Politika i gospodarstvo

Domagoj Franić (Domovinski pokret) istaknuo kandidaturu za gradonačelnika Ploča

Prenosimo priopćenje o službenoj kandidaturi Domagoja Franića (Domovinski pokret) za gradonačelnika grada Ploča:

Dragi sugrađani,

Grad Ploče je moj rodni grad, tu živim i živjeti ću do kraja mog života. Proputovao sam pola svijeta, živio daleko ali sam se uvijek vraćao mome i našem gradu. Puno puta me je srce boljelo gledajući kako konstantno propada i postaje sumoran, apatičan grad iz kojega mladi bježe trbuhom za kruhom. Možda sam to malo bolje vidio i shvaćao vraćajući se u njega nakon dužih izbivanja, jer tada su utisci i usporedbe postajale snažnije i vidljivije.


Duboko u sebi trudim se vjerovati da su svi oni koji su upravljali gradom do sada istinski trudili da ga učine boljim. Ne ljepšim, nego boljim. Istina je da u tome na žalost nisu uspjeli. Razlozi nisu bitni, bili objektivni ili subjektivni. Bitno je bilo uspjeti, a to ovaj grad, na žalost građana nije postigao.
Neću ni stranke spominjati, znamo ih dobro, svi imaju svoju “vojsku” glasača i pristaša. I igraju ping-pong godinama, izmjenjuju se na vlasti, a tonemo sve dublje. I dalje se kandidiraju, ali neka, ipak živimo u demokratskom društvu, nadam se ne samo deklaratorno.

Domovinski pokret je mlada stranka, postojimo godinu dana, godinu časnih dana i rezultata koji su mjerljivi i vjerodostojni na državnom nivou. Želimo i znamo da to zajedno sa vama možemo biti i na lokalnom nivou.
Pokret smo običnih, poštenih ljudi koji su proizašli iz naroda i kojem želimo odgovarati i polagati mu račune a ne nikakvim elitističkim strankama i pojedincima kojima je mnogo puta osobna dobit bila iznad svega.

Osobno sam se odlučio kandidirati za gradonačelnika jer znam da mogu, znam kako, želim i hoću da uspijemo vratiti sjaj našem gradu, da mu udahnemo novi život. Neću vam podastirati floskule o “općem prosperitetu”, o “željama i programima” koje kao papagaji političari prosipaju svake četiri godine, a koji su prazno slovo na papiru, priče za “narodne mase”, a porazi – kada se podvuku crte i zbroji ostvareno.

Želim sa svima vama promišljati i razgovarati o tome kako otvarati nova radna mjesta, kroz programe poticaja i olakšica za investitore privući investicije i ulaganja u naš grad, kroz subvencioniranje mladih poticati samozapošljavanje i malu privredu, graditi. Boriti se za prava i dobrobit svakoga od vas, mojih sugrađana.

Bez toga su uređeni trgovi, nasute plaže ili potkresano grmlje bezvrijedni. Uskoro ih nitko osim umirovljenika neće moći gledati, mladost nam nestaje, napušta nas i ostajemo tužni, pogrbljeni umirovljenici, koji nogu pred nogu špartaju gore-dolje rivom. Grad nam kopni, topi se, novi popis na jesen će pokazati razmjere populacijske devastacije. Izgubili smo više od 1500-2000 stanovnika u zadnjih 10 godina.

Gdje su nam trgovine, marina, prodajni centri, domovi za umirovljenike, tvornice, pogoni, mala privreda, obrti, društveni život se sveo na par priredbi tijekom ljeta. I na Maraton lađa. Točka.

I oni rijetki mladi koji žele stvarati i graditi domove u našem gradu u tome ne uspijevaju. Onemogućeni su na svakom koraku zbog neažurnosti administracija koje decenijama nisu ustrojile zemljišne knjige, uskladili katastar i zemljišno knjižne odjele pri sudovima.

