Politika

MIŠO U VELIKOM INTERVJUU ZA SLOBODNU: Zašto je dobro živjeti u Pločama

Mišo Krstičević, gradonačelnik Ploča, živi sto na sat. Ovaj agilni SDP-ovac, uvjereni socijaldemokrat, paralelno gura karijeru kirurga u splitskom KBC-u i političara koji je to, veli, postao silom prilika da bi mijenjao situaciju u rodnom gradu nabolje. Prenosimo intervju koji je danas izašao u Slobodnoj Dalmaciji:

Kako komentirate zamjenu identiteta pacijenata u bolnici u kojoj radite?

– Ne zna se još kakav će biti epilog ponuđene smjene od ravnatelja Julija Meštrovića, hoće li Upravno vijeće KBC-a “Split” ostavku i prihvatiti, no u svakom slučaju ravnatelj je reagirao civilizacijski i odgovorno, jer je u toj situaciji prepoznao i svoju zapovjednu odgovornost, koja mu je i pridružena funkciji. U zemljama zapadnih europskih civilizacija takav čin bi se smatrao očekivanim, nitko ga ne bi propitivao niti o njemu diskutirao, te uz njega bi konsekvencije snosili i niže rangirani ljudi u sustavu, a ne bi bila niti rijetkost da odgovornost preuzmu i viši ešaloni, konkretno ministar.


Nema mjesta sankcijama

Je li se ova gruba pogreška dogodila zbog izvanredne situacije ili je posljedica nefunkcioniranja sustava?

– Jasno da je problem u sustavu, ali i u gruboj individualnoj pogrešci djelatnika. Bolnički sustav je učestalo oslonjen na improvizacije i sposobnosti pojedinaca, nema korekcijske komponente koje bi prevenirale ovakve individualne propuste. Incident zamjene pacijenata koji se ponovio u nekoliko navrata postaje čak i empirijski dokaz da je organiziranost sustava porazna.

Pravo pitanje je koliko je upravo sadašnji ravnatelj odgovoran za to, je li imao dovoljno vremena za korekcije, te kakve mu je poluge omogućio osnivač i zakonodavac da posloži taj sustav. Iz perspektive odgovorne osobe za funkcioniranje i većeg sustava od jedne bolnice sam svjestan da je akumulirane propuste organizacije, s ograničenim polugama upravljanja, iznimno teško u kratkom vremenu korigirati. Zaposlenici imaju čvrsta ugovorena prava, koja kao takva i trebaju postojati, ali u potpunosti nedostaje prostor za sankcioniranje i pozivanje tih istih na odgovornost zbog individualnih propusta.

Mora li na čelu bolnice biti stranački opredijeljena osoba koja pripada vladajućoj stranci?

– U Hrvatskoj je nažalost politička pripadnost conditio sine qua non, čak i kadroviranja za stručne i specifične funkcije. Naslijeđe je to bivših sistema koje je HDZ pretvorio u još morbidniju inačicu istog. Endemični su primjeri nestranačkih kadrova regrutiranih od strane HDZ-a.

Retrospektivno, SDP kvantitativno drastično odudara od takve politike, a razlozi su višestruki. Zdravorazumski i ispravno je birati isključivo najbolje kadrove, ako su pak ti isti dio političke obitelji, to je onda na ponos toj stranci. Rodijački kapitalizam, HDZ-ova najistaknutija ostavština, destimulira sposobne i kompetentne da daju svoj obol društvu i aktivno se uključe u politiku. Hrvatsku uništava stranačko podkusurivanje funkcijama.

Treba nam austrijski model

Kad je u pitanju splitska bolnica, HDZ-ovi i SDP-ovi ravnatelji smjenjuju se kad i vlast na Markovu trgu?

– Točno, iako mislim da trenutni ravnatelj nije vlasnik stranačke iskaznice. Ravnatelj je produžena ruka ministra, što je u jednu ruku u redu, jer kad se nekome od kolega na taj način ukaže povjerenje, sutra ga se može pozvati i na odgovornost.

Dok god Upravna vijeća bolnica budu birala ravnatelje na ovaj način, dok se god bude koristio model u kojem se te iste ravnatelje obvezuje da šefove klinika bira po stranačkim naređenjima, kontinuitet rada i razvoj će ostati samo neostvarene želje. Potrebno je odmah prihvatiti model koji egzistira u Austriji, politika uništava kliničku medicinu u Hrvatskoj zadnjih 30 godina, a društvo iskrivljenih vrijednosti u kojem živimo je prihvatilo tu nenormalnost kao nešto normalno.

