Politika i gospodarstvo

Kinezi će spavati na kruzeru? Ma ne, gradit će se i ‘kineske četvrti’

Bilo je nešto prije podneva kada je sićušni kuhar na kolicima dogurao lonce s hranom i postavio ih na stol. U jednom je bila tjestenina, u drugom na rezance narezane tikvice, pa gljive u umaku… sve od ljutog k ljućem, osim riže. Sa zdjelicom u jednoj, a štapićima u drugoj ruci, tom su stolu prilazili kuharovi sunarodnjaci Kinezi, pa s punim zdjelicama sjedali na prostranu terasu. Ručak je trajao vrlo kratko, poslije njega se nisu ispijale kave i pića, nije se pušilo, već je svatko otišao oprati svoju posudicu i štapiće te ih potom odnio u sobu iz koje će ih iznijeti za sljedeći obrok.

– Tikva – pokazujući tikvice na tanjuru izgovara Kinez koji se došetao k nama s mobitelom u ruci učeći uz pomoć Google prevoditelja hrvatski jezik.

– Smjestio sam tridesetak Kineza koji su ovamo došli zbog gradnje Pelješkog mosta – govori nam 24-godišnji Ivo Jerković iz Komarne, sela s manje od stotinu stalnih stanovnika, na terasi svoje vile Bili, na kojoj su Kinezi objedovali.
Mlađahni Jerković od ljetos je predsjednik ovdašnjeg Mjesnog odbora i ujedno najveći iznajmljivač u mjestu. Kinezi su k njemu došli polovicom srpnja.


– Šetali su se po Komarni kad sam naletio na njih. Trebalo im je najprije smještaj za 11 ljudi, ja sam im pokazao što nudim, provoza sam ih gliserom i to im nisam ni naplatio. Uglavnom, odlučili su ostat u mene pa sam jednom od menadžera, koji mi se učinio glavnim, ponudio predsjednički apartman. Odbio je i reka da mu je dosta deset kvadrata i WC i nek se pobrinem za radnike. Ma koji bi direktor u nas odbio luksuz i tražio da se pobrineš za radnika? Htio sam im u sobe stavit veće televizore, al’ nitko TV i ne gleda. Kažu da im ne treba jer su došli raditi – još u nevjerici prepričava Ivo te dodaje kako mu činjenica da će baš konzorcij od četiri kineske kompanije – China Road and Bridge Corporation (CRBC), CCCC Highway Consultants, CCCC Second Highway Engineering i CCCC Second Harbour Engineering – ulijeva vjeru da će ovaj put gradnja započeta još prije jedanaest godina uistinu biti i dovršena, i to čak i prije ugovorenog roka od 36 mjeseci.

Prema prijašnjem projektu napravljeni betonski stupovi bit će porušeni. Koliko je tu novca utrošeno te koliko je raskid ugovora s domaćim konzorcijem koji ih je sagradio stajao, više nitko i ne računa. Sad su sve oči uprte u “novo” gradilište.

– Već se dva mjeseca radi, stalno je uključeno četrdesetak kompjutora. U kuhinji su dvojica njihovih kuhara, oni idu i po namirnice, a počinju raditi u 5 ujutro. Kinezi uzmu svoje čonče i jedu s Hrvatima. Meni se njihova hrana baš i ne sviđa, al’ neki naši ju jedu pa su smršavjeli jer je jako ljuta. Zaposlili su Kinezi i tridesetak naših – čistačica, vozača, inženjera…

Ali, prije nego što nekog zaposle, svakog dobro provjere. Naši su im već uletjeli s pokušajem mitologije, al’ to u Kineza ne pali. Kažu da im je cilj radit za dobrobit svoje firme. Nema potkupljivanja. Ako ne’ko nema uvjete za poslove za koje traže ljude, može Kineze i naša predsjednica nazvat, neće proć. Takve discipline vidio nisam; ništa ne rade što ne piše u ugovoru pa i, kad sjedaju u brod, svi nose zaštitne prsluke jer tako mora biti. Imaju među sobom i ljude su zaduženi da paze da nema zaljubljivanja. Onaj tko stupi u vezu bilo s radnikom iz kompanije – a ima tu i žena, prevoditeljica – ili s nekim od domaćih, odma’ dobiva otkaz. Ma mogu Kinezi biti samo uzor nama Hrvatima – oduševljen je Ivo pa je valjda na krilima tog zanosa s mlađahnom ekipom iz Komarne nedavno bio i kod zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, koji je voljan pomoći im u sufinanciranju projekata i povlačenju novca iz fondova EU kako bi uredili i proširili Komarnu, gradili teniske terene…

