Ostalo

PLINJANSKA SPOMENIČKA BAŠTINA: Pleme Štrbići

Gospodin Ante Erak, u interesu razvoja pločanskog ruralnog turizma, istražuje i prenosi povjesno-kulturnu baštinu koja se nalazi u zapuštenim i napuštenim naseljima pločanskog zaleđa. U novom tekstu piše o Štrbićima.

Prema tvrdnji fra Vjeke Vrčića Štrbići su iz Crnoće u župi Staševica. Najbrojnije su pleme Pline Zapadne. Predaja kaže da je pleme Štrbić ime dobilo po djetetu čija je majka bila zarobljena na otoku Šumaljevac na koji ju je iskrcao kapetan broda. Tu su je sa djetetom pronašli lovci.

Priča iz naroda je i da je Štrbić u Gabeli ubio Turčina i zapalio turske topove. Za učinjeno djelo dobio je nagradu koju je sam birao. Nonković, kao glavni vođa u okršajima protiv Osmanlija, nudi mu da izabere posjed koji okom vidi. Štrbić je izabrao je Vidovdol (Vidonje) gdje su ostali do danas.


Nadalje, narod vjeruje da su tri brata Štrbića sagradila crkvu na Zavali, a onda i svoje domove u kojima su živjeli do 70-tih godina XX. stoljeća. Tako su nastala sela:

– Janjići gdje su živjeli isključivo Štrbići

– Podžuželj gdje je osim Štrbića živjela i jedna obitelj Zmijarević

– Vidonje gdje su osim Štrbića živjeli i Barbiri

Popis stanovništva iz 1948. je popis iz poratnih godina kada je ruralno stanovništvo počelo iseljavati. Prema tom popisu utvrđeno su Štrbići živjeli u:

– Janjićima, 4 obitelji sa 24 stanovnika

– Podžuželju, 6 obitelji sa 23 stanovnika plemena Štrbić

– Vidonju,  dvije obitelji sa 12 stanovnika

– Kod Kule,  jedna obitelji sa 8 čanova

– Rogotin, jedna obitelji sa 6 članova

– Plina Zapadna, 7 obitelji sa 32 člana plemena Štrbića

Dakle, prije 70 godina utvrđeno je da je na području Ploča ukupno živjelo 105 stanovnika u 21 obitelji.

Obitelj Štrbić koja je popisom iz 1948. popisana pod Rogotin je greška popisivača. Naime, ta obitelj je tada, a i danas živjela na Mostini. Mostina se, kao i Markote, nalaze na području KO Plina.

Iz 1686. godine, 7. studenog, datira sačuvano pismo upućeno Općem providuru Dalmacije koje djelomično  glasi:

„Jure Štrbić iz Vidonja bio je hrabar vojnik i stoga mu je određeno po naredbi Općeg providura Petra Valiera da dobiva od hvarske komore (blagajne) 2 dukata mjesečno.“

Sadržaj pisma u cijelosti, kao i preslik orginala, objavljeno je u knjizi autora Ante Eraka „Raseljena Plina“ 1995. god., str. 30. i 31.

Svojom lukavošću i hrabrošću isticali su se Štrbići i za vrijeme 2. svj. rata. U vrijeme NDH, dva brata Štrbića nisu se odazvali pozivima kojima su pozvani u vojsku novonastale NDH. Žandari su uhitili njihovu majku u Stablini gdje su živjeli te je prislili da ih odvede do sinova koji su u njivi Vidonj obrađivali vinograd. Kada su stigli na pogled njive njihova majka Tada, da bi upozorila svoje sinove na opasnost, upotrebila je plinjansko ukanje. Ukanje je prodoran ženski glas kojeg su razumjeli stanovnici ovog kraja. Žandari nisu razumjeli niti riječi za razliku od sinova. Prijevod majčina ukanja glasio je:

„Mile vraže žandari te traže pete vamo prste tamo i požuri.“

Tako je lukava majka spasila sinove od novaćenja u vojsku NDH, a sebe od odlaska u „bajbuk“.

Danas, 50-ak godina nakon napuštanja svog zavičaja, Štrbići, ali i drugi stanovnici Pline počeli su sa revitalizacijom svojih domova i svoje povijesno-spomeničke baštine. Naime, izgradnjom asfaltne ceste Ploče – Zavala – Ljubuški i ceste Ploče – Zavala – Vrgorac, kao i  i dovođenjem električne energije, omogućeno je da se mnoge stvari ubrzaju. Izvršen je popravak lokalnih cesta, sagrađeni su priključci na već spomenutu asfaltnu cestu najvećeg broja sela, uvedena je elektična energija u skoro sva naselja Pline, adaptirana je crkva Sv. Ivana na Zavali kao i šamatorje, sagrađeno je novo groblje i suvremena mrtvačnica. Crkva je osvjetljena, a prilazna cesta proširena i asfaltirana.