Već punih 6 godina nisu ustrojene zemljišne knjige grada. Je li to normalno? Da, jeste u društvu kojeg nije briga za svoje građane.
Zgrade su prepune praznih izloga, poslovnih prostor; – poslovnih? Davno su oni to u našem gradu prestali biti. Da nema udruga i političkih stranaka, zjapili bi prazni. To nije dobro, mi ne privređujemo. Zdravstvene usluge su na izdisaju, liječnici i osoblje nemaju opremu, slabo su plaćeni. Mladi liječnici nas zaobilaze u širokom luku, stari odlaze u mirovinu, za par godina nećemo imati ni dovoljno liječnika u gradu. Metković i drugi gradovi rastu, razvijaju se, grade se bolnice, imaju domove, sudove, trgovine, gdje smo mi i zašto?

Nekada u našem gradu nije bilo novih poslovnih prostora ni za lijek, garaže su se pretvarale u trgovine. Danas se vraćaju prvobitnoj namjeni ili zjape prazne, tužne. Ni udicu ne možemo kupiti u našem gradu, niti brokvu, niti komad namještaja, niti kućanski aparat, trgovine dijelova sanjamo, odjeću i obuću ako uz Božju pomoć nađemo svoj broj u Borovu ili jednoj trgovini tekstila.

O servisima nećemo govoriti, uslužnim djelatnostima. Hvala bogu, imamo jednu knjižaru da djeca kupe olovke ali neće uskoro imati tko pisati, neće biti djece ali zato imamo ono najbitnije, imamo 2 pogrebna poduzeća a jedino su ona sigurna za svoju egzistenciju u ovom gradu, sugrađani moji.

To želim sa vama i članovima Domovinskog pokreta, svojim zamjenicima i radišnim, poštenim članovima ove stranke mijenjati, sa vama živjeti 24 sata dnevno, svaki dan i raditi da ne morate više suznih očiju ispraćati djecu i unuke put Irske ili Njemačke. A vama mladima trebamo pružiti radna mjesta, sadržaje i dostojan život, da vam bude bolje nego nama.

Izbori su pred nama, što god odlučili i kome god šansu na njima pružili, osvrnite se oko sebe i donesite iskrenu, svoju osobnu odluku, bez stranačkog sljepila ili duga, glasajte za ono što želite i u što iskreno vjerujete, a ne u ono što morate. U intimi glasačkog mjesta glasujte za istinu, bez slikavanja listića, ne budete sluge i ne dokazujte lojalnost onima koji nam ne čine dobro.

Zato što Ploče volim!
Neka Bog čuva sve nas i našu Hrvatsku.

Domagoj Franić

 

Životopis:

Domagoj Franić rođen je 1958 godine u Pločama, oženjen, otac dvoje djece, VSS, aktivno govori engleski i služi se talijanskim jezikom.
Prije domovinskog rata bio je zaposlen u “Brodokomerc”-u u Pločama. Umirovljeni je pukovnik HV, dragovoljac Domovinskog rata, obnašatelj velikog broja najviših dužnosti u sklopu MORH-a i OSRH od 1991 do 2014 godine, dobitnik velikog broja domaćih i međunarodnih vojnih odličja, nagrada i priznanja.
Vojno obrazovanje osim u RH, stjecao jei i u mnogim međunarodnim školama i institucijama. Školovao se u UN Staff College za mirovne operacije te bio organizator provedbe prvih priprema i obuke pripadnika OSRH za mirovne operacije.
Kao Zapovijednik Hrvatskog vojnog kontigenta proveo je godinu dana u mirovnoj misiji u Africi, Sierra Leone u periodu 2000-2001. Nositelj je medalje Ujedinjenih naroda.
Autor je nekoliko stručnih knjiga i publikacija od kojih se neke nalaze u fundusu Nacionalne i sveučilišne biblioteke u Zagrebu.
Nakon prijema Republike Hrvatske u članstvo NATO-a, delegat je Republike Hrvatske na prvoj NATO NIB konferenciji.
Kao predstavnik Republike Hrvatske sudjelovao je u radu više NATO odbora. Pokretač je osnivanja i rada National intelligence cell u Afganistanu. Posjeduje veliko međunarodno iskustvo.
Član je Domovinskog pokreta od samog osnutka stranke, predsjednik je ogranka Domovinskog pokreta grada Ploče, Predsjednik županijske podružnice Domovinskog Pokreta i član je Domovinskog odbora stranke.

#ZatoŠtoPločeVolim