Nastavi li se taj entuzijazam, iz doline Neretve mogle bi “izletjeti” mandarine, a zamijeniti ih polja riže, da se nađe za Kineze. 
Nedaleko od vile u kojoj su smješteni radnici iz Kine nalazi se treći put otvoreno gradilište Pelješkoga mosta. Tu nas dočekuje Jeroslav Šegedin, glavni inženjer za pripremu i analizu projekata u Sektoru EU projekata i programa Hrvatskih cesta (HC) koje su dobile pedesetogodišnju koncesija za posebnu upotrebu pomorskog dobra radi gradnje i korištenja mosta kopno – Pelješac. Koncesijska naknada iznosi simboličnih pedeset lipa po metru kvadratnom zauzete površine pomorskog dobra, a HC kao koncesionar neće naplaćivati mostarinu. Hrvatske ceste su i investitor radova na Pelješkom mostu, a inženjer Šegedin bio je voditeljem projekta i nedavno sagrađenog Čiovskog mosta.

Sada isti posao radi na gradnji Pelješkog mosta pa mu je radno mjesto malo bliže rodnoj Korčuli. S njime ulazimo u kontejnerski ured koji su koristili prijašnji izvođači radova, a u koji se ovih dana unosi novi namještaj. Taj se ured nalazi na gradilištu na brdu Međed, a nedaleko od njega u srpnju je postavljen jedan od dva Stepinčeva anđela – Suje. Anđeo Vlaho nalazi se na pelješkoj strani, u Brijesti. Oni su čuvari Pelješkog mosta čiju gradnju ovdašnji živalj, ali i putnici prema hrvatskome jugu s nestrpljenjem iščekuju.

Most je tek mali dio projekta cestovnog povezivanja s jugom Dalmacije, ali je najviše eksponiran, zbog svojih performansi, tehničkih karakteristika. No osim njega, gradit će se i četiri vijadukta, četiri tunela te 460 metara dug most u Stonu koji je u fazi projektiranja. Da bi se sve uspjelo obaviti do siječnja 2022. godine, projekt je razbijen u četiri dionice kako bi se paralelno mogli provoditi natječaji, da se uključi što više operative. Izgradnja mosta s pristupnim cestama prva je faza projekta – govori Šegedin o projektu kojim će se teritorij Hrvatske povezati dionicom koja će početi u Dubokoj. Tamo će biti sagrađeno veliko prometno čvorište s kojeg će putnici dalje ići ili prema mostu ili Jadranskom magistralom prema Neumu, do kojeg će se moći doći i morem, “plovnim putem” visokim 55, a širokim 200 metara, tako da brodovi ne mogu “zapinjati” o most.

Ležimo na vodi, a nemamo je Gradnja mosta izaziva brojne prijepore unutar Bosne i Hercegovine, no općinski načelnik Neuma Živko Matuško, inače ginekolog u Domu zdravlja u Metkoviću, sve vrijeme ponavlja ono što bi kazao i dobar dio stanovništva Neuma u kojem većinu čine Hrvati: podržavamo gradnju mosta jer će se tako rasteretiti i prometne gužve kroz Neum. 
Da bi se s mosta došlo ponovno do magistrale, bit će sagrađeno 35,3 kilometra nove ceste, u što je uključeno i 2440 metara Pelješkoga mosta, koliko će njegova dužina iznositi od upornjaka do upornjaka te nova brza cesta preko Pelješca. Tako je u drugoj fazi projekta planirana izgradnja 12 kilometara ceste od mosta do postojeće pelješke ceste, s kojom će se spojiti u Dančanju, zatim deset kilometara ceste od Sparagovića do Prapratnog, a u posljednjoj fazi gradi i osam kilometara ceste od Prapratnog do Doli.

Ostatak teksta pročitajte na portalu Večernjeg lista – link