Politika i gospodarstvo

Dr. Tonči Tadić: TE Ploče je projekt kojem treba pristupiti oprezno

Tonci Tadic

Ideja o izgradnji i termoelektrane na ugljen u luci Ploče izazvala je pobunu stanovništva doline Neretve. Jučer su po drugi put održani masovni prosvjedi. Stanovnici okolnih područja u strahu su od zagađenja koje bi termoelektrana mogla prouzročiti. O ovom projektu, kao i o drugim energetskim projektima na području naše županije, primjerima iz svijeta i mogućim drugim rješenjima razgovarali smo s dr. Tončijem Tadićem, nuklearnim fizičarom, koji sudjeluje u više savjetodavnih tijela Europske komisije, koja predlažu energetske politike.

Stanovnici doline Neretve boje se zagađenja i posljedica istog po zdravlje ljudi. Što Vi mislite o tome?
U termoelektrani se događa izgaranje ugljena, proces je potpuno poznat, a pitanje je kako će se riješiti čišćenje i ispuštanje ispušnih plinova. Sama termoelektrana nije problem, ali jest nešto drugo. Specifičnost je hrvatske države da se prostorni planovi rade po potrebi investitora umjesto da država u suradnji s lokalnom upravom odredi što joj na nekom prostoru treba, potom napravi studiju utjecaja na okoliš i odredi kriterije po kojima će se nešto graditi i od investitora traži strogo poštivanje tih kriterija.
Na žalost kod nas, bilo da je riječ o golfu na Srđu ili TE u Pločama, planovi se mijenjaju prema potrebi investitora. Ako se stvari nastave odvijati na taj način uskoro nam neće biti potrebna lokalna uprava. Umjesto gradskih vijeća imat ćemo vijeća sastavljena od predstavnika investitora, koji će zamijeniti izbore, gradonačelnika i druga tijela, a možda je to i jeftinije. Lokalna samouprava na ovaj način ne radi svoj dio posla, a jedini je njihov posao zaštita javnog interesa.
Ljudi moraju odrediti što je javni interes. Kod izgradnje bilo kakvih energana trebamo prvo postaviti pitanje je li javni interes da Hrvatska bude energetski ovisna o uvozu energije ili da bude energetski neovisna i da sama proizvodi energije koliko joj je potrebno?

Trebamo jasno priznati da će Hrvatska trebati energiju i da tu energiju ne možemo dobiti isključivo iz obnovljivih izvora. Jer noću kad nema vjetra, energije nema. Kud stvari idu vidi se u Njemačkoj koja je iz populističkih razloga odlučila ugasiti svoje nuklearke što je za posljedicu imalo sve više termoelektrana na ugljen i veće cijene struje.


Je li jedna nuklearka sigurnija i po okoliš bolja od 10 termoelektrana na ugljen?
Ako nam je cilj smanjenje CO2 (ugljik-dioksid), onda nuklearke, koje su pouzdane, koje su zadnja generacija dizajna, jesu bolja rješenja.
U Hrvatskoj od zlonamjernih, a neukih ljudi se često puta čujemo isticanje primjera Černobila, kao pod navodnike tipičnog primjera nuklearke. Onima koji išta o tome znaju jasno je da je Černobil bio najobičniji hangar. Nije imao betonski kontejner kao bilo koja zapadna nuklearka uključujući i Krško. To što se dogodilo tamo nikad se ne bi dogodilo da nije bilo par genijalaca koji su odlučili testirati kako se nuklearka ponaša ako se ugase automatski sustavi u izvanrednim situacijama.
Dakle ljudsku glupost je teško kontrolirati, ali ako se u nuklearnoj elektrani poštuju neka mjerila sigurnosti i standardi ponašanja, rizici su minimalni.

Što je s NE Fukushima u Japanu?

Drugi primjer nuklearne elektrane koji se u posljednje vrijeme ističe je NE Fukushima, međutim nitko ne ističe da je na niti 10 kilometara od Fukushime druga nuklearna elektrana Onagawa istog tipa koja je preživjela i potres i tsunami i dana danas najnormalnije radi. Kako je to moguće?
Zato što je za svaku nuklearku potrebno imati više dotoka struje. Kad ugasite reaktor, počinje proces hlađenja protokom vode koju guraju pumpe na struju, zato do svake nuklearke treba ići, ne jedan nego najmanje dva dalekovoda koji dovode struju, ako toga nema elektrana mora imati vlastiti agregat sa spremnicima koji daje struju za hlađenje. Kod NE Onagawa su ti agregati s gorivom bili smješteni na brdu na velikoj nadmorskoj visini sa ukopanim kabelima tako kad je došao potres i udario tsunami oni su zaustavili rektore i počeli ih hladiti, makar su nadzemni dalekovodi bili uništeni. Proces je uspješno završen i nakon potresa je najnormalnije nastavljen rad.

U Fukushimi je napravljen čitav niz propusta u radu. Pri gradnji Fukushime projektanti su pokazali svu svoju ludost. Napravili su jeftiniji dizajn, ali zapravo su napravili smrtonosnu pogrešku i agregate i njihovo gorivo stavili su ispod reaktora i nadali se da će ih zaštiti zaštitni zid visok 10 metara. Tsunami je bio viši od 15 metara, tako da je poplavio agregate i nisu mogli ohladiti reaktor. Ljudsku glupost je teško kontrolirati i ona je najopasnija stavka kod upravljanja bilo kojom elektranom.

Vratimo se na TE Ploče: što je po Vama rješenje problema?
TE Ploče je projekt kojem treba pristupiti oprezno. Nije neuobičajeno da su TE na ugljen u lukama, jer Hrvatska svojih rudnika nema, ali treba prije bilo kakvog unosa u prostorne planove napraviti projekt elektrane. Lokalna uprava mora inzistirati na najboljim tehnologijama pročišćavanja ispusta i potom po tom modelu i dizajnu elektrane napraviti kvalitetnu studiju utjecaja na okoliš. Tek kad se zadovolje ti uvjeti treba donijeti odluku. I onda imate argumente koje ljudima možete predočiti i ovisno o rezultatima studija možete dokazati je li taj projekt javni interes ili nije.

Tekst: Katarina Fiorović, www.dubrovniknet.hr
Foto: www.dubrovniknet.hr