Iskoristili smo priliku dok je bio doma i porazgovarali sa gospodinom Vlahom Orepićem, nezavisnim saborskim zastupnikom, nekadašnjim ministrom unutarnjih poslova. Predsjednički izbori su iza nas, preuzeli smo presjedanje vijećem EU, Sabor zasjeda, frka u HDZ-u…
Pa idemo o svemu po malo.
Niste prikupili potpise. Je li to baš toliki problem ili…?
Prikupljanje potpisa je stvarno zahtjevno ali u određenim okolnostima, u kojima se je zatekla većina nas koji smo se upustili u tu avanturu, jednostavno izgubi smisao. Ishod znate. Sve skupa radilo se o iznimnom političkom ali i životnom iskustvu. Saznate da nije sve onako kako vam izgleda pa čak niti ljudi koji vas okružuju.
U ovoj predsjedničkoj kampanji mogli ste, i to u samom startu, prepoznati dvije vrste kandidata. One koji su imali naglašen stranački i medijski background i one koji to nisu imali ali su unatoč svemu s vlastitim imenom i prezimenom ušli u borbu i odaslali svoju političku poruku građanima RH. Ja sam ispunio svoj cilj, odaslao svoju poruku i puno naučio.
Koja je to poruka?
Može se! Trebamo mjenjati našu politička stvarnost!
Sad kad je sve prošlo koji je vaš zaključak?
Dobro je prošlo!
Je li to znači da ste zadovoljni ishodom predsjedničkih izbora?
Suština politike za koju se zalažem zasniva se na uvjerenju da je potrebno okupiti pristojnu, samoostvarenu, samozatajnu hrvatsku koja je u većini sa ciljem da nadglasa bučnu, lopovsku, nepristojnu Hrvatsku koja iako je u manjini ipak dominira u političkom životu Hrvatske.
To se je i dogodilo. Zato sam iznimno zadovoljan. Hrvatska je odlučila mjenjati se! To je osnovna poruka ostvarenog rezultata.
U HDZ-u je počelo međusobno optuživanje, SDP likuje. Je li SDP pobjednik ovih izbora? Kakvo je sad stanje u HDZ-u?
SDP ima osnove za slaviti, ali ovaj rezultat je puno širi od samog SDP-a i prije svega on je poruka pristojne Hrvatske kojekakvim Brkićima, Čovićima, Đakićima… kojima je jasno rečeno “Dosta vas je više!” Ovaj poraz KGK je poraz onoga što HDZ stvarno i jest u ovom trenutku, i koji već duže vrijeme ima krizu identiteta. Sad se, na sve moguće načine, nastoji ustanoviti ideološka osnova svemu onome što pretendira biti Hrvatska desnica.
Plenkovićeva maksima “Prvo ću promjeniti HDZ, a potom i Hrvatsku!” postaje opipljiva i ostavlja sve manje vremena onima koji bi desničarili s HDZom. Čak je i Stierova paradigma “…integracija isključenih ili marginaliziranih hrvatskih građana” kleknula na koljena skupa s revizijom prošlosti koju je pokrenula.
Velike su šanse da HDZ ipak ostane Plenkovićev jer je ovo prvenstveno poraz Karamarkove i Brkićeve izabranice tj politike. I to je dobro!
Kao da navijate za Plenkovića?
Ma ne, već nastojim biti realan u odnosu na politički trenutak u kojem se nalazimo. Ja sam oponent ovoj politici HDZ-a ali smatram da je Plenkovićev opstanak na čelu HDZ-a racionalnija solucija i za sam HDZ od svih ostalih mogućih.
Uostalom HDZ u je ovom trenutku, uz svu svoju veličinu, jedna obična mižerija i to će bivati sve više dok se ne riješi politika i usluga kojekakvih Brkića, Čovića, Đakića, Karamarka… tj. onoga što ti ljudi predstavljaju.
Oštri ste prema politici koju provodi HDZ BiH tj g Dragan Čović. Vaš posjet Hrvatskom narodnom vjeću u Sarajevu početkom lipnja 2019. godine je prošao upravo u tonu oštre kritike politike Čovićevog HDZ BiH.
