Pa kome poručujete, javite se, osmislite neki projekt, otvorite obrt, gospodarstvo…

Termoelektrana na ugljen nije u mojoj viziji razvoja, ali ja sam po struci ekonomist s magisterijem znanosti iz međunarodnih financija, ovlašteni investicijski savjetnik koji se, kao lokalni dužnosnik, bavi poticanjem malog gospodarstva, regionalnim razvojem, malim projektima razvoja lokalnih zajednica, školstvom, primarnom zdravstvenom zaštitom i unaprjeđenjem socijalne skrbi. I nisam energetičar, nisam stručnjak iz područja zaštite okoliša (za što postoji studij u Hrvatskoj), nisam agronom, nisam biolog i nisam predstavnica sektora velikog gospodarstva… kao takva, vjerujem i tražim odgovore i od struke i od naroda i od onih koji doista vole dolinu Neretve.

Naravno, uzimajući u obzir i kritiku i pitanje gospodina Orepića, pokušat ću biti hrabrija, jer hrabrosti i odgovornosti za javno dobro nikad nije dovoljno i slažem se da ih mogu i trebam imati više. Isto tako, pozivam i njega da pisanim putem podrži napore Grada i Županije, te zatraži od predsjednika Josipovića, premijera Milanovića i ministra obrane Kotromanovića konačno rješavanje vojne baze na Južnom Jadranu i oslobađanje prostora MORH-a koji se danas koristi ili nekoristi, a nama treba kao neprocjenjiv prostorni i gospodarski resurs. Radimo svoj posao, pa će i biti manja ovisnost o investicijskim aktivnostima sa strane.

Marija Vučković