Od crkve u Stablini do crkve na Zavali popravljen je i pročišćen stari pješački put  – „Križni put“ na kojem su uređene postaje sa betonskim križevima kojim hodočasnici svake godine u velikom broju hodočaste na misu u crkvu na Zavali.

Popravljene su mnoge kuće, njive, vrtovi, voćnjaci i vinogradi. Pa ipak, moramo se upitati jeli to dovoljno? Trebamo otkrivati i čuvati našu povijesno-kulturnu baštinu, koristiti je u turističke svrhe kako to čine mnogi u dalmatinskoj Zagori. Za takvo nešto imamo sve uvjete.

Već imamo sagrađena etno sela sa gospodarskim objektima.Trebamo prijeći na proizvodnju zdrave eko hrane kako su to radili, ne baš tako davno, naši djedovi pa i naši očevi. Malo je danas živih Plinjana koji se sjećaju kako se je oralo, sijalo i želo, kako se pravio ovčiji i kozji sir, sušio i spremao u mjehove, kako se pravilo vino, pekla rakija, proizvodilo i sušilo svinjsko meso, posebno pršuti i kaštradina…

Naši stari su teško živjeli jer svoje proizvode nisu mogli unovčiti. Radili su isključivo za svoje osobne potrebe i potrebe svoje obitelji. Međutim, danas više nije tako.

Nakon preseljavanja u Stablinu svi Plinjani sagradili su suvremene obiteljske kuće, a veći broj Štrbića uspio je i više od toga.

– Štrbić Ivan Janjić, nadimka Cvrčak, je bio vojno-djelatna osoba potom je postao službenik pločanske Luke, a nakon odlaska u mirovinu, na samom ulazu u grad Ploče, sagradio je restoran i dao mu ime Mediteran. Danas se njegov sin Mario također bavi privatnim biznisom.

– Štrbić Joze Kovač i njegov sin Ivan zvan Kovačić imali su atraktivan teren u Giljuši uz samu Jadransku magistralu. Jozina unuka, a Ivanova kći, Ivka skupa sa svojim suprugom Brankom Jelavićem, krenuli su u izgradnju poslovnog prostora. Držali su krčmu i bućalište, a zatim restaurant. Danas se tamo nalazi suvremena trgovina tvrtke Studenc, a bračni par Jelavić od Studenca primaju zasluženu kiriju.

– Restoran „Kod tete Olge“ na Mostini prvi je sagrađen i otvoren u pločanskom kraju. Vlasnik restorana je ugostitelj Jozo Vučić koji je izabrao lokaciju, a vjerujem da mu je oko lokacije pomogao i rođak Andrija Štrbić.

– Andrija Štrbić – najstariji Andrijin sin Ante zvani “Fulin“ dugo je radio za Vučića, a nakon domovinskog rata kupio je atraktivni ugostiteljski prostor na samoj pločanskoj rivi.

– Braća Jure i Mile Štrbić u tajnosti su započeli graditi prizemne objekte stablinske Crkve te širiti prilazni put do objekta na Radoševoj glavici. Skupa sa braćom u izgradnji je učestvovao i Zvonko Bakić koji je u to vrijeme bio podstanar kod braće Štrbić. U narodu se nagađalo da se gradi nova crkva. Investitor i navedeni izvođači radova išli su na rizik sa parolom „Kuća napravljena pravda  dobivena“. Tako je i bilo.

S vremenom je izgradnja stablinske crkve i pravno regulirana te su radovi nastavljeni. Dovršena je za vrijeme fra Joze Ćerleka. Radilo se dobrovoljno što je na kraju i pohvaljeno. Među njima su se isticali Štrbić Jure pok. Mate i Štrbić Mate Stjepanov.

Štrbić Vinko pok. Nikole Janjić iz zaborava je vratio gusle, stari glazbeni instrument, a sebe promovirao u pločanskog guslara. Nastupao je nekoliko puta pred pločanskom publikom, a kao član pločanskog KUD-a nastupao je i u drugim gradovima i mjestima.

Takvi su naši Štrbići stoga zaslužuju sve pohvale za svoju umješnost i poduzetnost.

U Pločama, travanj 2019.

Ante Erak