Do mog dolaska u Sarajevo se uglavnom HDZ BiH nametao kao ekskluzivni tumač interesa i koordinator između Hrvata u BiH i Hrvata u Hrvatskoj, ali i same BiH i RH. Taj moj dolazak u Sarajevo je je imao za cilj promjenu te političke paradigme. Neosporno je da je tom prilikom otvoren proces pristojne zamjene te paradigme, te pogrešne politike HDZ-a koji nije uspio postati netko tko će artikulirati interese ukupnog hrvatskog političkog bića u BiH.
Stranka Nova Politika je svjesna pogrešne politike prema Hrvatima u BiH, a kojima je vitalni interes trajni mir i prosperitet u BiH kao samostalnoj, suverenoj i međunarodno priznatoj državi. Jedan od ciljeva Nove Politike je da ovo što sam rekao postane sastavni dio unutarnje i vanjske politike RH prema BiH.
Nemam namjeru biti konfliktan već konkretan i jasan. HDZ BiH kao i naš domaći HDZ, mada je to još uvijek sve isto, nikako se ne odriču pogrešne politike prema BiH. To je svima nama ogroman uteg. Prisjetimo se da je ta pogrešna politika kulminirala u ratnim godinama do te mjere da je u jednom trenutku svog ludila nudila i dio hrvatskog tereitorija (dio Konavala) ratnom zločincu Karadžiću . I to kao izlaz na more tzv Republici Srpskoj. Ta politika, u tom ratnom vihoru, se je odrekla svih životnih prostora Hrvata na području BiH koji su bili izvan granica tada Bobanove Herceg Bosne.
Ta politika je, uglavnom na području zapadne Hercegovine, generirala jednu shizofrenu situaciju u kojoj Hrvati ne prihvaćaju vlastitu domovinu kao svoju iako su njen konstitutivan narod. To je išlo i ide do te mjere da čak formalno vežu stanovništvo sa tog područja za RH na način da ih potiču na lažne prijave prebivališta u RH iako ti ljudi nisu nikad živjeli niti žive u RH.
Ta politika je Hrvate iz BiH prozvala dijasporom RH što je nepovezivo sa činjenicom da su bosanskohercegovački Hrvati konstitutivan narod u BiH. Uostalom tko je kome “Dijaspora”? Pa BiH je “matična domovina”za bar 30 % građana RH, obratno niti 1%! Brojevi uvijek daju jednostavne i nedvosmislene odgovore. Hrvati u BiH jednostavno nisu dijaspora osim onih koji su iz hrvatske doselili u BiH. Ne razumijem što tu nije jasno.
Da nastavim. Ta politika je kako gospodarski tako i demografski devastirala područja u BiH gdje žive Hrvati, a posebno zapadnu Hercegovinu. Veliki broj radno sposobnog stanovništva je migrirao sa tog područja. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, bosanskoherce
Taj broj se je sveo na cca 300 tisuća.
Ta pogrešna politika HDZ + HDZ BiH je omogućila da na parlamentarnim izborima u RH 2007. imamo 568 097 birača više od broja punoljetnih stanovnika popisanih 2001.godine. Da na parlamentarnim izborima održanim u prosincu 2011.godine imamo 605.827 birača više nego punoljetnih stanovnika popisanih u travnju iste te 2011.godine. Ta politika je u uzroku što i na ovim predsjedničkim izborima imamo cca 450.000 birača više od broja punoljetnih stanovnika. Znači ta politika je omogućila da zadnja tri izborna procesa na izborima imamo prosječno 500 tisuća birača više nego punoljetnih stanovnika.
Konačno nije bitan taj Čović koji po uzoru na suradnju Boban-Karadžić danas koketira i surađuje sa Dodikom. Bitno je da se kao društvo posložimo kako bi napravili kvalitativni iskorak koji će omogućiti razvoj RH. Koji će omogućiti da RH bude sposobna, između ostalog, sukladno ustavnoj obvezi, brinuti i za Hrvate izvan RH.
Nije baš zahvalno biti kritičar Čoviću i njegovom politikanstvu. Zbog svega ovoga, od kojekakvih profesionalnih “velikih” Hrvata, već dugo trpim verbalne i kojekakve druge pokušaje osobne diskreditacije. Jasno mi je i zašto. Kao što mi je jasno zašto mnogi u politici ali i u svim drugim sferama života šute o svemu ovome iako su svjesni da je sve što govorim neporeciva istina. Ljudi se boje. Ali i pomalo su izgubili vjeru da se bilo što može promjeniti.
