Ostalo

PRVA ASFALTIRANA ULICA, I NE SAMO TO..

Jučer ste vidjeli najvjerojatnije najstariji registrirani automobil u Pločama, 44-godišnji oldtimer u odličnom stanju marke Opel Kadett, u vlasništvu gospodina Jove Mrdalja iz Rogotinske ulice.

Baš ta prva asfaltirana ulica našeg grada „krije“ niz zanimljivosti kroz svoju povijest. Za mnoge je, posebno one koji su u njoj živjeli ili žive, ostala jednostavno Asvalt, od 1970.godine do početka 90-ih godina prošlog stoljeća zvala se ulicom Petra Bogunovića, nakon toga Rogotinska. Asvalt je za vozila jednosmjerna ulica, duga oko 300 metara, jedna od kraćih u Pločama, u kojoj se nalazi 15 zgrada, osim jedne, redom su to dvokatnice s prizemljem. Jedina četverokatnica ima dva ulaza (5 i 7) i to je jedina zgrada u ovoj ulici s poslovnim prostorima. Sigurno ulica s njviše zelenila u našem gradu.

Pregled i vraćanje u prošlost Asvalta krećemo od početka ulica, od zgrade br.2. Između te zgrade i sljedeće br.4 bila je prva pločanska tržnica. Kasnije je tu jedno vrijeme bila montažan trgovina PIK Neretve, iza toga i jedno vrijeme mala trgovinica-kiosk u vlasništvu, koliko se sjećam, gospodina Katića.


Prva tržnica

Preko puta u zgradi br.1, u prizemlju, bila je prva pločanska privatna stomatološka ordinacija u vlasništvu dr. Čekre. U zgradi s brojem 6 bila je u prizemlju smještena prva banka, utemeljena 1953.godine. Preko puta, odmah uz stepenice koje pokraj zgrade br.3 vode prema Bombardeli i Velikoj zgradi, nalazio se prvi kiosk-trafika, za ove sadašnje neobičnog izgleda. Najveća zgrada ulice, ona s brojevima 5 i 7, od 1959.godine kada je izgrađena do danas, u svom prizemlju s poslovnim prostorima bila je domaćin raznoraznim obrtima, te kulturnim ustanovama.

Prva privatna zubna ordinacija Čekro
Prva banka
Prva trafika-kiosk

U prostoru gdje je danas sjedište Udruge Slatki davno je bila tkz. Smajina trgovina, kolokvijalno nazvana po trgovcu koji je tu radio za trgovačku tvrtku iz Stoca. Neki spominju da je tu prije Smaje bila prodavaonica kruha, kasnije trgovina Dalmacije. U dijelu današnjeg frizerskog salona Gogo bila je prva Gradska knjižnica gdje je radila gospođa Nada Barbir. Drugi dio salona i prostor Udruge Leptirići bilo je mjesto prve Glazbene škole u Pločama, bio je tu mali pianino na kojem su redovito vježbali, među ostalim, Duška Vučijak i Igor Juraković koji su stanovali na prvom katu današnjeg broja 7. U tim prostorima prije toga bila je trgovina Vranjaka. Mnogi se naravno sjećaju i TV servisa Slobodana Glamuzine.Prva mesnica u Pločama bila je u današnjem prostoru trgovine Asfalt, ako me pamćenje služi mesari su bili Slavko Udženija, Miro Bule, nažalost obojica pokojni, te na kraju Rajko Jovica.

Tu je bila Smajina trgovina
Gradska knjižnica
Prva glazbena škola
Prva mesnica

Sljedeći broj 9 je zgrada u kojo je bila prva pločanska škola, s gornje strane te dvokatnice bilo je dvorište, naš Wembley Asvalta, na kojem se prašio nogomet sve u šesnaest. Koji su to dvoboji bili, žestoko i napaljeno, ali sve u granicama fair playa. Ipak je te okršaje iz lože, svog balkona na drugom katu redovito pratio nastavnik matematike i kemije Tonko Kuljiš, a nastavak priče slijedio bi sutra na nastavi kada bi on iznosio svoja stručna viđenja nadmetanja. Volio je čovjek sport, komentarima bi hvalio dobre poteze, naravno nama bi to odgovaralo jer bi se „izgubio“ dio sata. U gornjem dijelu ulice, na broju 18 nalazila se Policijska postaja i pritvor, čini mi se da je zapovjednik u drugom dijelu tih 60-ih bio gospodin Pletikosić.

Prva škola
Wembley asfalta

Preko puta, gdje je sada parking i bućalište bila je trgovina Razvitka, Jozina trgovina, kasnije su tu bile prostorije pločanskih izviđača. Bliže zgradi s brojem 11 bila je Cikotina gostionica, kafić u montažnom objektu. Tu je blizu i sada naš jedini urar Jure Hudaček. I prije same uzbrdice, na kraju ulice, bila je zelena baraka, prva pločanska slastičarnica obitelji Abazi.

Tu je bila Cikotina gostionica
Tu je bila trgovina Razvitak
Tu je bila policija
Prva slastičarnica Abazi

Vjerojatno sam nešto i preskočio, Asvalt je svojevremeno bio, na neki način, City, središe Ploča, sada mirna, zelenilom i brojnim automobilima omeđena ulica. Parking je očito svugdje problem, pa i na Asvaltu. Nekima će možda ovih 15 fotografija vratiti slike Asvalta od prije nekoliko desetljeća.

Ulica s najviše zelenila

Za kraj ove priče o prvoj asfaltiranoj ulici u Pločama još jedna zanimljivost. Naime, ulicu bi mogli. nazvati i Školskom ili Prosvjetnom. Na Asvaltu su živjeli ili još uvijek žive brojni prosvjetni djelatnici , učiteljice, učitelji, nastavnici, nastavnice, profesorice, profesori koji su radili u našim školama. Evo njihovih imena, najlakše mi je bilo ići od zgrade do zgrade: Katica Musulin, Božica Dominiković, Nino Coke Raos, Dujka Krstović, Danica Gašpar, Ante Gašpar, Gracijela Babić Jovica, Sanja Babić Radoš, Hilda Peko Kolić, Vesna Zmijarević, Mate Dragobratović, Ivo Barbir, Ljubica Punoš, Miloš Mišo Karić, Ivan Brkić, Perica Maršić, Tonko Kuljiš, Marija Kuljiš, Aleksandar Đorđević, Ivan Brkić, Ljubica Jakić, Svetomir Jakić, Ognjen Bartulović, Ivka Dugandžić, Marija Maja Vrankić, Mijo Vrankić, Ilko Vrankić, Renato Vrankić, Mila Šuman, Frido Šuman, Ines Matijašević, Tonko Matijašević, Marija Kalaba, Izet Kalaba, Damir Kalaba. Njima svakako treba dodati i odgojiteljice iz vrtića Nadu Krstović Cvitanović, Snježanu Merdžan i Katarinu Vrankić Jovica.

Jesam li nekoga preskočio ne znam, u svakom slučaju ako jesam nije bilo namjere. Respektabilna brojka od 40, za ovako malu ulicu. Neki od zapisanih nisu više među živima, pa neka i ovo budem spomen na njih. (jv)