Ostalo

PLINJANSKA SPOMENIČKA BAŠTINA: PLEME NIKOLAC

Gospodin Ante Erak, u interesu razvoja pločanskog ruralnog turizma, istražuje i prenosi povjesno-kulturnu baštinu koja se nalazi u zapuštenim i napuštenim naseljima pločanskog zaleđa.

PLINJANSKA SPOMENIČKA BAŠTINA

PLEME NIKOLAC


Nikolac je najbrojnije pleme Pline Istočne. Predaja kaže da je pleme polovinom XVI. stoljeća, bježeći ispred Turaka, doselilo u područje Sladinca i Peračkog Blata. Daljnja selidba dovela ih je na Trklje, zatim u Vrbicu i na kraju Šarić Strugu gdje su se postepeno nastanila i druga plemena Pline Istočne (Smoljan, Karamatić, Parmać, Oršulić, Radonić, Erak i drugi).

Nadalje, predaja kaže da su neke obitelji iz ovog plemena promjenile ime u Jelčić i naselili se u područje Desana dok je plinjanski dio plemena zadržao svoje ime po Nikoli, koji je bio njihov predstavnik.

Da bi se mogli međusobno raspoznavati i sporazumijevati, koristili su nadimke. Tako su Nikolci postali Kudrići, Rusići, Prasići, Žici, Paškići, Matijaši, Barabani, Pulići, Lovrići, Đanovi, Galići, Baltani, Melkići, Dubači i Škalje.

TRKLJE 

Trklje su prvo selo plemena Nikolac u Plini Istočnoj. Dio ljudi plemena Nikolac tamo je ostalo živjeti do 70-tih godina prošlog stoljeća. Selo je smješteno na proplanku između planinskih vrhova Sirča i Plavča čiji su vrhovi  preko 400 m nadmorske visine. Prilaz selu je moguć sa sjevero-istočne strane, od njive Otunj preko Pećina i Malog Briga, a sa južne strane prilaz je moguć preko Obišenice u Vidonj Dolac koji se nalazi u Plini Zapadnoj.

Tijekom II. svj. rata lokacija sela Trklje strateški je pogodovala partizanskim postrojbama iz razloga što su Nikolci, još prije rata, napustili veliki broj kuća i čatrnja prilikom preseljenja na Šarić Strugu.

Tridesetak stanovnika, koji su u vrijeme rata živjeli na Trkljama, djelili su sa partizanima dobro i zlo koje su donosila ratna vremena. Često su se skupa hranili, a poznata partizanska kuharica iz tog vremena bila je Antunija Nikolac rođ. Erak zvana Tuna žena Ante nadimka Doktor.

Nikolac Stipe Lipog Jure i Nikolac Marko pok. Mije zvanog Brelo su žitelji Trkalja koji su otišli u partizane. Nikolac Marko je ubrzo poginuo, a iza njega je ostala udovica Manda i troje nejake djece.

VRBICA 

Vrbica je naseljena najprije Nikolcima, a poslije njih doselili su Oršulići, Radonjići i Bebići. Nakon nekog vremena sva plemena su napustila Vrbicu i preselila na Šarić Strugu ili u Ploče.

ŠARIĆ STRUGA

Naziv Šarić Struga potječe od vlasnika zemljišta Šarića iz Opuzena dok struga podsjeća na vodeni protok strug. Ovdje se misli na protok Crne Rike koja od Banje teče prema Stablini i Pločama. Crna Rika je prirodna granica starih katastarskih Općina Komin, Plina i Baćina.

Nekada periferna plinjanska naselja Peračko Blato, Stablina, Šarića Struga i Banja u posljednih stotinjak godina razvila su se u naselja prigradskog karaktera kojeg nastanjuju stanovnici raseljene Istočne i Zapadne Pline kao i grada Ploča. 

Davne 1910. god. u Šarić Strugi još otvorena prva pučka škola. Školu su pohađala djeca cijele Istočne i dijelom Zapadne Pline.

Odmah nakon završetka II. svj. rata osnovana je poljoprivtedna zadruga koja je imala prodavaonicu mješovite robe i otkupnu stanicu posebno suhih smokava koje su Plinjani proizvodili u velikim količinama.

Već 1957. Šarić Struga je elektricifirana, ali je prostorno i dalje bila izolirana sve do 1966. kada je sagrađena Jadranska magistrala, odnosno spojni priključak Šarić Struge na Jadransku magistralu.

Nakon izgrađenog priključka dolazi do naglog širenja Šarić Struge. Novo naselje se gradi počev od kuće, odnosno tora, pok. Ivana Nikolca Lovrića sve do Markota i Jadranske magistrale. Pored izgrađenih porodičnih kuća, u ovom dijelu Šarić Struge, Paškići su sagradili pekaru i počeli sa prodajom krušnih proizvoda. U ovom djelu Šarić Struge mještani su izgradili novo groblje, a zatim i crkvu Velike Gospe koja na neki način zamjenjuje i podsjeća na Crkvu Velike Gospe na Obličevcu.

STANOVNIŠTVO

Prema popisu stanovništva iz 1948. Nikolci su brojali 159 članova u 44 obitelji. 

