Politika i gospodarstvo

Neretvanske lubenice apsolutni hit: ‘Nema vamo GMO-a, naše dinje su čisti – afrodizijak’

Lubenica

Kada zacvrlji 40 stupnjeva, nema boljeg rashlađenja i okrjepe od neretvanske lubenice, uzgojene usred močvare. Sunce i kvalitetna voda glavni su preduvjeti za uzgoj ovoga voća, pa ne čude primjerci i od 20-ak kilograma.

– Nije GMO, budite sigurni. Ovo je naša neretvanska dinja kakvoj nema premca. Ma, dobre su i one slavonske, ali ove naše uzgojene na slankastom tlu posebne su, slađe, zdravije i bolje – to su nam rekli berači usred neretvanske močvare između Opuzena i Mliništa, koja je posljednjih godina od carstva komaraca i žaba postala uzgojno mjesto za dinje. Jedinstven primjer u svijetu. Plodne površine otete močvari, bagerirane i izdignute idealno su mjesto za uzgoj mandarina i dinja. Do njih se može doći samo neretvanskom lađom koja se probija kroz ševar – krov, kako ga u Neretvi zovu.

Pred vama se ukaže nepregledno polje i na njemu deseci berača. Preko ruku dnevno prebace na desetke tona dinja, koje zatim tovare u lađe te voze na otkup.
– Ovo vam je neretvanska dinja. O njoj se pisalo sve i svašta, ali nitko nije rekao da je to i afrodizijak. Ma kakve stonske kamenice i čudesa. Najedite se neretvanske dinje i nema pogreške – dobacio je Slavomir Deak. Sa njime se složio i Braco Deak, nudeći nam da probamo neretvanske lubenice.


Samson ubere tonu
Ni plus 40 njima ne smeta. Navikli su oni i na veće temperature jer je u blatu uvijek toplije za desetak stupnjeva. Samson Mataga dnevno ubere tonu dinja.

– Ne moram ići u teretanu, ovdje klešem mišiće – rekao je Samson.
Bez obzira je li priča o afrodizijačkim svojstvima lubenice izmišljena za dnevne potrebe ili tu stvarno nečega ima, provjereno se zna da lubenica ima određena svojstva za pomlađivanje. Neretvanska ima dosta likopena – antioksidansa koji se upotrebljava i kao eliksir mladosti.

– Lubenica mora imati široku šaru. Ako je šara zelena i uska, nije za berbu. Zrelost se ocjenjuje i po tome je li žuta s donje strane – pojasnio nam je Nikica Bjeliš, naglašavajući da nije svaka godina ista u zriobi lubenica. Ako je kišna, kasnije dolaze za branje. Ove godine je suho i toplo pa su prve dinje prispjele već koncem lipnja.
Da bi olakšao prijevoz dinja, Petar Bjeliš je konstruirao posebno plovilo – Bountiju – kako ju je nazvao. Na nju može stati i do 13 tona lubenica upakiranih u kartone na europaletama, koje se zatim istovaruju u otkupnoj stanici Agrofructusa u Opuzenu.

– Cilj nam je prodati lubenice po 1,40 kuna. Sve ispod toga se ne isplati – veli Petar.
– Pretpostavlja se da će se ovoga ljeta u Neretvi ubrati između deset i trinaest tisuća tona – kazao nam je Damir Deak iz Agrofructusa, koji je najveći otkupljivač lubenica.
Na jednom hektaru dinja u dobrim uvjetima može se ubrati oko pedeset tona kvalitetnih plodova. Srpanjski toplotni udar i nesnosne vrućine itekako su obećavajuće za sve neretvanske proizvođače dinja, koje će se, osim na hrvatskim, naći i na tržnicama europskih gradova.

Romanca, karla i solinda
U dolini Neretve proizvode se tri sorte lubenice, romanca koja teži od 6 do 8 kilograma, karla od 4 do 5 kilograma i mini lubenica – solinda, od 1,5 do 2,5 kilograma.

Za razliku od velikih lubenica, takozvana mini lubenica namijenjena je jednoj osobi. Riječ je o plodu tanke kore koji je našao svoje mjesto na tržištu upravo zbog malih količina otpadaka. Upravo je solinda hit među lubenicama te zauzima čak petnaest posto ukupne proizvodnje lubenica u Neretvi.

Tekst: Stanislav Soldo
www.slobodnadalmacija.hr