Povući ću paralelu sa Stožerom. Markotić i Capak su ostavili dojam u javnosti kao stručnjaci koji dobro vladaju izvanrednom situacijom, no čim se doznalo da su članovi HDZ-a, na njihove se upute građanima počelo drukčije gledati. Posebno su sporne odluke o neradnoj nedjelji i glasovanju onih koji moraju biti u samoizolaciji, jer ih se tumači da idu na mlin HDZ-u?

– Da je kojim slučajem HDZ oporba u ovom razdoblju korona-krize, svjedočili bismo svakodnevnim beskrupuloznim napadima, propitkivanjima i obmanama strategije koja bi se koristila. Nikad HDZ-u javni interes nije bio primaran, korupcija, točnije lopovluk je etabliran kroz ratno profiterstvo koje im je i danas u krvi, tako da su vrlo vješto konstruirali sustav da politički profitiraju i na korona-krizi.

SDP je u ovom periodu pokazao pristojnost, podređenost javnom interesu, gotovo da su izostale ikakve političke reakcije u, za zdravlje građana, osjetljivom periodu. Nismo politički napadali Stožer jer su se predstavili isključivo kao struka, kao profesionalci, što su pozdravili i novinari i javnost, u stilu, “evo nam napokon stručnjaci”, da bismo na kraju priče shvatili da se ne radi o tome, već da je Capak ušao u HDZ baš u vrijeme reizbora ravnatelja Zavoda za javno zdravstvo, a da je profesorica Markotić već i prethodno vraćala dug kartelu HDZ-a svojim umijećem javnih izvedbi u ulozi Kolindina agitatora.

Da nisu u HDZ-u ne bi bili u Stožeru

Ako se radi o stručnjacima, nisu li oni uradili jedino što su mogli da bi zasjeli na funkcije, učlanili se u vladajuću stranku?

– Jasno je da jesu. Alemka Markotić ostavila je dojam kompetentne stručne osobe, a Capak prosječnog aparatčika. Jedno je sigurno i provjereno, ne bi primirisali tim funkcijama da nisu dio HDZ-ove političke obitelji.

I vi ste liječnik i političar, kirurg i gradonačelnik, kako je moguće odgovorno obavljati dva tako važna i zahtjevna posla koja od čovjeka traže 24 sata dnevno?

– Trenutne sastavnice mog života značajno odudaraju od onog što sam nekad planirao kao svoju budućnost. Poziv na dužnost često dođe iznenada i tada karakter pojedinca bude ono što determininira odluke. Osobno smatram neispravnim posvetiti se javnopolitičkom životu bez prethodne realizacije u struci kojom osiguravate svoju egzistenciju.

U početku mandata na mjestu gradonačelnika sam zamrznuo svoj liječnički posao, a nakon što je sustav dobio jasne obrise sam nastavio život na dva kolosjeka. Split i Ploče su izvrsno prometno povezani, to je jedan od faktora bez kojeg bi sve to bilo nemoguće. Osobno mi sve to izgleda čak i bolje od očekivanog, gradski sustav i produkti rada daju uistinu zadovoljavajuće rezultate s jasnom tendencijom rasta.

Ploče ne žive od turizma koji će ove godine pretrpjeti težak udarac. Hoće li se korona-kriza odraziti na gradske financije i standard građana?

– Turizam je polako, a naročito posljednjih pet godina zaživio i u Pločama. To je dodatni prihod ljudima, što se vidi kroz porast turističkih noćenja svake godine, pa analogno padu turističke sezone će se smanjiti i financijski prihodi. Srećom, u slučaju Ploča, zarada na turizmu uglavnom nije egzistencijalna za većinu građana, koji osnovne prihode ostvaruju u drugim djelatnostima.

Ploče imaju nekoliko većih gospodarskih subjekata, od kojih prednjači Luka Ploče, a gotovo su svi oni za vrijeme ove pandemije radili dostatnim tempom. U tom smislu Ploče će u usporedbi s drugim dalmatinskim gradovima biti manje okrznute, no jasno je da će se pad gospodarstva u Hrvatskoj i Europi osjetiti i u Pločama.

Kako mlade zadržati u Pločama? I vi ste nakon srednje škole upisali fakultet u Splitu. Što je to zbog čega bi se mladi nakon školovanja vratili kući?

