Ostalo

Neretva – izgubljena dolina

Dolina Neretve ima četiri zaštićena ornitološka rezervata- Prud, Podgrede, Orepak i Ušće Neretve te zaštićene krajolike Modro oko i jezero Desne. No, vidjeti ptice u ornitološkim rezervatima pravo je čudo. Tek pokoja patka i strašljiva čaplja brzo pobjegne čim ugleda čovjeka. Strah životinja, potaknut krivolovom i pucnjavom na gotovo sve što leti isprepadalo je pernate stanovnike, pa su se skrili duboko u šaš i travu. Teško ih je vidjeti i u zoru i sumrak. No, zato ih se može vidjeti mrtve u Ornitološkoj zbirci smještenoj uz sve institucije vlasti u Metkoviću. Preparirana pernata stvorenja, njih 218 od 310 vrsta do sada zabilježenih u Neretvi, svjedoče zašto je ovo područje u 19. stoljeću privlačilo niz prirodoslovaca iz Europe. