Ostalo

Svi bježe s bauštele: ljeti uzmu eure od turizma, a zimi kune s biroa

Prije dva tjedna u Makarskoj su sukladno gradskoj odluci o privremenoj zabrani izvođenja građevinskih radova, kojom se od 1. svibnja nije smjelo izvoditi nikakve zemljane i radove na izgradnji konstrukcije svih vrsta građevina, ponovno nastavljeni radovi na gradilištima od Velikog Brda i Zelenke pa sve do Dugiša.

Iako su investitori i vlasnici građevinskih tvrtki sretni što nakon pet mjeseci pauze ponovno mogu zidati građevine i izvoditi armirano-betonske radove, sada se pojavio veliki problem vezan za radnu snagu koja je tražena kao igla u plastu sijena.

Ne ulazeći u problem pošasti betonizacije, a koju smo obrađivali u više navrata, sada je ključno pitanje postalo tko će u Makarskoj izgraditi sve te puste zgrade, hotele i kuće. Naime, većina građevinara svjetlo pod suncem našla je u inozemstvu pa se građevinske tvrtke suočavaju s velikim odljevom radne snage i kolapsom poslovanja, premda su radnicima povećali plaće.


Građevinska zanimanja tražena su i po cijeloj Splitsko-dalmatinskoj županiji pa je tako prošlog tjedna na Zavodu za zapošljavanje objavljeno 79 oglasa za radna mjesta zidara, tesara, armirača, električara te instalatera grijanja i klimatizacije.

Stanje s manjkom radne snage u građevinskom sektoru pogodilo je makarske tvrtke u kojima u 90 posto slučajeva radi uvozna radna snaga – radnici iz Bosne i Hercegovine, a najveća potražnja je za zidarima, tesarima i armiračima.

Kako nam kazuju vlasnici tvrtki, ove godine su baš zbog manjka radne snage, za spomenute profile radnika povećali plaće i više od 1000 eura, ali džaba. Radnika nema i nema pa građevinski sektor očekuje ne baš sjajna budućnost.

Prema riječima Ivana Talaje, vlasnika makarske tvrtke “Mata”, nedostaje radnika ama baš svih profila, a ponajviše tesara, zidara, armirača i vozača teretnih vozila.

– Evo, nedavno sam posredstvom Zavoda za zapošljavanje oglasio natječaje za dva vozača teretnih vozila i na koncu su mi se javili samo radnici iz Makedonije. Sada imam oko 20 radnika od kojih je pet iz BiH, a prije sam ih imao i 30, ali jednostavno ne mogu ih pronaći na domaćem tržištu ni pod svijećom. Problem je što nitko od radnika s cijele Makarske rivijere ne želi raditi posao u svojoj struci…

– Uglavnom dobro zarade u sezoni na poslovima u turizmu, a zimi imaju primanja sa Zavoda za zapošljavanje i to je žalosno u današnje vrijeme i lakše je doći do radnika iz Imotskog, Sinja i Trilja, nego s cijele Rivijere. S druge strane, radnika više nema ni u BiH jer ih je većina već otišla raditi u inozemstvo pa ću na kraju morati uvoziti Makedonce – kazuje Talaja, dodavši da je svojim radnicima povećao plaće čime je i za 10 posto morao povećati usluge gradnje, a uz dobra mjesečna primanja radnicima koji nisu iz Makarske, nudi i smještaj…

– Uskoro ćemo svi mi raditi na bazi uvoza radne snage jednako kao što su naši radnici trbuhom za kruhom otišli raditi u Njemačku – nadodaje Talaja čija tvrtka gradi uglavnom obiteljske kuće po Makarskoj i na potezu od Brela do Gradca, a radove vrše i za općine i gradove kada raspisuju javne natječaje za gradnju infrastrukturnih projekata.

Problema s pronalaskom radne snage ima Petar Lučić, vlasnik građevinskog obrta “Lučić” koji kaže da će najvjerojatnije za koju godinu morati staviti ključ u bravu.

Naime, Lučić u Makarskoj posluje već 25 godina i jedan je od najstarijih domaćih obrtnika, ali požalio nam se da posao, unatoč brojnim pozivima investitora, ne može obavljati jer jednostavno nedostaje radnika kojih sada ima zaposlenih sedam, i to zajedno s inženjerom, dok ih je prijašnjih godina imao i do 20…

– Prema kvantiteti posla, sada mi fali najmanje 100 radnika i ovako je nemoguće raditi. Samo lani su mi četiri otišla za Njemačku pa i sada još na sve moguće načine tražim zidare, tesare i armirače, ali ništa. Makarani ne rade na građevini i 99 posto mojih radnika je iz BiH. Imao sam ponude radnika iz Srbije koje ću zaposliti tek kada to bude trend u Makarskoj, jer mi je malo glupo početi prvi uvoziti radnu snagu iz Srbije – kazuje nam Lučić, dodavši da je i radnike iz BiH našao na jedvite jade.

– Njemačke tvrtke radnike iz BiH uvoze doslovno autobusima tako da ni u susjednoj državi radnika nema ni za lijek, a ako se koji i nađe, onda ucjenjuje i preko noći prijeđe u drugu tvrtku u kojoj je veća plaća – kazuje Lučić koji svoje radnike plaća po satu od pet do sedam eura i ove godine im je povećao plaću koja iznosi i do 1500 eura, dok smještaj i hrana nisu plaćeni.

