Politika i gospodarstvo

Dalmatinci drže baš sve poluge političke moći u Hrvatskoj!

Rajko Ostojić by dnevnik.hr

Nema dana da nećete nešto pogledati, pročitati ili čuti o tome kako je Dalmacija – rascjepkana na županije – provincijalizirana i osiromašena jer se Hrvatska svela samo, i samo na glavni grad. Netko sa strane pomislio bi da u Zagrebu sjede “tuđi ljudi koji nikad neće znati što to veže dalmatinske ljude”, kad ono – Dalmatinac do Dalmatinca: od Banskih dvora i Pantovčaka, do DORH-a, gospodarstva, o estradi, sportu ili kulturi da i ne govorimo.

Zapravo, maliciozan netko konstatirao bi da je na djelu diktatura Dalmatinaca, jer što rođenjem, što podrijetlom, vlastodršci su listom Dalmatinci. Pretjerujem? Ajmo ća vidit: premijer, političar čije su ovlasti de facto najveće, Zoran Milanović, po ocu je Sinjanin, Glavičanin, što će rado istaknuti u svakoj prigodi. Potpredsjednik Vlade Grčić je iz Knina, a potpredsjednica Pusić, iako rođena Zagrepčanka kao i Milanović, vuče podrijetlo s Hvara (Anđelinović).

Najvažnijim resorima upravljaju Ante Kotromanović iz Potravlja kod Sinja (obrana), Ranko Ostojić iz Splita (policija), Rajko Ostojić iz Ploča (zdravstvo), Arsen Bauk iz Pučišća na Braču (uprava), Orsat Miljenić iz Dubrovnika (pravosuđe) i Mirando Mrsić iz Makarske (rad). Je li vam sad jasno da je u igri “izbacite uljeza” Riječanin Linić morao van, pa je njegovo mjesto zauzeo Boris Lalovac iz Gradca (financije)?


Neću spekulirati da i prezimena ministra obrta i poduzetništva Marasa, i ministra gospodarstva Vrdoljaka, imaju dinarske korijene, jer mislim da je svima bjelodano da je ova Vlada sastavljena od samih Dalmatinaca, a ako Milanović bude morao prepustiti tron HDZ-ovcu, opet nam stiže južnjak Karamarko iz okolice Zadra. Čak je i naš čovjek u Bruxellesu Neven Mimica – Splićanin ili Omišanin, kako hoćete.

Ni predsjednik Ivo Josipović ne krije da je iz Baške Vode, a mladi guverner HNB-a Vujčić iz Vrgorca. Donedavno je i glavni državni odvjetnik bio Mladen Bajić iz Splita, a naslijedio ga je Dinko Cvitan iz Zatona pokraj Šibenika. Podsjetim li na činjenicu da je u posljednjih desetak godina Hrvatsku vodilo čak troje Dalmatinaca koji su rođeni na jugu ili su odavde podrijetlom, moglo bi nas se sa sjevera, istoka ili zapada domovine optužiti za urotu, ali, recite, lažem li: Ivo Sanader (Split), Jadranka Kosor (Trbounje, Drniš) i Zoran Milanović (Glavice, Sinj).

Sami smo krivi
Za one koji bolje poznaju odnose na političkoj sceni, svjesni da ih u velikoj mjeri diktira krupni kapital, prema Forbesovoj listi tri najbogatija Hrvata su Dalmatinci: Ivica Todorić (Zmijavci, Imotski), Ante Vlahović (Komin) i Emil Tedeschi (Korčula), a tu je negdje i Branko Roglić rođen u Makarskoj.

E sad, kad bih još uzeo u obzir estradu i pobrojio najpoznatije (Severinu, Thompsona, Arsena ili Mišu)…, ne bi bilo kraja dalmatinskoj niski moćnika, uglednika, javnika svake vele, pa opet, kad sve zbrojite i oduzmete, zavičaj ne stoji sjajno, pa odmah padaju zaplotnjačke teorije o tome kako nam je uvijek i netko drugi kriv: davno Austrija i Mađari, poslije Srbi, Hercegovci, Zagrepčani…

Postovi koji kipte od mržnje ili ulični grafiti u kojima se za loš život jednih optužuje one druge nacionalnosti, vjere, regionalne ili političke pripadnosti, bućnu u vodu pred činjenicama, a činjenica jest da su Hrvati danas, kako je Franjo govorio, svoji na svome, a Dalmatinci vode glavnu riječ, pa opet, problemi su jednaki onima što su nas mučili u prošlom stoljeću, ako ne i veći: opći lopovluk i korupcija i dalje su tu, nezaposlenost, netolerancija, divlja gradnja i primitivizam svake vrste – također.

Ako nas je “četrspeta raznijela preko svijeta”, kako zaključuje moj susjed Marko Perković, što ćemo s razdobljem koje je bez tuđina trebalo biti drugačije, kad su se “laste vratile kući”? Zašto danas nije dobro, zašto se opet leti u svijet, a nema više ni Karađorđevića, ni Broza, niti ikakvih drugih ugnjetavača, pače, i na vlasti i u oporbi sve su naši poznati, prijatelji ili rod(ijaci), a vidimo svi da ne valja, i da je pitanje dana kad će početi borba gladnih do posljednjeg kontejnera.

Tekst: Saša Ljubičić, www.slobodnadalmacija.hr
Foto: dnevnik.hr