Politika

Iako su 3 ustavna suca imala izdvojeno mišljenje – ništa od rušenja Zakona o obeštećenju radnika Plobesta

Povodom donošenja odluke Ustavnog suda o prijedlogu za ocjenu suglasnoti s Ustavom Zakona o obeštećenju radnika trgovačkog društva Plobest, razgovarali smo s odvjetnikom Antoniem Volarevićem, jednim od podnositelja prijedloga za osporavanje tog zakona.

 

Ploče Online: Ustavni sud je konačno donio odluku o Vašem prijedlogu za ocjenu ustavnosti spornog Zakona o obeštećenju radnika trgovačkog društva Plobest d.d. O kakvoj se odluci radi?


 

AV: Većina sudaca vijeća Ustavnog suda donijela je, prije svega, političku odluku – da će stati iza lošeg i nepravednog Zakona o obeštećenju radnika Plobesta, kojim su brojni radnici i njihove obitelji ostali zakinuti za naknade koje su tim zakonom predviđene. Srećom, svi oni kojima su prava tim zakonom utvrđena, ostaju kod svojih prava i njima je država dužna platiti i preostali iznos odštete. Međutim, brojne obitelji, mislim da ih je preko 150 u dolini Neretve, ostat će zakinute – iako se radi o radnicima koji zaista zaslužuju biti obeštećeni. Standardna većina sudaca Ustavnog suda koji su tamo namješteni prema političkoj volji vladajućeg HDZ-a i ranije vladajućeg SDP-a, u brojnim svojim odlukama jako pazi da ne ošteti državu, tj. politiku koja ih je instalirala na mjesto sudaca Ustavnog suda. Ista ta većina donosila je potpuno neshvatljive odluke u vezi pandemijskih mjera, referenduma i sl., uvijek prije svega nastojeći negirati pravo građana spram države. Tako je bilo i ovom slučaju. Ovo posebice govorim stoga sto su čak 3 suca Ustavnog suda imala izdvojeno mišljenje, te se jasno i nedvojbeno suglasili s mojim i ostalim tvrdnjama da predmetni zakon nije ustavan. Radi se o sucima koji svojim dosadašnjim radom nisu pokazivali da služe potrebama politike, nego služe svoju funkciju na čast narodu i Ustavu.

 

PO: Iz kojih razloga je većina sudaca vijeća Ustavnog suda odbila ocijeniti Zakon o obeštećenju radnika Plobesta protuustavnim?

 

AV: Od ukupno 18 stranica teksta odluke Ustavnog suda, sud tek na pola jedne stranice daje šturo, sasvim paušalno odnosno površno obrazloženje: „Ustavni sud ponavlja da Hrvatski sabor ima slobodu odlučivanja o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj, te da je zakonodavac prava i obveze građana, u što spada i obeštećenje radnika izloženih azbestu, ovlašten priznavati, mijenjati i dopunjavati u skladu s gospodarskom i financijskom politikom, i ovisno o različitim okolnostima kao što je primjerice i gospodarska snaga odnosno financijske mogućnosti države.

 

Pri uređivanju tih odnosa, međutim, zakonodavac je dužan uvažavati zahtjeve koje pred njega postavlja Ustav, a osobito one koji proizlaze iz načela vladavine prava i one kojima se štite određena ustavna dobra i vrednote.

 

Republika Hrvatska ispunila je pozitivne obveze u vezi sa zbrinjavanjem i obeštećenjem radnika izloženih azbestu, donošenjem više zakona. ZORP je još jedan od propisa koji ulaze u tzv. “paket zakona” donesenih s ciljem zbrinjavanja odnosno obeštećenja radnika koji su tijekom rada na svom radnom mjestu bili profesionalno izloženi azbestu.

 

Paketom zakona (navedenim u točki 11.) obuhvaćeni su svi radnici koji su radili u azbestnoj industriji i kojima je omogućeno ostvarivanje obeštećenja zbog bolesti uzrokovane azbestom, kojima se osigurava odgovarajuća zdravstvena zaštita i ostvarivanje prava na starosnu mirovinu pod povoljnijim uvjetima. Pravo na obeštećenje zbog bolesti uzrokovane izloženosti azbestu i posebna prava iz zdravstvene zaštite, kao i pravo na ostvarivanje starosne mirovine pod povoljnijim uvjetima imaju svi radnici koji su radili u azbestnoj industriji (uz ispunjavanje uvjeta propisanih tim posebnim zakonima).

