Ostalo

Robert Bantić postaje Romana: ‘Godinama sam se deklarirala kao gay iako sam znala da sam žena’

Romana Taylor, koja je do prije godinu dana bila poznata kao dizajner Robert Bantić, u procesu je promjene spola. Iako je saznala da boluje od azbestoze, bolesti koja joj ostavlja tek nekoliko godina života, planira se udati za 23 godine mlađeg muškarca

Ona je nevjerojatna žena – sa svojih 50 godina najstarija je osoba u našoj zemlji koja prolazi proces promjene spola, osniva udrugu koja će pomagati svim LGBT osobama, uskoro izdaje knjigu “Život neobične djevojčice”, aktivna je volonterka Zagreb Pridea koja je karijeru dizajnerice ostavila iza sebe.

Prošle je godine saznala da boluje od azbestoze, smrtonosne bolesti za koju nema lijeka i koja joj ostavlja tek nekoliko godina života. Uz sve to, nasmijana je i sretna žena, koja se do kraja godine planira udati za 23 godine mlađeg, prekrasnog muškarca koji s njom ponosno hoda gradom držeći se za ruku. Nedavno se na Trgu bana Jelačića fotografirala ogrnuta Pride zastavom, i to ispod stupa na kojem je dan prije jedna takva zastava izgorjela. Nije ju uzrujala grupica mladića koja joj je došla prijetiti – ona zna tko je, što je i na to je ponosna. Ona je Romana Taylor, a do prije godinu dana društvo ju je znalo kao dizajnera Roberta Bantića. Naš slavni dizajner, čije su kreacije nosile Severina, Josipa Lisac, Massimo, Ivana Banfić i Maja Blagdan, sad je u tranziciji. Odnosno, u procesu promjene spola.


Velika promjena
Taj proces započeo je krajem svibnja prošle godine. Promjena spola je dugotrajna, a jedan mali (i vrlo naporan) dio toga je i promjena dokumenata. Upravo je u toj fazi sada Romana Taylor. Kaže – novo ime i prezime označavaju njezin novi početak, novu stranicu koju je okrenula u životu. Nije bilo lako – ne samo pretrpjeti sve nuspojave lijekova koje mora uzimati, nego i psihički otrpjeti stav društva. Romana je u zadnjih godinu dana, nakon što je javnosti hrabro rekla da je cijeli život žena u tijelu muškarca i da će to konačno promijeniti, doživjela cijeli niz neugodnih situacija. Od konobara u jednom kafiću na Kvaternikovu trgu u Zagrebu, koji joj nije htio donijeti kavu nego ju je izvrijeđao, pa sve do muškarca koji ju je prije mjesec dana gurnuo pod tramvaj.

– Moj proces tranzicije nije gotov i ljudi na meni mogu vidjeti obrise muškog tijela. U roku od par mjeseci to će se promijeniti, ali je trenutno još uvijek tako. Zbog toga privlačim pažnju transfoba – osoba koje mrze transrodne osobe. Neki od njih su agresivni, drugi samo vulgarni. No, ja se ne bojim: u svakoj od tih situacija pozovem policiju, jer znam da ne želim šutjeti. Ja sam čovjek kao i svaki drugi i imam svoja prava – priča Romana dok sjedimo u njezinu ateljeu, smještenom u obiteljskoj kući nedaleko od Britanskog trga. Njezini pas i mačka mirno spavaju zavaljeni svatko u svojoj stolici, a iz dvorišta vjetar donosi miris lavande i metvice. Premda sve izgleda idilično, nije tako bilo 15. prosinca prošle godine. Tada su, naime, dva muškarca provalila u njezin dom.

– Oni su obični pljačkaši, no vidjeli su moju sliku u novinama i to ih je privuklo k meni. Slijedili su me do kuće, što nisam primijetila, a kad sam zaspala, provalili su i stavili mi traku s morfijem preko usta. Onda su ukrali sve: obiteljsko zlato, neku skupu odjeću koju sam imala, novac i osobne dokumente… Nećete vjerovati, čak su ispraznili i škrinju s mesom, to je bilo tragikomično – prisjeća se Romana.