Kako kazuje, u zadnjih 25 godina u tvrtki je imao možda samo dva zaposlena radnika iz Makarske, a svi ostali bili su uvijek iz BiH ili s područja Vrgorca. Lučić kaže da u budućnosti ne vidi nikakvu perspektivu.

– Zabrana izvođenja građevinskih radova u Makarskoj traje pet mjeseci i u tom razdoblju nerada opet moram izdvojiti najmanje 350 tisuća kuna za plaćanje svih doprinosa. Valjda ću nekako izdržati do mirovine, premda s nedostatkom radnika ne predviđam veselu budućnost – kazuje nam Lučić.

Radnike će u BiH najvjerojatnije morati tražiti i Milan Ravlić, vlasnik tvrtke “Migros” koji se bavi gradnjom stambenih zgrada, a koji kazuje kako mu najviše nedostaje zidara, tesara, armirača, dizaličara i bagerista, a sada ih u tvrtki ima 15 zaposlenih.

Prema Ravlićevim riječima, od ukupnog broja radnika u tvrtki, tek ih je troje ili četvero iz BiH, a ostali su domaći.

– Po pitanju radne snage sam optimističan i pretpostavljam da će se radnici koji su otišli raditi u inozemstvo, ponovno vratiti doma nakon godinu ili dvije dana. Plaće mojim radnicima iznose oko 1000 eura i sada se i u tom segmentu javlja problem. Naime, lako je povećati plaće, ali problem će ih biti smanjiti kada nas ponovno ”pogodi” recesija – veli nam Ravlić koji se osvrnuo i na problem gradske odluke o petomjesečnoj zabrani izvođenja građevinskih radova pa kazuje da za to vrijeme radnici izvode samo ”sitne” radove poput postavljanja keramike, žbukanja i bojenja.

Problema s pronalaskom zidara, tesara, armirača i pomoćnih radnika ima i Samil Avdić, vlasnik tvrtke “Avdić” u kojoj sada radi 20 radnika. Kako kazuje Avdić čija tvrtka radi zgrade na Požarima, 90 posto radnika mu je iz BiH…

– Ni u Bosni i Hercegovini više se nigdje ne može naći radnika pa ćemo se najvjerojatnije okrenuti makedonskom tržištu. Zbilja ne znam kako ću ni što ću, a plaće sam povećao pa sada iznose više od 1000 eura zbog čega sam za 10 posto morao povećati i cijene radova. Baš zbog manjka radne snage moram odbijati brojne poslove, ali što je tu je – kazuje Avdić.

Alen Nizić: Pokrij se s čime možešSvima nedostaje radnika, ali treba se pokriti prekrivačem koliko se može, a ne biti pohlepan – kazuje nam Alen Nizić, vlasnik građevinske tvrtke “Lanceta Makarska”.

Naime, Nizić čija tvrtka gradi kuće, za razliku od svojih kolega, nema problema s pronalaskom radne snage jer gradi koliko može i ne prihvaća sve ponude upravo zbog broja radnika, odnosno njih sedam do osam koliko ih je zaposlio u tvrtki. Nizić je specifičan i po tome što ne želi uvoziti radnike i jedini uvjet za rad u njegovoj firmi, osim kvalificiranosti radnika za posao, je da dolaze s područja Makarske rivijere.

– Meni radnika ne fali, a falilo bi mi ih ako bih se želio ”širiti”. Sada je u Makarskoj “boom” gradnje i sve tvrtke bi željele raditi na pet i više objekata, ali bolje je biti realan i zadovoljiti se onim što imaš. I ja bih volio raditi na pet mjesta za što bi mi trebalo 40 radnika, ali to je nemoguće zbog čega sam ostao priseban. Ma u svemu je najveći problem ljudska pohlepa i nije istina da je teže pronaći radnika nego Boga – kazuje Nizić koji je svojim radnicima lani povećao plaće na više od 1000 eura, ali time su i cijene izvođenja građevinskih radova porasle za 20 posto.

Imamo ih iz sedam državaJednako kao i građevinske tvrtke, probleme s gradnjom imaju i investitori pa nam je tako Kruno Žulj, koji gradi kuću u Makarskoj i hotel u Baškoj Vodi, kazao da mu nedostaje zidara, armirača i keramičara.

– Mučim se, tražim radnike gdje god mogu i našao sam ih u tvrtki iz Imotskog. Svi radnici otišli su u inozemstvo, a nama investitorima zbog toga je nastao problem ”probijanja” rokova pa ono što se treba završiti i izgraditi za dva mjeseca, bude gotovo za sedam mjeseci. Na mojim građevinama rade radnici iz sedam država, a stanje je takvo da ću ih morati uvoziti i iz Makedonije i Albanije – kazuje Žulj čijim je radnicima plaća, kao i u većini građevinskih tvrtki, oko 1000 eura bez smještaja.

S druge strane, investitor Mirjan Brkić koji na Dugišu gradi aparthotel sa 76 apartmana, osigurao se na vrijeme pa tako na njegovom objektu rade tri tvrtke iz Splita. Kako kazuje, većina radnika je iz BiH i Makedonije i od njih 30 možda su tek dva domaća…

– Za grube radove angažirao sam armirače, tesare i pomoćne radnike tako da sam s rokovima potpuno miran i prema planu bi aparthotel trebao biti dovršen do kraja 2020. godine – kazao nam je Brkić.

Piše Dijana Turić/Makarska kronika