Umro je Zdravko Srzentić. Tužna vijest poput munje prostrujala je Pločama u kasnim sinoćnjim satima samo nam potvrđuje kakav je veliki Čovjek bio naš Srza.
Rođen 31.10.1948. godine u Splitu, inženjer građevine, otac dvoje djece, aktualni gradski vijećnik, aktivist, kroničar, fotograf, slikar, ronilac, jedriličar, prijatelj..
Svaka riječ koja se napiše o barba Zdravki, kako smo ga često zvali, teško da će onima koji ga nisu poznavali dočarati kakav je Zdravko bio čovjek. Volio je Ploče, Neretvu, toliko da je često puta bio pogrešno shvaćen, tvrdoglav i ustrajan u svojim stavovima baš kao pravi Neretvanin.
Poznavali smo se nekih 10-ak godina i bez obzira što je bio 30 godina stariji od mene, nikada to u svom nastupu nije pokazivao, prema svima se odnosio jednako, ljudi su ga volili i poštivali. Dijelili smo slične stavove, svjetonazore, vjerovatno me zato i prihvatio kao da sam mu vršnjak. Istina, ponekad je bio brzoplet, impulzivan, što nije idealna kombinacija ako se bavite politikom. Bez dlake na jeziku, bez fige u džepu iznosio je svoje stavove, bio je Pločanin od glave do pete, a ne političar.
Često puta mi se pohvalio kako posjeduje veliku, neprocjenjivu zbirku starih fotografija iz povijesti Ploča, kolekcionarskih i autorskih. Sačuvao je povijest Ploča u fotografijama koju je planirao organizirati i predstaviti svojim Pločama.
Volio je more i jedrenje, nije uspio u svom naumu da oživi pločanske sportove na vodi, što mu je bila velika želja. Imao je barba Zdravko puno ideja, do zadnjeg dana je bio pun života i optimizma, planova. Veliki borac od kojeg sam upijao savjete i divio se njegovoj volji i ambicijama bez obzira što je često puta bio omalovažavan i napadan.
Grad Ploče izgubio je puno, a ja sam izgubio velikog prijatelja.. Do viđenja, barba..
Dino Doboš
Urednik
