Najprije je objekte napustila JNA. Nakon njih uslijedile su horde domaćih i gostujućih pljačkaša koje su objekte očistile od inventara mrskog okupatora. Nekoliko godina poslije, u sklopu plana smanjenja i profesionalizacije, dobar dio objekata napustila je i Hrvatska vojska. Iza njih pristigle su nove horde pljačkaša koje su, ponesene domoljubljem i nacionalnim zanosom, objekte očistile od inventara vlastite vojske. I onda su, u trećem valu, u osvajanje krenule lokalne vlasti. Središnju vlast zatrpavale su zahtjevima za darovanjem hektara i hektara nekadašnjeg vojnog zemljišta. Zahtjevi su potkrijepljeni raznoraznim projektima od lokalnog značenja – hoteli, bolnice, domovi za starije, škole, kampusi, nema čega nije bilo. Vojsci i državi odgovaralo je da se toga riješi te su za simboličnu jednu kunu dijelili lokacije. I onda… Umjesto velikog građevinskog buma, najveći dio tih objekata ostao je nedirnut, pred urušavanjem, a jedina je razlika bila u tome što vlasnik nije bila država, nego općina ili grad.
Tako je i grad Ploče dobio zgradu nekadašnjeg Doma kulture JNA s kinodvoranom. Puno godina kasnije zgrada je i dalje neiskorištena, zjapi prazna kao i kinodvorana. No, koga briga za to. Grad Ploče ima novu ideju. Hoće graditi marinu. Platili su i izradu idejnog rješenja, ucrtali je u prostorni plan grada i sad im jedino smeta Hrvatska vojska koja se ne želi maknuti s tog prostora. Naravno, nemaju Pločani ništa protiv svoje vojske. Ali nek’ ona ide u brda, a iz uvale neka se makne jer oni tamo žele marinu koja će od Ploča valjda napraviti novi Monte Carlo. Vlasti tvrde da imaju i investitore koje, doduše, nitko nije vidio. Nitko nije vidio ni Studiju opravdanosti izgradnje. Prigovore kako izgradnja marine, koja je miljama udaljena od otvorenog mora i takoreći se nalazi preko puta Luke Ploče, nema smisla nitko ne želi čuti. Uostalom, zašto se zamarati nebitnim. Uvala je proglašena biti ili ne biti opstanka Ploča. Obrazac koji smo u posljednjih 20 godina čuli iz mnogih lokalnih sredina. Priča je trajala dok središnjica nije popustila i darovala prostore. Kasnije bi sve utihnulo, a ako se netko i sjetio planova, za njihovu propast opet je bio kriv Zagreb.
Zagreb je sada kriv jer vojni vrh želi revitalizirati pomorsku luku u Pločama. Nakon višegodišnjih hoćemo-nećemo konačno se shvatilo da najjužnija baza Ratne mornarice, Obalne straže i namjenski organiziranih protupožarnih snaga ne može biti u Splitu i odande nadzirati prostor do Prevlake. U planovima Glavnog stožera Ploče su uvijek bile tiha patnja. U sklopu racionalizacije kadrovi i tehnika povučeni su u Split, ali mornarica, potpuno opravdano, nikad nije odustala od Ploča. No, Pločani su odustali od vojske. Sanjaju o turizmu i baš ih briga za nacionalne interese. A nacionalni je interes da država može u najkraćem roku intervenirati u slučaju bilo kakvog incidenta. I ne mislimo tu na terorizam, vojni napad ili slično. Govorimo o velikim požarima, padu zrakoplova u more, pomorskim nesrećama, krijumčarenju ljudi…
