Politika i gospodarstvo

Komentar Domovinskog pokreta na sjednicu Gradskog vijeća

Jučer je održana sjednica Gradskog vijeća. I nije prihvaćen rebalans gradskog proračuna. Vijest koja je ostala u sjeni tragičnih događanja na Banovini, u Petrinji, Sisku i Glini. Održan je još jedan igrokaz, ovog puta ispred i unutar Domu kulture u Pločama.

Igrokaz koji već dugi niz godina pred tvojim očima čine oni kojima je bitna samo vlast i privilegije koje ona donosi, kojih nije briga o tome da ti grade prosperiraš, rasteš i da se u tebi tvoji građani osjećaju ugodno, zadovoljno i sigurno. Da imaju osigurano radno mjesto, egzistenciju i skrb o svojim potrebama.

Bitno je nekoga napadati, rušiti i vladati, ti si narode nebitan. Tako je bilo i na ovoj sjednici. Dovedeni su siroti ljudi, radnici Luke Ploče kojima nad glavom visi Damoklov mač iseljenja iz stanova, da posluže svrsi, da podebljaju pritisak na gradsku vlast, da oni u pozadini pobijede.


Iskorištena je nada i očaj tih ljudi za stranačke interese. Žalosno. ista stranka je te ljude dovela do današnjeg statusa a oni očajni, prihvaćaju biti lutke na koncu i crnom vragu da riješe svoje egzistencijalno pitanje, da otkupe stanove po nekim pristojnim cijenama. Kada su useljavali i boravili u tim stanovima, kad im je obećavan otkup stanova, tada su postojale dvije opcije. Ili iseliti ih ili im omogućiti otkup po istim cijenama kao ostalima.

HDZ i Lučki moćnici su obećali ovo drugo. I nikada to nisu uradili a imali su priliku kroz dugi niz godina. Sada ti isti koriste njihovu nevolju za svoje političke ciljeve. Tragikomično. Gdje su bili u drugim sličnim situacijama, što je sa dijelom obespravljenih radnika “Plobesta” kojima nije isplaćena naknada za trovanje i lagano umiranje kao nagrada što su izgrađivali ovaj grad i platili najveći danak, svojim zdravljem?

Mogli su i oni biti jučer pred vratima Doma kulture,zar ne? SDP napuštaju neki članovi, rade se “pozadinske” akcije, koriste prijateljstva i vjerojatna obećanja da se dosegne prevlast, da se sruši rebalans proračuna. Bez obzira kakav on bio, dobar ili loš, napuhan ili ne, nebitno. Treba ga srušiti zbog vlasti, ne zbog tebe grade moj.

S druge strane i gradska vlast glumi fikus, kao da narod i tvoji stanovnici nisu dio tebe. Zabijaju glave u pijesak kao nojevi, uljepšavaju grad sitnim kozmetičkim liftingom a problemi negdje u dubini rastu, kuhaju,vriju. Nezaposlenost, depresija na svakom koraku.

Projekti se vuku po sudovima, investitora nema ili odustaju, institucije su većinom otplovile Neretvom prema Metkoviću. Kao što i mi često plovimo tim smjerom, magistralom prema tamo u potrazi za cipelama, komadićem robe ili nekakvim obrtom ili trgovinom. Jer si ti devastiran grade moj, ljudi te napuštaju, gube nadu.

Gradom šetaju nezadovoljni radnici Plobesta, sada Luke Ploče i mnogi drugi. I svi  traže oslonac, ruku podrške, utjehu. Možda nerealno, možda im grad doista ne može pomoći riješiti problem? Ili ne želi ulaziti u bit tih problema, ne želi postaviti svoja leđa “jer su politički oponenti krivi”? I ako jesu, to su naši ljudi, naši građani, obitelji koje nezadovoljne žive u ovom gradu a nezadovoljstvo je vrag, brzo prijeđe u bijes kojim se lako manipulira.

Mogli ste barem biti posrednik, pokazati volju, razgovarati sa poslodavcima, ministarstvima, oštećenima. BIti spona i karika da ti ljudi vide da nisu sami, da u vama postoji dobra volja, pa makar ništa ne uspjeli riješiti. Ipak nada umire zadnja.

Nadon jučerašnjeg igrokaza grad je i dalje gdje je bio, jedni likuju, drugi su nezadovoljni. Ništa se rješilo nije. Pustimo ih neka se premeću u svojim malim barama sa puno krokodila. U svibnju iduće godine imaš priliku birati ponovo, iskoristi je pametno grade moj.

 

Domovinski pokret,ogranak Ploče