Restoranima se rad u zatvorenim prostorima dopušta, ali kafićima još uvijek ne, odlučio je Nacionalni stožer prilikom nove relaksacije epidemioloških mjera. Iako je prvi dio odluke ocijenjen dobrim, ovaj drugi dio naišao je na neodobravanje struke. Ugostitelji odluku nazivaju diskriminatornom jer dijeli struku i pravi razlike. Ustvari, ono što vrijedi za restorane ne vrijedi i za caffe barove.
– Puštaju svadbe, puštaju restoranima rad u zatvorenom, a kafići ne mogu. Ispada da korona neće na svadbe ni u restorane, ali hoće doć u kafiće – kaže Albert Bajrami, vlasnik dubrovačkog kafića ‘Galerija’ koji pred objektom ne može računati na veliku terasu. U ulici je imao pet stolova no zbog propisanog razmaka ostala su mu tek dva. Raditi na dva stola jednostavno ‘ne isplati se nikome, ko bi otvaro’, piše jutros Dubrovački vjesnik.
– Ako su mi s razmakom digli taracu, onda su mi trebali dopustiti da mogu prebaciti stolove niže u nastavku ulice, naravno gdje nema ulaznih vrata da ne smeta nikome. Znači samo malo povući terasu prema dole. Ali drže se plana, a trebao je netko doć i reć ‘OK imaš dva stola slobodno se pomakni malo niže, nećeš dobit nikakvu kaznu’. Pošao bi možda dva metra niže pa bi bio i otvorio, ovako još ne radim – pojašnjava Bajrami na čijem su objektu vrata zatvorena još od lanjskog studenog.
Kao i njegovim kolegama iz susjednih ulica koji su u sličnoj situaciji – ovise o radu u unutarnjem prostoru. Većina tih malih kafića ustvari su obiteljski biznis. Bajrami koji i sam radi u svom kafiću, koji je sad već zatvoren više od pola godine, iskreno će kako je ‘s financijske strane strašno teško’.
– Oslonjen si na potpore od države, a one kasne po dva mjeseca. Što god planiram, evo i sad za sezonu, oni ulete s takvim nekim mjerama. Svaki put se tako nešto dogodi.
Kada dopuste rad unutra, otvorit će lokal. Što očekuje od sezone, kaže, skoro ništa, kao što nije očekivao ni prošle godine. U posao je, naime, ušao lani, 20-ak dana prije covida, lockdowna, mjera, zatvaranja…
Odluka Stožera o (ne)radu u zatvorenom prostoru ugostiteljskih objakata nema logike ni Marinu Menalu.
– Ili dozvoli svima ili zabrani svima.Nema smisla više – kaže vlasnik ‘Time Outa’ pa nastavlja:
– Ovo sve ovako funkcionira zato što odluke donose ljudi koji nemaju pojma s praksom. Neka dođu kod bilo kojeg ugostitelja koji se pridržava mjera čak i puno više, barem u mom slučaju, nego što su mjere propisale. Siguran sam da bi bilo tko od nas tko realno gleda dao pametnije zaključke – kaže Menalo. Nelogično je izuzimati kafiće pogotovo kad im rad u unutarnjem prostoru uz pošitvanje epidemioloških mjera nije novost.
– Mi smo upoznati sa svim mjerama za unutarnji prostor, da ne može biti stol leđa o leđa, da nema zadržavanja na šanku, da nema harmonike i svi zagrljeni… nama je to jasno a i ljudi su se tako navikli. U mene su stolovi svaki tri metra jedan od druga, ljudi to cijene jer vide da mi je stalo da je situacija dobra – ističe ugostitelj. Osobno mu ova odluka nije ‘toliko strašna’ jer srećom ima veliku taracu ali ‘kolegama koji imaju samo unutarnji prostor je kriminal’. Za sada uspijeva pokrivati troškove , ali uz manji broj djelatnika. Bilo ih je sedam, a sada troje. Gospodarske mjere pomažu, drugačije bi teško. O zaradi se, procjenjuje, neće moći pričati bar još godinu do dvije. Strahuje li da će, kad krene posao, biti problem doći do djelatnika, kaže:
– Iskreno, samo što sam zazvao jednog čovjeka, odmah mi se javio na posao. Toliko je naših ljudi bez posla i u situaciji da ne mogu birati. Trenutno neće biti problem, a što će se dogoditi ako se sezona razbukta, vidjet ćemo.
Vlasniku caffe bara ‘Giro’ Tomislavu Njavru neshvatljivo je to ‘sudaranje odluka koje nisu logične’.
– Osobno imam, hvala Bogu, nekakvu opciju, imam tu taracu, sreća lijepa su vremena. Kad imaš stolova vanka pa i radiš nešto, ali opet bez unutarnjeg prostora je jako teško. A, ako je rješenje još ovih 15 dana, istrpit ćemo i to – kaže Njavro aludirajući na to kako bi se i kafićima, u slučaju dobre epidemiološke slike, dopustilo raditi u zatvorenom od sredine lipnja.
Spominje kako je naša Županija dopustila otvoriti tarace objekata tek dva mjeseca nakon ostalih hrvatskih županija. Sve to utječe na poslovanje ‘ne možete napravit ni 20 posto od 2019. godine’.
– Država je bila OK s potporom za radna mjesta jer kud bi radnici, na berzu? Svi su pod potporom. Ali kad dođemo u situaciju da radnici budu na naš teret, s ovim prometom to se neće moći izdržati, to ne pije vodu. Imam isti broj radnika kad sam normalno radio i sad kad ne radim ni 20 posto od tog normalnog rada. Matematika ne laže, jedan plus jedan je dva. Problem je što smo se svi iscrpili. Sigurno u godini nismo radili pola godine – kaže Njavro, a Maro Radić vlasnik caffe bara ‘Fontana’ će:
– Bili bi zadovoljniji da počnemo normalno radit, da možemo radit i unutra. Diskriminiraju nas. To je pošlo predaleko, kraj se ne nazire. U noćnim satima prijašnjih godina ostvarivali bi većinu prometa jer kavica je dnevni đir a uvečer kad b ise moglo nešto raditi, mi nismo mogli. Teško je ostvariti zadovoljavajući prihod s kojim bi mogli dalje plaćat troškove.
Iako ima nekoliko stolova na ulici ipak nerad u unutarnjem prostoru na poslovanje mu jako puno utječe jer ‘dogodi se uvijek neki iznenadni muving ljudi unutra’.
– Drže teoriju da u noćnim satima kad su decibeli jači dolazi do bližih kontakata, valjda nas zato svrstavaju u lošiju kategoriju. Nije pravedno i ne bi trebalo pravit razliku – poručuje Radić u čiji objekt većinom navraćaju domaći no zadnjih dana se ‘vidi pokoji stranac, što je lijepo’. Djelatnici su na broju, njih sedam, uz naravno potporu za očuvanje radnih mjesta .
– Bojim se kad prestanu te potpore teško da će biti idelano. Volio bih zadržati svoju ekipu a opet sve ovisi od prometa – realan je dubrovački ugostitelj.
Dubrovački ugostitelji pozdravljaju odluku o produljenju radnog vremena objekata do 23 sata. Neki su mišljenja kako je to moglo biti i sat dulje, do ponoći, piše Dubrovački vjesnik.
