Predsjednik uprave i suvlasnik obiteljske tvrtke Mesna industrija braća Pivac iz Vrgorca, koja ima većinski paket dionica u najvećoj regionalnoj konditorskoj tvrtki “Kraš”, u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju je kazao da ne zna koliko puta mora ponoviti da njihov udjel u “Krašu” nije na prodaju. Kaže da “Kraš” odavno smatraju perspektivnom i dobro vođenom tvrtkom.
S Ivicom Pivcom novinar Slobodne još je razgovarao o investicijama i poslovanju Grupe Pivac, zaštiti proizvoda te o samodostatnosti domaće proizvodnje.
Neki su mediji u Hrvatskoj i Srbiji pisali da Mesna industrija braća Pivac planira prodati svoje dionice u “Krašu” Nebojši Šaranoviću. Kako to komentirate?
– Apsolutno netočno! Takve su glasine u rangu jednako netočnih tvrdnji da smo radnike prisilili da prodaju dionice, koje se također tu i tamo povlače u javnosti. Podsjećam na to da su radnici okupljeni u Kraš ESOP-u glasali s gotovo 99 posto udjela u prisutnom temeljnom kapitalu društva za prodaju dionica na svojoj skupštini. Kraš-ESOP tada je raspolagao s 18,44 posto Kraševih dionica, a okupljao je više od 1000 članova.
I na najnovija nagađanja, ova oko prodaje dionica, odgovorit ću što sažetije i jasnije – Mesna industrija Braća Pivac od samog je početka kupnje dionica Kraša, koje je započelo prije više od deset godina, jasno isticala da dionice kupuje jer smatra da je Kraš vrijedna i prosperitetna kompanija s velikim potencijalom. Naš je cilj i interes kao većinskog vlasnika Kraša njegovo daljnje jačanje i razvoj, a ne prodaja.
Uostalom, to smo već i dokazali kod preuzimanja drugih kompanija u Grupi Pivac, u koje smo dodatno investirali i tako ih ojačali te poboljšali njihovu poziciju na tržištu.
Kakvi su daljnji planovi Mesne industrije braća Pivac u Krašu?
– Kao većinski vlasnici Kraša svoja dioničarska prava ostvarujemo na skupštinama Društva, a poslovanje kompanije u nadležnosti je uprave s kojom smo zadovoljni i u koju imamo povjerenje da radi na dobrobit zaposlenika i potrošača i s fokusom na daljnji razvoj, investicije i restrukturiranje.
Vjerujemo da su njihove poslovne odluke usmjerene na optimizaciju poslovanja s ciljem daljnjeg jačanja Kraša i zadržavanja liderske pozicije u konditorskoj industriji u regiji. Uz to, i nerevidirani podaci za 2020. pokazuju dobre poslovne rezultate i potvrđuju njihov rad.
Prošla je godina dana od dolaska pandemije u Hrvatsku. Koliki je bio njezin utjecaj na poslovanje Grupe Pivac?
– Ključ našeg uspjeha od samog se početka nalazi u konzervativnom pristupu i niskoj zaduženosti, diverzifikaciji djelatnosti i stalnim ulaganjima, a ta se formula pokazala dobitnom i za prevladavanje svih izazova koji su se pojavili u prošloj godini.
Naša je proizvodnja organizirana tako da je podijeljena između triju kompanija unutar Grupe u PPK u Karlovcu, Vajdi u Čakovcu i Mesnoj industriji Braća Pivac u gospodarskoj zoni u Ravči pokraj Vrgorca. Zahvaljujući tako organiziranim proizvodnim procesima, ali i vlastitom uzgoju junadi te razgranatoj mreži kooperanata za uzgoj svinja i junadi, kod nas u Grupi Pivac ni u jednom trenutku nije bio doveden u pitanje kontinuitet nabave sirovine, proizvodnje i opskrbe maloprodaje.
Jedna smo od rijetkih kompanija koje su i u samom jeku pandemije uspjele finalizirati započete investicijske projekte, ali i krenuti s novim ulaganjima u daljnji razvoj.
O kojim se investicijama radi ?
