Djeca su naše najveće blago i najvažnije nam je tko je uz njih kada nisu s nama. Jako bitne osobe u djetetovom odrastanju su odgojitelji u dječjim vrtićima, jer s njima, u vrijeme odrastanja i pripreme za život koji je pred njima, provode jako puno vremena. Onog dana kada krenu u vrtić, svaki roditelj se pomalo pribojava hoće li se njihovo dijete uklopiti, tko će ga u slučaju potrebe utješiti, tko će ga zabaviti…, odnosno kakva je osoba odgajatelj koja će voditi brigu o mališanima – piše Dubrovački.hr.
ŠKOLARCI I PREDŠKOLCI
U Dječjem vrtiću u Pločama takvih briga nema. Tome je sigurno pridonio i Ivo Srzentić, mladi 33-ogodišnji magistar razredne nastave koji se, kao odgojitelj, silom prilika našao u ovom pretežito ‘ženskom’ poslu. Na zadovoljstvo roditelja, koji, kako su nam posvjedočile njegove kolegice, žele vidjeti svoju djecu upravo u njegovoj odgojnoj skupini Pčelice, osoblja Vrtića i, što je najvažnije, djece o kojoj skrbi. A djeca “Barba Ivu”, kako ga od milja zovu, naprosto obožavaju, u što smo se mogli uvjeriti prilikom posjete Pčelicama.
”Ivo je pravo osvježenje u kolektivu, prihvaćen od sviju, zainteresiran za rad i uvijek spreman pomoći. Prezadovoljne smo što je s nama!”, kaže nam Ivina kolegica Sanja Dodig, a njeno mišljenje dijeli i druga “teta” Marija Ostojić, koja ga opisuje kao inovativnog, radišnog djelatnika posvećenom djeci i njihovom suvremenom odgoju.
Ivo je prvi “tetak” u povijesti pločanskoga Vrtića i jedan od rijetkih u Dalmaciji. Iako ovo nije njegova struka, odlično se uklopio. “Trenutačno za mene nema posla u školi. Radio sam kao zamjena devet mjeseci u Vrgorcu i to mi je neprocjenjivo iskustvo. I sada sam kontaktu s tim ljudima i obavezno dođem zadnjeg dana godine. U međuvremenu sam se bavio raznim poslovima, uključujući i odlaske na dnevnice. A onda sam dobio poziv iz Vrtića. Smatram da nema prevelike razlike između škole i Vrtića, djeca su djeca, sa svojim željama i potrebama i rad s njima jednostavno moraš voljeti. To je osnovni preduvjet. Prihvatio sam poziv i nisam se pokajao. Točnije, ne mogu se požaliti niti na jednu stvar u kolektivu, od ravnateljice do kolega, čiju pomoć i potporu uživam od samoga dolaska”, kaže nam Ivo.
CENTARA KO U PRIČI
Posao je to u kojem se mora poznavati svako dijete u grupi, svakom djetetu treba pružiti potrebnu pažnju, treba pamtiti bezbroj sitnica važnih za djecu, treba zapamtiti imena. “U našoj odgojnoj grupi je 26 djevojčica i dječaka od kojih je 15-ero predškolaca. Jako je važno djeci ponuditi razne poticaje za njihove aktivnosti, da ih ona sama mogu odabrati. Znači, ne smije biti nikakvih nametanja, jer kod djece to izaziva otpor. Tako, između ostaloga, mi imamo Centar za uljepšavanje, Centar za gradnju, Centar za stolno – manipulativne igre, Obrazovni centar i druge sadržaje i djeca mogu birati čime se će baviti toga dana. Često je u prostoriji živahno, posebno ponedjeljkom, kada se vrate s vikenda. Tada je potrebno njihovu energiju usmjeriti u nešto kreativno, što im je gušt, što ih ispunjava i čini sretnima. Moram priznati da su cure opuštenije. Ponekad se dječaci, nakon završetka neke utakmice, prepiru tko je bio bolji, je li bio gol i sl.”, prepričava na Ivo svoja iskustva.
A da je raspoloženje u odgojnoj skupini Pčelice poticajno, uvjerili smo se iz prve ruke. Dok je autor ovoga teksta fotografirao djecu u njihovima svakodnevnim aktivnostima, i sam je postao “meta” jedne talentirane djevojčice, buduće slikarice. Zove se Nikol i u vrlo kratkom vremenu je na papiru nacrtala kako ona vidi potpisnika ovih redaka.
Ivu smo pitali kako su njegovi prijatelji i okolina reagirali na njegov novi posao, tipičan za pripadnice ljepšeg spola. “Ovo je posao koji možeš raditi jedino iz ljubavi, s puno strpljenja, tolerancije i želje da svakodnevno napreduješ s djecom. S njima proživljavaš sve trenutke, planirane i neplanirane situacije, slušaš ih i promatraš, jer svako je dijete jedan veliki svijet za sebe, različit i poseban. Tko voli djecu, sumnjam da postoji bolji posao na svijetu. Ovo je lijep i zahtjevan posao, a moj primjer pokazuje da ga mogu raditi i muškarci. Bilo je čuđenja na početku, očekivao sam to. Uvjeren sam da je svejedno tko ga radi, jedino je bitno da se posao obavlja dobro, na zadovoljstvo djece i njihovih roditelja. Volio bih da se više muškaraca uključi u rad s djecom u vrtićima”, istaknuo je Ivo, naglasivši na kraju da će i ubuduće ostati vezan uz djecu bilo u Vrtiću ili u školi, koja mu je, kako tvrdi, ipak prioritet.
Ravnateljica Vrtića: Ivo nas je sve obogatio
Sve najbolje o Ivi Srzentiću rekla je ravnateljica Dječjeg vrtića Ploče Edita Mucić-Šutić: “Ivo je naš kolektiv i odgojno – obrazovni rad obogatio srčanošću, razigranošću, veseljem i energijom koja se jako dobro usklađuje s pojedinom djecom, osobito dečkima. Kao što pozdravljam sve veće uključivanje očeva u odgoj djece, također smatram da predškolski sustav može jako puno profitirati s većim brojem muških odgojitelja. Međutim, prije toga što je muškarac, ja bih istaknula da je Ivo jedna vrijedna i kvalitetna osoba i odličan suradnik”.
Tekst i slika: Ante Šunjić / Dubrovacki.hr