– na Šarić Strugi je popisano 110 članova u 25 obitelji                                                     

– u Malom Prologu popisano je 12 članova u 3 obitelji

– u Metkoviću 10 članova u 4 obitelji       

– u Opuzenu 5 članova u 2 obitelji

– na Trkljama, Plina Istočna, 30 članova u 5 obitelji

– u Pločama 3 člana u jednoj obitelji

– u Rogotinu 2 člana u jednoj obitelji

– u Splitu 4 člana u jednoj obitelji

– u Vrbici 6 članova u 2 obitelji

– u Zagrebu 4 člana u 2 obitelji.

POVIJESNO KULTURNI SPOMENICI

Naseljavanje na prostoru Istočne Pline kretalo je od sjevera prema jugu tj. od Neuma i Obličevca preko Vlaka, Crne Njive, Otunja i Vrbice do Rogotina, tokova rijeke Neretve i morske obale. Upravo ovim smjerom stoljećima je korišten put koji je povezivao Neretvu sa zaleđem i Vrgorsko-neretvanskim jezerom. Put je služio za pješake i stoku. Danas tamo prolazi brza cesta koja spaja grad Ploče i Dalmatinu. No, uporedo sa brzom cestom sagrađena je i lokalna, prateća, cesta koja povezuje sva nekadašnja sela.

Prilikom izgradje brze ceste izvršeno je arheloško zaštitno iskopavanje i istraživanje na cijelom prostoru počev od Otoka u Crnom viru preko Zelenike i Dražica u Eracima, Granice iznad Vrbice pa do Mišje Drage iznad same Šarić Struge.  

U Mišjoj Dragi istražene su tri prahistorijske gomile koje su u srednjem vjeku korištene za ukopište. U tim gomilama tj. grobovima, osim ljudskih kostiju, pronađeni su vrijedni eksponati među kojima i novac mletačkoga dužda iz godine 1400. – 1413.

U Vrilima, blizu Šarić Struge, nalaze se arheološki ostaci jedne vile rusticae sa sarkofagom. Pobliža lokacija je Krstina zidina na kraju vrila. Tom trasom je nekada vodio put od Baćine preko Šarić Struge prema Desnama i Bagalovićima.

ŽIVOT SELJAKA NAKON PRVOG I DRUGOG SVJETSKOG RATA

U vrijeme Austro-Ugarske pa i prve jugoslavenske države, stanovnici Šarić Struge, uglavnom pojedinci iz plemena Nikolac i plemena Smoljan, bavili su se trgovinom. Otkupljivali su seljačke poljoprivredne proizvode (suhe smokve, bajame i drugo voće, jaja, perad, janjce, kozliće i dr.)

Najpoznatiji  trgovac iz tog vremena bio je Nikolac Mate – Matiša. Seljacima je prodavao robu široke potrošnje i prehranu, a istovremeno je od seljaka otkupljivao poljoprivredne proizvode. U takvoj situaciji mnogi seljaci ostali su dužni trgovcu Matiši jer su uzimali veće količine robe nego što su na otkup davali svojih poljoprivrednih proizvoda.

U to doba država je donijela zakon po kojem su trgovci morali otpisati sva svoja potraživanja prema seljacima i početi poslovati iz početka. Saznavši za ovu mogućnost Erak Joze – Vajo je požurio u Matišinu trgovinu na Šarić Strugu i rekao zabrinutom  trgovcu: 

„Mate, dat ćeš mi pet kila soli i 3 litre petrolja jer je stari dug i onako vrag odnija“. Ljutiti trgovac uzeo je drveni metar da udari Vaju, ali ubrzo se je smirio i nastavio sa trgovanjem. 

Matiša je nastavio trgovati i u socijalizmu. Već u godinama svakodnevno je trupom odlazio u Ploče prodavati svoje zelenilo. Isto tako su i mnoge stružanke, skupa sa Matišom, odlazile na pijacu u Ploče. Među njima su se isticale Nikolac Mara Cotića i Nikolac Manda žena Marka Dubačića.

Na tržnici pa i na gradilištima u Pločama nudili su vino, rakiju, a kada je tržnica utemeljena tamo su izlagali svoje voće i povrće. Rijetke stanovnike Ploča snabdjevali su mliječnim i drugim proizvodima koje su svakodnevno dovozili u svojim trupicama. Za ono vrijeme bio je to unosan posao. 

Sposobni muškarci dobili su stalni posao u Luci Ploče, na građevini, na željznici  ili pomorstvu. Na posao su odlazili također svojim trupicamo kao i njihove žene koje su skupa sa Matišom odlazile na pločansku tržnicu. 

Danas žitelji Šarić Struge imaju sve uvjete da se posvete razvoju ruralnog turizma. Nasljedili su velike zemljišne terene u Vrbici, Otunju, Vlakama te Vrgorsko-neretvanskom jezeru, danas polju. Naslijedili su sela koja su povezana sa asfaltiranim cestama i drugim uvjetima. 

Međutim, najveći problem je uvođenje katastarskih i zemljišnih knjiga bez kojih nije moguće izvršiti okrupnjavanje zemljišnih parcela. I dalje se čeka veća aktivnost države koja je neoophodna da se i u pločanskom zaleđu napokon pokrene razvoj ruralnog turizma. 

U Pločama, 13. kolovoza 2019.   

Ante Erak