Iskreno, malo me pogađa šutnja mojih prijatelja, poznanika i kolega koji su svjesni svega ovoga o čemu govorim. Koji npr. znaju da i na izborima za Gradonačelnika grada Ploča, već dugo, glasaju mnogi koji u Pločama nikad nisu živjeli. Znaju i tko ih je dovozio i dovozi. Moramo prestati sa tom praksom toleriranja varanja građana na izborima od kojih, na istim tim izborima tražimo povjerenje.
Neću odustati dokle god budem imao mogućnost zalagati se za bolje Ploče, za bolju Hrvatsku i za Hrvate gdje god oni bili, ali na jedan sasvim drugi način od ovoga koji je svojstven nekad Bobanu, a sad Čoviću i njegovoj kliki. Vjerujem da je istina jedini put!
Kako Vam se dojmio političar Škoro. Kako gledate na poziciju svojih nekadašnjih kolega MOSTovaca?
Kao prvo g Škori čestitam na zapaženom rezultatu iako nije uspio u onome što je želio postići. Čovjek se je usudio izložiti vlastito ime i prezime i izaći na politički teren. Poštujem fajtere pa i kad se ne slažem sa njihovim stavovima. Svjetonazorskom inercijom Most se našao u toj ekipi kao netko tko je već utaboren na desnoj strani političkog spektra iako i dalje izgara u sukobu toga što realno jeste i onoga kako se predstavlja.
To je postalo još vidljivije u ovoj njihovoj suradnji sa Škorom zbog koje došlo do odlaska nekih njihovih istaknutijih članova. Most je već dovoljno vremena u istom spektru sa Suverenistima i Hasanbegovićem sa kojima se bori za isto biračko tijelo. Taj miks klerikalne i revizionističke desnice nije samoodrživ ali Škoro im je dao novi identitet i bit će uspješni točno onoliko koliko uspiju zatomiti svoj. I obrnuto, Škoro će biti uspješan onoliko koliko uspije nebiti oni.
Ovoga su svjesni g Petrov i g Grmoja stoga i nisam sklon vjerovati u neku njihovu dublju suradnju sa Škorom koj je na neki način ono čemu oni teže biti. Za sada njihov zajednički i jedino prepoznatljiv motiv je rušenje Plenkovića a ne nužno HDZ-a kao njihove svojevrsne političke matice. Mislim da tu nisu na pravom putu jer g Plenković hrani njihovu politiku kao što oni hrane Plenkovićevu. To vam je kao i u BiH gdje Čović treba Komšića ali i Komšić njega. To što se međusobno politički “gaze” samo pomaže njihovim političkim karijerama i ničem više.
U svakom slučaju u desnom spektru iza HDZ-a ima prostora, ali samo za jednu pristojnu konzervativnu opciju. HDZ jednostavno ne može pokrivati cijeli spektar od centra pa do krajnje desnice ukoliko želi mir u svojoj kući. Ipak mislim da je Hrvatska u ovom trenutku kako sa lijeve tako i sa desne strane bliže, nazovimo ga, širokom centru.
Da li SDP ili neke druge snage na drugoj strani političkog spektra mogu ugroziti trenutnu vladajuću koaliciju?
Iako pametni ljudi kažu da je u politici sve stvar dojma, stava sam da se politika treba odvijati u okvirima identiteta naroda kojeg se želi politički zastupati. SDP također već duže vrijeme proživljava krizu te vrste političkog identiteta. Udaljio se je od svog biračkog tijela koje je otvorenije i socijalno osjetljivije i koje očekuje takve teme i takvu politiku. SDP nije komunistička stranka ali ne treba biti ni neoliberalna što je sad. Jedno i drugo je udaljeno od potreba sve brojnijeg i siromašnijeg “običnog” puka.
Ako uskladi i dobro pozicionira svoju politiku, za što nema puno vremena, SDP se može nametnuti kao predvodnik hrvatske opcije od centra lijevo. Na valu promjena koji je formiran Milanovićevom pobjedom, ima šansu pobjediti na parlamentarnim izborima.
Kako gledate na ovo naše predsjedanje vijećem EU ali i perspektivu Hrvatske u EU ?
