Ostalo

VETERINARSKI SAVJETI Imati ili ne imati kućnog ljubimca često je pitanje

Kolumnu dr. vet. Miodraga Paponje prenosimo sa portala likemetkovic.hr:

Parafraza “Imati ili ne imati kućnog ljubimca”, slavnog šekspirijanskog pitanja, je puno realnija i češća u stvarnom životu (i mojoj praksi!) nego što bi ste ikad pomislili! Svakodnevno me pitaju znani i neznani – nabaviti ili ne nabaviti kućnog ljubimca!?

Tema ove kolumne se nekako sama nameće u ove siječanjske dane. Vrijeme blagdana, osobito Božića, ponuka mnoge od vas da kupite ili na neki drugi način nabavite kućnog ljubimca. U slavljeničkoj atmosferi nastoje se održati mnoga, najčešće roditeljska, obećanja. Nabave kućnog ljubimca, svi se u obitelji raduju, ionako je blagdansko raspoloženje, a onda negdje krajem siječnja nastupa otriježnjenje. Djeca su otišla u školu ili na fakultet, roditelji ostanu sami s ljubimcima. Uskoro shvate da u njihovom prenapregnutom dnevnom rasporedu ima malo vremena za naše male prijatelje. Primjećuju vlasnici da i ljubimci pate jer su po cijeli dan sami, da se osjećaju napušteni, da su depresivni i tužni…


Poneki od vlasnika se pojave kod veterinara sa pitanjem: Možemo li pokloniti nekome ljubimca?, a kada to ne uspiju pitaju: Možemo li ga eutanazirati?!

Zakonom je propisano da se zdrava životinja ne može eutanazirati, tj. ako je vlasnici više ne žele, moraju istu predati u ovlašteno prihvatilište za životinje. Veterinari obično savjetuju poklanjanje životinje dobrim ljudima, odnsono udomiteljima.

Često se vlasnici životinja pokušaju skriti iza mišljenja veterinara onim slavnim i krajnje nekorektnim: Što bi ste vi, doktore, na mom mjestu?

Ali, mi nismo na mjestu vlasnika, ne možemo i ne smijemo odlučivati za njih. Možemo samo apelirati na ljubitelje životinja da dobro razmisle kada žele nabaviti kućnog ljubimca. Mogu li to ekonomski i logistički jer životinje zahtijevaju, osim hrane i skloništa, i našu pažnju i ljubav! Ukućani trebaju sjesti i iskreno se upitati i posavjetovati mogu li pored svojih obveza ukućani imati i još jednu, veliku i odgovornu obvezu – životinju.

Tek tada mogu krenuti u nabavku kućnog ljubimca. Naravno, postoje situacije, nažalost, u posljednje vrijeme sve češće, gdje obično stariji članovi kućanstva dolaze do veterinara i kažu da su mlađi odselili u Irsku ili Njemačku, pa ne mogu brinuti za životinje jer su prezauzeti ili prestari ili bolesni.

Ozbiljna studija Sveučilišta New York  i njujorških franjevaca pokazala je da stariji ljudi koji žive sami, a imaju kućnog ljubimca žive u prosjeku 12 godina dulje od onih koji nemaju kućne ljubimce!

Druga američka znanstvena studija je pokazala da su djeca koja su imala psa u prvim godinama života praktično bez alergija (danas je u prosjeku 25% djece s nekim oblikom alergije!).

Sapienti sat!, Pametnome dosta!, rekli bi stari Rimljani….