– Mlade osobe moraju prepoznati da život u obalnoj provinciji može biti puno ugodniji od života u većim sredinama. Nepotizam i neprepoznavanje osobnih kvaliteta pojedinca je činjenica koja mlade ljude udaljava iz malih sredina. Educirani i poslovno potentni ljudi ne žele i ne smiju tolerirati uplitanje politike i sličnih utjecaja u odabiru kandidata za radna mjesta, te je to upravo i razlog zbog kojeg ljudi odlaze u veće sredine.

Ploče nemaju problem sa stambenim kapacitetima, stoga jedino što je ljude ponukalo na odlazak jest nemogućnost poslovne realizacije. Potpuni zaokret u tom pitanju je nešto na što moram biti svakodnevno fokusiran.

Zašto je dobro živjeti u Pločama

Krov nad glavom u Dubrovniku, Splitu ili Zagrebu, zbog astronomskih cijena kvadrata, postao je nešto kao nemoguća misija?

– Da, i upravo u tome leži i komparativna prednost Ploča kao mjesta za život. Uz prometno izvanrednu povezanost sa Splitom, izgradnjom C5 koridora, te najvažnije, prostorom za poslovnu i profesionalnu realizaciju, mladi ljudi će se lakše odlučiti za život u Pločama, jer je kvaliteta života lišenog brzine, stresa, gužvi koje su svakodnevica svake metropole, uz uistinu jedinstvene prirodne ljepote pločanskog kraja, nemjerljivo podupiru tezu da je to mjesto za sretno i zadovoljno življenje.

Izbori su pred nama. Zoran Milanović dobio je u drugom krugu predsjedničkih izbora više glasova od SDP-a. To znači da mu je povjerenje dao i veliki broj birača centra, pa i onih nešto desnijih. Znači li to da će i SDP-u trebati takvi birači?

– Da bismo sastavili Vladu potrebno je imati parlamentarnu većinu, međutim, specifičnost iskonske ekonomske socijaldemokratske politike znatno odudara od politika neoliberalnih stranaka centra. Iz perspektive ekonomskog programa SDP bi trebao u širokom luku zaobilaziti takve koalicije, orijentirati se na komunikaciju modernih kejnzijanskih politika prema građanima te onog trenutka kad oformi Vladu učiniti sve, neovisno o političkoj cijeni, da se te politike i provedu.

To je jedini put za promjene koje će imati kao rezultat bolji i sretniji život građana. SDP i stranke ljevice su jedina politička snaga koja može napraviti takav zaokret.

Jeste li onda i protiv Restarta kao političke koalicije?

– Ne, za sada su sve stranke kompatibilne s takvom ekonomskom politikom, a ujedno se treba težiti ujedinjenju svih stranaka ljevice i lijevog centra…

… ali ne tražiti i “žetončiće” sa strane?

– Da, jer SDP-u nije i ne smije biti primarno osvojiti izbore, već provesti svoje politike kad za to budemo u prilici. Primarno je pripremiti ljude, kadrove, politike i programe, a samim time, pokazujući autentičnost i smisao kroz komunikaciju i prezentaciju navedenog, izborni rezultat će biti zadovoljavajući i dostatan za formiranje Vlade.

Formiranje Vlade s nekompatibilnim političkim strankama neće rezultirati implementacijom politika koje su nužne za Hrvatsku. U tom slučaju se možete samo obračunati s lopovlukom i sličnim anomalijama koji će ostati iza HDZ-a i Bandića, ali je to nedovoljno za pravi iskorak.

Priča s HNS-om

Može vam se dogoditi da vas postizborna situacija natjera na koaliciju s HNSom, iako su vam narodnjaci okrenuli leđa i prikrpili se HDZ-u, pa tako Plenkovićevu Vladu održali na životu. Hoćete li im oprostiti političku izdaju?

– Danom raspuštanja Sabora, Vrdoljak i njegov HNS otišli su u ropotarnicu povijesti, alinipak ne smatram da je Hrvatsku izdao HNS, već Vrdoljak i njegova interesna klika koja je utržila svoje saborske mandate posredstvom Plenkovića iz državne kase. HNS se u tom ciklusu fragmentirao na manje, novoosnovane stranke, koje i danas egzistiraju.

