Pišem ovo u kafani, završio sam većinu dnevnog posla, i odlučio, sad ću popiti pivu za Ivana Pašalića – Paštu, preminulog oca Maria, možda ga znate, reprezentativac Hrvatske, „dok svira radio Pašalić Mario“… S Paštom sam znao dijeliti šank i priče o nogometu i životu, isplatilo ga se slušati. Bio je dobar čovik. Kao i njegov rođak Ilija, kojeg sam i prije upoznao, dolazio nam je u Zagreb u Bajdin dom dok se liječio od karcinoma na Rebru. Isto je otišao, isto dobar čovjek. I uz tu pivu posljednjeg pozdrava (Pašti sigurno ništa draže ne bi bilo od toga da u njegovo ime popiješ jednu) razmišljam kako je smrt nepravedna, jer na kraju ne bira, tko je dobar, tko loš, tko mlad, tko star.
Imao sam negdje 15-16 godina kad je Kuzma poginuo u prometnoj nesreći. Stajali smo tamo ispod stana njegovih na Prišnici, umirali smo od smijeha u jednom trenutku. Bilo mi je neugodno malo poslije, kvragu čak mu je i sestra išla s mojim bratom u razred, danas shvaćam da je to bio obrambeni mehanizam. Ne možeš sa 16 godina pojmiti da se smrt može uplesti u odrastanje.
Bio sam već u Zagrebu kad su poginuli Tomo, Čoba, Marević i svi oni poginuli. I možeš ti biti 500 kilometara udaljen, ali te pogodi kao grom iz vedra neba. Nije pomagalo niti što te uplakana mater zove da te obavijesti. Dugo dugo nisam više mogao pojmiti da tih momaka nema. Čovjek odbija da prihvati te stvari.
Ploče meni zapravo nikad više nisu bile iste, ne čine mjesta teritoriji, nego ljudi. Ni Zagreb mi nije isti nakon smrti mog Kreše Krsnika, izgubio je dio šarma. Isto tako, Kaštela više nisu ista sad kad je otišao Pašta.
Čemu uopće u ovo blagdansko vrijeme pišem? Nekako da kažem ljudima da cijenimo ono što imamo. Sad za Božić zbog spleta okolnosti neću biti, možda me malo i tuga uhvatila zbog toga. A možda samo želim reći da sadašnjost nije onakva kakva bi bila da su neki ljudi tu. Ali isto tako, zbog uspomene na te ljude ta mjesta nekako volite još više. Ne dolazim u Ploče samo zbog onih koji su tu, nego i zbog sjećanja na onih kojih više nema.
Adio Pašta, da je bilo još jednu pivu u Baluna popit skupa bilo bi bolje. Ako ih vidiš, pozdravi Iliju, Kuzmu, Tomu i ekipu…
Danko Radaljac