Sjeća se da ju je tog jutra probudio lavež psa, koji je dopirao iz dvorišta. Zbunila se, jer malena kujica Roxy nikad nije puštena iz kuće po noći, pa je izašla vidjeti što se dogodilo. Tek kad je ustanovila da su joj obje ljubimice dobro, osvrnula se oko sebe. Kuća je bila u potpunom neredu, sve je bilo razbacano, a brava na vratima jasno je govorila o provali. Šokirano je zamolila susjedu da pozove policiju, jer joj je ukraden i mobitel. Upravo taj mobitel na kraju je doveo do počinitelja krađe.

Reakcija policije
– Našli su ga u Srbiji, nekoliko mjeseci kasnije. Lopovi su maknuli moju SIM karticu, ali se svejedno mogao locirati moj mobitel. Oba počinitelja priznala su što su učinila, a jedan od njih ima iza sebe nekoliko pljački. Odlučili su me opljačkati jer sam dobro izgledala, bila sam lijepo obučena i mislili su da sam bogata. No, obojica su priznala i da su odabrali baš mene jer sam transrodna osoba, to im je bila neka vrsta fetiša – priča Romana.

Reakcija policije tad ju je oduševila. Inspektor koji je vodio njezin slučaj dao je sve od sebe da se krivci pronađu, što se na kraju i dogodilo. Rekao joj je kako je očito da se radi o zločinu iz mržnje i da će dati sve od sebe da se krivce kazni. Postupak je trenutno na Županijskom sudu, a ovog se tjedna održalo ročište. Jedan je osumnjičenik doveden u lisicama, no drugi nije došao. Njegova odvjetnica rekla je da je na sezonskom poslu u Novalji. Romana priznaje kako ju je to šokiralo.

– Provalio mi je u kuću, drogirao me i ukrao mi stvari u vrijednosti od 30 tisuća kuna, a onda slobodno šeće državom i radi sezonski posao? Sjajno. Sutkinja je naložila da se obvezno pojavi na idućem ročištu, koje je zakazano u kolovozu – kaže Romana.

Iako se u tom slučaju policija zaista iskazala, kaže, nije to uvijek slučaj. Upravo u situaciji od prije mjesec dana, uoči ovogodišnjeg Zagreb Pridea, potpuno su zakazali. Dva puta u danu napao ju je isti muškarac, koji ju je gurnuo na tramvajski prugu. Na svu sreću, tramvaj je upravo kretao s postaje udaljene desetak metara pa se sporo kretao. Uz to, vozač je vjerojatno vidio što se događa na pločniku pa je dodatno usporio.

– Nikad prije nisam vidjela tog muškarca. Odjednom se pojavio iza mene i počeo me vrijeđati i gurati. U jednom me trenutku gurnuo na tramvajske šine i pobjegao. Na svu sreću, prolaznici su odmah priskočili, pomogli mi da se podignem i ništa strašno se nije dogodilo. No, sva sam se tresla. Pozvala sam policiju, ali oni mi nisu pomogli – kaže ogorčeno Romana.

Tvrdi da su policajci bili bezobrazni: jedan se izvikao na nju, drugi je zbunjeno šetao od policijskog auta do nje. Rekla im je što se dogodilo i pokazala haustor u koji je njen napadač pobjegao. No, kaže, policajci nisu otišli vidjeti je li on možda još uvijek tamo.

– Rekli su da je taj haustor službeno na području policijske postaje Črnomerec, a oni su Centar i da ne mogu ništa. Nisam mogla vjerovati u to, pa sam im rekla da ću ja sama otići u taj haustor pogledati, na što se policajac izderao na mene – priča Romana.

Nakon što je policija otišla, ona je nastavila svojim putem. Obavila je sve što je trebala u gradu i vraćala se istim putem kući. Nije puno gledala oko sebe, priznaje, bila je zauzeta razmišljanjem o predstojećem Prideu. A onda joj je netko skočio na leđa, oborio je na pod, počeo vikati na nju i pljuvati je. U šoku je shvatila da je riječ o istom čovjeku koji ju je napao tog jutra.