Problem suradnje s navedenima će biti ako ne budu prihvaćali ono što sam prethodno spomenuo, jer to su ipak centrističke stranke neoliberalnog habitusa. S takvim problemima se susretala i Vlada Zorana Milanovića, a vidimo to i na primjerima drugih lijevih vlada u Europi. Većina članstva njemačkog SPD-a zastupa stav da nakon aktualnog parlamentarnog saziva neće ulaziti u široke koalicije, jer su shvatili da su razlike i očekivanja lijevih birača u odnosu na desne drastične.

Desnim biračima je vlast jedini cilj, s kim će se ona sastaviti i kakve rezultate će postići je u drugom planu. S takvim stavom njemački SPD je ujedno i prihvatio činjenicu da će im biti potreban period rehabilitacije da bi došli u poziciju pobjede na izborima. Tim procesom trebaju odbacivati kao glavnu vodilju bilo građana u kreiranju politika, već formirati tim sofisticiranih političara i najistaknutijih intelektualaca koji će kontinuirano povećavati svijest građana o nužnosti promjena ekonomskog sustava. Smatram ispravnim smjer u kojem političari „produciraju“ svoje birače, a ne podilaze im kroz populističke teme. Građani moraju shvatiti da je ekonomija upravo ono što određuje društvo, a ne obrnuto. Ekonomskim oslobođenjem postići će se i oslobođenje svakog pojedinca.

Navedene promjene su danas vrlo jasno vidljive i u SAD-u, čak se i unutar britanskih konzervativaca pojavljuju inačice prethodno navedenih politika.

Zašto su požurili na izbore

Iz HDZ-a udaraju na Davora Bernardića zbog njegove mladosti i neiskustva; vele da kao takav ne može voditi ni lijevi politički blok, a kamoli Vladu?

– Andrej Plenković vodi Vladu, koja je, kvantitativno gledajući po broju smijenjenih ministara i razloga njihove smjene, najkorumpiranija Vlada RH u povijesti. No, kad se dogodila situacija s koronavirusom, a kakvu svijet još do sada nije upoznao, sve je palo u drugi plan.

Na valu percepcijski dobrog vođenja te krize, iako se kroz statističke podatke o pogreškama već od početka dalo široko diskutirati, hadezeovi korona-profiteri su prepoznali aktualni pozitivan dojam u javnosti, ukalkulirali nadolazeću ekonomsku krizu i donijeli odluku o brzom prijevremenom raspisivanju izbora. Stoga, ako HDZ misli da je Andrej Plenković najbolje rješenje za ovu državu, zašto onda ne potiču navedenog da odradi još pola godine na čelu Hrvatske, nego odmah sazivaju izbore. Ako smatraš da si najbolji, onda ćeš i sljedećih šest mjeseci biti najbolji i to potvrditi na izborima, kad god oni bili.

Međutim, duboko su oni svjesni svoje nekompetentnosti i nemogućnosti kontroliranja korumpiranih dužnosnika koji će im i dalje producirati afere, a sve skupa će završiti lošim izbornim rezultatom.

Bernardić je relativno kratko na čelu najjače opozicijske stranke. Može li kao takav preuzeti dužnost predsjednika Vlade?

– Ne bih rekao da on nema političkog iskustva, pa zastupnik je u Saboru dugi niz godina, upravljanje ljudskim potencijalima mu je već cijelo desetljeće svakodnevica.

Što treba Bernardić?

Imali smo situaciju kad su Milanović i Jurčić zajedno išli na izbore, prvi kao predsjednik SDP-a, a drugi kao njegov kandidat za premijera, što je ispalo neozbiljno, jer kako možeš predsjedati strankom ako sutra nisi spreman preuzeti dužnost predsjednika Vlade?

– Tu su velike razlike, jer Milanović je tada bio novo lice visoke politike, a Bernardić je u njoj godinama. Ako želi i ima parlamentarnu podršku, on političke zamisli i može provesti. Samo ostaje pitanje sadržaja te politike, jer u ovoj, ipak neregularnoj političkoj izbornoj utakmici, neće biti dovoljno prostora za prezentaciju sadržaja.

Premijer je osoba koja određuje smjer i održava stabilnost sustava, ministri, stručnjaci i činovnici provode njegove stavove u djelo. Bernardić treba reći svoje stavove i smjer u kojem će voditi Hrvatsku, držati se toga kao premijer i time odbaciti sve sumnje koje se trenutno vežu uz njega kao političara.

Nismo dovoljno iskoristili EU

Zbog ulaska u EU rastao je turizam, a onda i osobna potrošnja, a broj nezaposlenih se smanjio jer se 400 tisuća građana odselilo trbuhom za kruhom. Na kraju smo počeli živjeti i od doznaka iz inozemstva kao šezdesetih godina prošlog stoljeća.