Trebamo biti ponosni na naše predsjedanje vijećem EU koliko god ono bilo stvar nekakvog redoslijeda. To je uspjeh svih dosadašnjih vlada. Ako ništa osposobit ćemo našu administraciju za takvo što. No isto tako trebamo biti svjesni kako je ispred EU puno izazova te da trebamo držati širom otvorene oči. Međusobni odnosi članica EU su određeni obvezom prilagodbe nacionalnih normi sa normama EU koje su, htjeli mi to ili ne, izraz volje najjačih. Upravo ovo pravi razliku među onima koji jesu i onima koji nisu spremni i sposobni za tako nešto. Kritike ekonomske globalizacije i euroskepticizam su među nama. Trebamo otvoreno razgovarati o tome.
Nisam uvjeren da ekonomski globalizam i demokracija idu ruku pod ruku. Tako da u ovoj političkoj stvarnosti, koju karakterizira upravo taj globalizam kao i nacionalne države, trebamo biti sposobni živjeti. Da bi bili sposobni trebamo ostvariti demokratsku nacionalnu državu i koliko god je moguće težiti bilateralnom uređenju odnosa sa susjednim i ostalim državama. Unatoč svim problemima nema boljeg mjesta od EU za živjeti političku stvarnost. To je u okvirima potrebe i identiteta svih građana RH.
Ulazak u Schengenski prostor- da ili ne?
Svakako. To je u ovom trenutku bitan vanjskopolitički cilj RH. Tek kad uđemo u Schengenski prostor možemo reći da smo u punom smislu riječi članica EU.
A jeste li za uvođenje eura?
Trenutno nisam i to ne zato što imam posebne razloge biti protiv već jednostavno zato što nemam dovoljno dobar razlog da bi bio Za .
Ne treba srljati.
Pratite li naša lokalna politička zbivanja? ŠKANJ, za koji ste emotivno vezani, je dio vladajuće koalicije. Kakvi su vam utisci o njegovom djelovanju?
Sad nakon dovoljnog vremenskog odmaka jasno je da je neovisna lista ŠKANJ na čelu sa Nikom Orepićem donijela ispravnu odluku, a koja je bila i presudna, za promijenu vlasti u Pločama. Grad je na neki način prodisao. Uredio se. Živnuo.
ŠKANJ je uz ulogu korektora vlasti, samozatajno i odlučno preuzeo odgovornost provoditelja i sukreatora politike grada posebno na području djelovanja gradskog vijeća, našeg Izvora, razvojne agencije PLORA, Dječjeg vrtića, Doma športova, pa i KUD Ploče… Tu je i ŠKANJeva ideja i uspješna organizacija početnih aktivnosti uređenja nove plaže od strane MORH-a na području ex tehničke radionice na što smo posebno ponosni.
Na svom dosadašnjem političkom putu NL ŠKANJ je nailazila na probleme pa čak i na neke neugodnosti. Žao mi je zbog toga. Naša politika je inače puna obračuna na osobnoj razini što je u stvari način na koji se prikriva bezidejnost i nekompetentnost. Bilo je tu grešaka ali znamo i onu “nije se rodio tko bi svakom ugodio”. Ali koliko vidim sve što rade je zakonito, stručno i konstruktivno bez populističkih poteza i medijskog eksponiranja što ih čini drugačijim. Dosta toga je još u tijeku kad je riječ o idejama, inicijativama i angažmanu neovisne liste ŠKANJ stoga vjerujem da su se pokazali kao korektan i poželjan politički partner, za naš grad korisna ekipa. Što je jedino i bitno.
A što kažete na ostali dio vladajuće ekipe, ali i na rad oporbe?
Sve ovo što sam nabrojao kao doprinos ŠKANJ-a ne bi bilo ostvarivo bez suradnje svih koji su dio vladajućih. Od Gradonačelnika do svakog vijećnika pojedinačno. Kao što sam već rekao grad je prodisao. Uredio se. Živnuo. Oporba je, u svom HDZ ovskom stilu, konfliktna. Ipak mislim da je potrebno odmaknut se od besmislene političke tehnologije u kojoj se, bez obzira na sadržaj, pozicija nužno ne slaže sa opozicijom. Treba pružati više mogućnosti za dogovor sa opozicijom. I to o svemu.