– Proljetos smo u Ravči pustili u rad najveću i najmoderniju pršutanu ne samo u Hrvatskoj, već i u cijeloj jugoistočnoj Europi. Tom investicijom, vrijednom više od 120 milijuna kuna i s kapacitetom većim od 350.000 komada pršuta, od čega je više od 150.000 zemljopisno zaštićenih Dalmatinskih pršuta, dodatno smo učvrstili lidersku poziciju u proizvodnji pršuta na hrvatskom tržištu.
Odmah nakon završetka izgradnje tog pogona započela je i druga faza investicije, vrijedna gotovo 150 milijuna kuna, u sklopu koje će na površini od 10.000 četvornih metara biti izgrađen novi pogon za rasijecanje i pakiranje svježeg mesa, proizvodnju polutrajnih proizvoda, pakiranje te distribuciju svih proizvoda, kao i nova upravna zgrada. Konačni je cilj objedinjavanje svih proizvodnih procesa.
U PPK karlovačkoj mesnoj industriji pustili smo u rad sunčanu elektranu površine 7500 m2 i izlazne snage 1,2 MW, a slične elektrane planiramo postaviti i u Vrgorcu i Čakovcu. U PPK-u smo priveli kraju i drugu fazu investicije u farmu Šumbar kod Karlovca, čime je ukupan kapacitet te farme povećan na 2000 grla.
U Vajdi imamo u sljedeće dvije godine otvorene investicije u iznosu od oko 26 milijuna kuna, a do kraja iduće godine planiramo dovršiti investicije vrijedne 18 milijuna kuna.
Sad nam je u fokusu i Ljubuški, gdje uskoro krećemo u izgradnju kompleksa u gospodarskoj zoni Mostarska Vrata – Cerno, površine veće od 20.000 četvornih metara, koji će obuhvatiti proizvodne pogone za obradu i preradu mesa s popratnim odjelima.
Kako to da ste se odlučili na širenje proizvodnje u Ljubuškom?
– Zato što želimo, nakon Hrvatske, i na područje BiH proširiti svoju dobru poslovnu priču koja obuhvaća sve aspekte proizvodnog procesa. U pogonu će prioritet biti odvijanje tehnološkog procesa proizvodnje po najvišim standardima, u skladu s međunarodnim normama kvalitete i sigurnosti.
Tim ćemo ulaganjem, koje će osigurati i zapošljavanje 50-ak djelatnika, ujedno pridonijeti gospodarskom razvoju na ovim prostorima, što je u konačnici i cilj naših ulaganja u proizvodne kapacitete i maksimalnog korištenja domaće sirovine.
Često se govori da domaće sirovine nema dovoljno. Kakva je situacija sad, je li se što promijenilo pod utjecajem krize?
– Nisam siguran koliko nas je ova pandemija opametila. Ono što je sigurno – barem je ukazala na stratešku važnost proizvodnje hrane i samodostatnosti, na što mi upozoravamo već godinama. Revitalizacija proizvodnje primarne sirovine kroz povećanje kapaciteta naša je svakodnevica, što smo i pokazali spomenutim investicijama, bilo da govorimo o završetku realizacije ili pokretanju novih ciklusa.
Nažalost, u mnogim kategorijama još nismo ni blizu samodostatnosti, a imamo velike potrebe i potencijal. Uzmite za primjer pršut, čija je ukupna proizvodnja u Hrvatskoj oko 400.000 komada, a potrošnja oko milijun komada. Ipak, mi za svoju proizvodnju oko 80 posto sirovih butova nabavljamo iz Hrvatske s vlastitih farmi i farmi naših kooperanata.
Situacija se ipak donekle popravlja jer smo unatrag pet godina imali na raspolaganju 5 do 10 posto sirovine iz Hrvatske, a danas smo, zahvaljujući kontinuiranim ulaganjima i aktivnostima, već na 60 posto, no treba na tome ustrajati i raditi i dalje. Poticajno je i što su se u krizi potrošači snažnije okrenuli domaćim proizvodima i tako podržali hrvatsku proizvodnju, što je još jedan pokazatelj da se napori u tom području isplate – zaključuje Pivac.