 

Polazeći od činjenice da je svim radnicima koji su bili izloženi azbestu na svom radnom mjestu, neovisno o poslodavcu kod kojeg su i kada radili, omogućeno ostvarivanje obeštećenja zbog bolesti uzrokovane azbestom, osigurana odgovarajuća zdravstvena zaštita i ostvarivanje prava na starosnu mirovinu pod povoljnijim uvjetima, a uvažavajući razloge koje je za određivanje kruga adresata ZORP-a navela Vlada u Očitovanju od 26. ožujka 2020. Ustavni sud utvrđuje da je zakonodavac, određujući krug adresata na koje se ZORP odnosi, poštovao zahtjeve koje pred njega postavlja Ustav.“

 

To je svo obrazloženje Ustavnog suda Republike Hrvatske u vezi svih brojnih argumenata koje smo iznijeli protiv navedenog zakona.

 

PO: Jesu li suci koji su ostali u manjini obrazložili svoje protivljenje?

 

AV: Jesu, i to vrlo oštro u odnosu na većinu. Jasno su izrazili svoj stav u Izdvojenom mišljenju, koje su donijeli i potpisali 15. lipnja 2022. Ustavni suci Andrej Abramović, Lovorka Kušan i dr.sc. Goran Selanec složili su se s našim tvrdnjama i jasno napisali da smatraju „da je osporeni zakon suprotan Ustavu RH, ponajprije članku 14., pa je zahtjev u konkretnom slučaju trebalo usvojiti, pokrenuti postupak i ukinuti zakon koji propisuje diskriminatorne odredbe.“ Također su istaknuli kako se ne mogu složiti da se osporenim zakonom krug ovlaštenika ograničava na radnike koji su bili u radnom odnosu 5 godina između 8.10. 1991. do 21.10.2002. godine. Ovi suci ističu da nije jasno zbog čega pravo na obeštećenje ne zahvaća npr. radnike koji su radili u tvrtki Plobest izloženi azbestu npr. 4 godine nakon 8.10.1991., ali i npr. 20 godina ranije, kao i zbog čega nisu uključeni radnici koji su radili u tvrtki Plobest izloženi azbestu npr. 4 godine između 1998. do 2002. godine, ali i godinama nakon toga.

 

Ovi suci se slažu s onime što su predlagatelji ukazivali – obzirom da osporeni zakon odštetu ne veže za nastup štetnih posljedica, već samo za izloženost azbestu kao faktor rizika, čini se da su datumi koji definiraju krug ovlaštenika krajnje arbitrarno postavljeni, te su svakako s diskriminirajućim učinkom u odnosu na radnike na istim pozicijama koji su faktoru rizika bili izloženi možda i znatno duže, ali u neko drugo vrijeme.

 

Konačno napominju, iako je u principu teško ustvrditi da je svota obeštećenja protuustavna – da u konkretnom slučaju ona to uistinu jest. Naime, prema Zakonu o obeštećenju radnika profesionalno izloženih azbestu onaj koji bi 2020. godine zatražio odštetu jer je zbog izloženosti azbestu dobio karcinom pluća, dobio bi odštetu 149,670,00 kn (5 proračunskih osnovica za 2020. godinu) = 16.630,00 kn x koeficijent 9), dok zdravi radnik Plobesta koji je 5 godina bio izložen riziku azbesta između 1991. i 2002. godine dobiva 219,000,00 kn, dakle znatno više, iako u znatno boljoj situaciji. Navedeno je suprotno načelu socijalne pravde deklariranom u članku 3. Ustava RH.

 

No, na žalost ne samo obespravljenih radnika Plobesta, nego na žalost naroda općenito, imamo Ustavni sud kakav imamo, pa su ova i ovakva izdvojena mišljenja ostala u manjini.

 

Slijedom svega – daljnja borba za izmjenu ovog nepravednog zakona sa Ustavnog suda seli na birališta, u ruke glasača.

Možda ti se sviđa

Politika

PROMJENA VLASTI – PREDUVJET NAPRETKA

Jednostranački sustav gospodarstvo u Pločama je doveo do potpunoga kolapsa – ističu predstavnici HNS-a, HSLS-a i LS-a – Unatoč pozivima,
RO-RO terminal
Politika

INVESTICIJSKI ZAHVAT LUČKE UPRAVE PLOČE: Putnički i teretni terminal

U okviru opsežnih investicijskih aktivnosti koje Lučka Uprava Ploče provodi značajno mjesto pripada gradnji suvremenog RO-RO terminala za međunarodni teretni