Ploče su grad koji nužno treba hrabru politiku za grad, za strateški zaokret u smjeru poticanja poslovne kompatibilnosti luke, turizma koji je u samonastajanju i svih održivih djelatnosti. Prvi korak je da se Luka Ploče repozicionira u lučkom sustavu. Treba uz trenutnu specijalizaciju za promet kontejnerskog i rasutog tereta dodati i putnički promet, tj. specijalizirati se i kao luka za prihvat brodova na kružnim putovanjima. Trebamo što prije, na području luke, putnički terminal koji bi rasteretio Dubrovnik u ljetnim mjesecima i otvorio neke druge perspektive kako tranzicijskog tako i destinacijskog turizma na području Ploča.
Trebamo biti spremni za novi poslovni i životni ambijent kojeg će značajno odrediti kako Pelješki most tako i koridor V c. koji će vjerovatno biti realiziran u narednom desetljeću. Trebamo znati gdje idemo, kakve Ploče vidimo za 10-20 godina. Tako će nam svima biti lakše. Ne smijemo ostati samo kao lučki grad. Ima i nekoliko nerješenih “tekućih” stvari koje bi trebalo što prije realizirati. Recimo u dogovoru sa Županijom i Lučkom upravom treba omogućiti da najam za INA-u pumpu ide gradu, a ne lučkoj upravi te da se ta sredstva namjenski troše za uređenje grada. Treba nastojati da se luka što je moguće više “iskoristi” za razvoja grada, kao što je nekad bilo, a ne obrnuto. Recimo gospodarenje cijelom putničkom obalom trebalo bi biti u korist gradskog proračuna.
Trebamo odmah dislocirati ili sanirati kanalizacijske ispuste u uvali Velika pošta, a ne čekati realizaciju aglomeracije što se može odužiti na tko zna koliko godina. Mislim da su novci za pročistače čak i osigurani. Trebamo u suradnji sa Lučkom upravom odmah osigurati protočnost prometa ispred Doma zdravlja jer sad praktično tu imamo slijepu ulicu… itd.
Trebamo učiniti sve što možemo i to u što kraćem vremenu da bi ljudi imali razloga doći u Ploče i u njima ostati što duže i osjećati se ugodnije. Vjerujem da se u dogovoru sa obrtnicima grada Ploča, najodgovornijim ljudima vodećih firmi u Luci Ploče kao i sa Ravnateljem LU može uhvatiti povoljan vjetar za razvoj Ploča. Da bi se ovo dogodilo treba postići i politički konsenzus, trebamo se svi uhvatiti za jedan štap. Bitno je dobronamjerno otvoriti politička, administrativna i poslovna vrata Ploča!
Udruga ŠKANJ, koju ste osnovali u vrijeme borbe protiv izgradnje TE u Pločama još je aktivna?
Udruga građana “ŠKANJ“ je dala svoj skromni doprinos u borbi protiv izgradnje Termoelektrane na ugljen u Pločama. Kad je ta borba uspješno okončana UG ŠKANJ je na neki način ispunila svoju osnovnu svrhu. Ono što se sad događa u udruzi ŠKANJ, a pod vodstvom gospođe Marije Kovač je doprinos kvaliteti društvenog života u Pločama. Posebno me raduju, već tradicionalne, večeri poezije u prostorijama udruge koje je gospođa Valentina Kostanić bez naknade ustupila ŠKANJ-u.
Između ostalih sjetite se i aktivnosti ŠKANJa na postavljanju solarnih klupa, kanti za pseći izmet… Sve u svemu radi se o jednoj lijepoj avanturi entuzijazma i ljubavi prema našem gradu koja još traje.
Osnovali ste stranku Nova politika. Kako napredujete? Idete li na parlamentarne izbore?
Osnivanje stranke je bila nužnost kako bi se ostvarila prva faza okupljanja koja se odnosi na istomišljenike i simpatizere. Sad slijedi druga faza, a to je programsko okupljanje Nove politike sa drugim strankama i pojedincima. Sve u svemu ambicija Nove politike je biti spreman i sa prepoznatljivom politikom širokog centra izaći na parlamentarne izbore.
Idete li na festu sv. Vlaha?
Kakvo je to pitanje!? Kad imate ime Vlaho to vas određuje po mnogo čemu. Volim tu vrstu određenja pa i odgovornosti prema tradiciji koje nose takva imena kao što je i Vlaho. Na dobro nam došla festa svetog Vlaha!
Gospodine Orepiću, hvala na razgovoru.
P.K./PLoče Online