– Na svu sreću, dotrčao je zaštitar iz obližnje banke, koji me poznaje, i ovaj je pobjegao. Opet sam pozvala policiju. Ovaj put su mi rekli da nemaju slobodnih vozila i da ja dođem sama prijaviti što se dogodilo. Onda su mi poklopili slušalicu. To se dogodilo dvaput zaredom. Razbjesnila sam se. Na kraju nisam otišla prijaviti taj drugi napad, ali sam bome prijavila policajce i njima će se uskoro pozabaviti Državno odvjetništvo – kaže Romana i dodaje da su joj u procesu koji je pred njom pomoć pružili aktivisti Zagreb Pridea.

Od njih je i očekivala pravnu, ali i moralnu potporu, koju je i dobila. Naime, dugogodišnja je neustrašiva aktivistica te organizacije, u kojoj nastoji pomoći mlađima od sebe pričajući o svojim iskustvima. Videći koliko njezina pomoć znači onima koji prolaze kroz tranziciju ili se tek pripremaju za nju, odlučila je i sama osnovati udrugu za pomoć svim LGBT osobama. Neće to biti samo još jedna udruga u nizu – ova će se baviti konkretnim pružanjem pomoći.

– Članovi udruge koje to bude zanimalo bavit će se šivanjem odjeće, pa ćemo u prostorijama udruge imati i malu trgovinu. Sve što zaradimo prodavat ćemo i na taj način financirati rad. Ima ružnih slučajeva kada, primjerice, roditelji izbace dijete iz kuće. Ono će onda doći k nama, mi ćemo mu dati krov nad glavom i pomoći mu da radi i postavi se na noge – kaže Romana i dodaje kako će u radu udruge sudjelovati i psihijatri, koji će pružati besplatnu pomoć svima koji to trebaju.

Pitamo je iskreno: koliko je njoj bilo teško živjeti sa spoznajom da je žena zarobljena u tijelu muškarca i kako to da prije nije krenula u tranziciju?

Teška dijagnoza
– Razmišljala sam o tome cijeli život i prije nekih 15 godina sam se odlučila na promjenu spola u inozemstvu. No, tada je moj zaručnik poginuo i to me dotuklo. Povukla sam se u posao, zatrpala u rad samo da ne mislim i sve što sam planirala ostalo je po strani. No, kad su mi prošle godine dijagnosticirali azbestozu, pomislila sam: “Znaš što, idem ja u to” – priča Romana.

Cijeli je život dobro znala što je. Oduvijek se igrala s lutkama. Pokazuje nam sliku iz djetinjstva. Na njoj se na šetnici u mjestu Komin, smještenom između Ploča i Metkovića u dolini Neretve, gdje je rođena i provela djetinjstvo, široko smiješi fotografu držeći majčinu torbicu. Tako je bilo uvijek, kaže kroz smijeh, torbica je uvijek bila uz nju.

– Godinama sam se deklarirala kao gay, iako to nikad nisam bila. Ja sam žena, znala sam to oduvijek. Godinama sam imala dvostruki život – danju sam bila muškarac, a noću sam postajala žena i kao takva izlazila van, družila se, imala prijatelje… Mučno je to bilo. Sad hodam ponosno i branim svoje pravo na život. Netko mi zna predbaciti da ne bih trebala obući kratku suknju. Ma nemojte! Ako sam pokazala noge, to činim zbog sebe, ne zbog drugih. Cijeli život sam htjela pokazati svoje dobre noge, a nisam mogla. Sad konačno mogu – kaže Romana i pokazuje nam haljine u svojem ateljeu.

– Cijeli sam život šivala za druge žene, a sad konačno šivam za sebe. Znate, ja sam jedna veoma sretna žena – kaže nam s osmijehom na licu. Gledajući je u njezinu ateljeu dok se šminka, okružena ženskim haljinama, znamo da gledamo lice žene koja se teškom mukom izborila za svoju sreću. I sada je, bez obzira na svakodnevne teškoće i blizinu svojeg kraja, Romana Taylor jedna prekrasna, sretna žena.

 

Tekst: Zrinka Korljan
Foto: Tomislav Krišto / CROPIX
www.jutarnji.hr