– To su činjenice o kojima se premalo govori, nismo iskoristili one prednosti članstva u EU-u koje smo trebali, tu su brojevi egzaktni. O tromosti, nepravilnostima, namještanjima i neefikasnosti u povlačenju i pravdanju sredstava iz EU-a bi se moglo danima razgovarati.

Pretpostavljam da ni od smanjenja broja županija i općina neće biti ništa, jer mi se čini da su HDZ i SDP tu postigli, ako ne tihi konsenzus, a onda barem neformalni pakt o neotvaranju te teme na velika zvona?

– Teritorijalni ustroj je produkt HDZ-ove politike ratnih vremena u kojima je hiperinflacija županija, gradova i općina služila stvaranju privida o brojnosti i organiziranosti Hrvatske, te iz te perspektive ima svoju opravdanost. S druge strane je to danas temeljna stvar koju treba mijenjati i optimizirati. Ali vjerovati HDZ-u da će se odreći ogromnog broja svojih uhljeba iz političkih organizacija na terenu, koji su raspoređeni po svim jedinicama lokalne i regionalne samouprave, je iluzorno.

Prebrojite samo načelnike, gradonačelnike i župane na HDZovim listama za državne izbore, pa ćete vidjeti da je to njihov izvor političke moći, i da se u tom smislu nitko drugi s njima ne može mjeriti. SDP mora nakon izbora odmah krenuti u optimizaciju tih samoupravnih jedinica.

Kirurgija je ipak prva

Možda ćete se jednoga dana trebati opredijeliti između politike i struke? Čemu biste dali prednost?

– Ilustrativno, srce naginje medicini, to je posao u kojem svakodnevno prolaziš kroz trenutke zadovoljstva zbog postupaka koje radiš. U politici su ti trenuci rijetkost, jer čim završiš jedan projekt, otvara se eksponencijalni broj drugih s kojima trebaš ući ukoštac i nema predaha. U liječničkom pozivu te svaki uspješno izliječeni pacijent i dobro obavljena operacija, intervencija, čine sretnim. Kirurgija je nešto od čega ne odustajem, niti je podređujem ostalim stvarima.

Radnička klasa koju čine “plavi trliši” nigdje u Europi više ne postoji. Treba li se SDP obraćati vlasnicima malih obiteljskih tvrtki, obrtnicima i OPG-ovcima, to su radnici 21. stoljeća?

– To je jedna od najvažnijih tema o kojima trebamo razgovarati. Upravo i to jest razlog zbog kojeg su vremenski limiti ove kampanje problematični. SDP je posljednjih desetak godina zastupao socijaldemokratsku politiku trećeg puta. To je značilo prihvaćanje neoliberalne ekonomske politike uz ideološke korekcije, npr. u vidu davanja prava LGBT zajednici. A ta socijaldemokracija trećeg puta ne samo da se pokazala promašenom, nego je to temeljna izdaja socijaldemokracije kroz ekonomski aspekt.

Prihvaćanje seksualnih manjina, sekularizacija države, emancipacija žena i zalaganje za ljudska prava, to su adekvatne komponente politike socijaldemokratskog trećeg puta, sve ostalo je bila izdaja. Budućnost je u demokratskom participativnom socijalizmu, to je jedino što socijaldemokracija može i mora prezentirati. Iako više ne dominira industrijska radnička klasa, velika većina stanovništva, njih oko 90 posto, su najamni radnici ili samozaposleni obrtnici. Upravo oni su skupina ljudi od posebnog interesa socijaldemokracije.

Naravno, tome treba pripojiti i ostale deprivilegirane skupine društva, kao što su nezaposleni i umirovljenici s niskim primanjima.

Možda ti se sviđa

Politika

PROMJENA VLASTI – PREDUVJET NAPRETKA

Jednostranački sustav gospodarstvo u Pločama je doveo do potpunoga kolapsa – ističu predstavnici HNS-a, HSLS-a i LS-a – Unatoč pozivima,
RO-RO terminal
Politika

INVESTICIJSKI ZAHVAT LUČKE UPRAVE PLOČE: Putnički i teretni terminal

U okviru opsežnih investicijskih aktivnosti koje Lučka Uprava Ploče provodi značajno mjesto pripada gradnji suvremenog RO-RO terminala za međunarodni teretni