Ostalo

UBGP povodom 20. obljetnice pogibije suboraca

Veliki hrvatski pjesnik Vladimir Nazor pjesmom Tomislav u memoriju nacije urezao je sjećanje na tisućljetnu borbu Hrvata protiv tuđina koji je posezao za hrvatskom zemljom. Predstavlja se kralj Tomislav tadašnjem zavojevaču:

“Arpade, ti si vjetrina što hara,
Ja sam ti hrašće jedro i stoljetno
Na koje zalud vihor se obara.

Ti bijesan rušiš, ja sveđ vedar zidam;
Ti ko zvijer banu da moriš i kolješ,
Ja od zla branim, ljute rane vidam.”


Albin Osti, Ivica Petrović, Stipe Štrbić i Siniša Musulin, četiri naša hrasta, naša četiri Tomislava bdiju u vječnosti nad našom slobodom. Dogodilo se to na današnji dan prije 20 godina. U očajničkom pokušaju da oslabi pritisak hrvatskih snaga nakon sloma tzv. SAO Krajine i početka raspada srpske vojske u zapadnoj Bosni i Hercegovini četnici su na južnom bojištu započeli napade na hrvatske položaje artiljerijom i pješačkom vatrom. Velik broj projektila velikog kalibra upućen je i prema Dubrovniku i ostalim mjestima na obali, gdje su stradali civili.

Taj 12. kolovoz 1995. najgori je dan za Ploče u ratu: četiri hrasta, četiri viteza u jednom danu poginuše, na prvoj crti bojišnice. 20 godina! Mi, koji smo imali čast biti njihovim suborcima, vi, koji ih pamtite i vi, koji ste se rodili poslije njihove smrti, dostojni budimo njihovih života i njihove smrti. I, pamtimo ih.

Koliko je kroz stoljeća hrašća posječeno za hrvatski bedem? U praskozorje 12. kolovoza 1995. godine još četiri hrasta ojačala su bedem slobodne Hrvatske: Albin Osti, Ivica Petrović, Stipe Štrbić i Siniša Musulin.

Neka je njima i svima koji su za Hrvatsku dali život laka hrvatska zemlja.

Udruga branitelja Grada Ploča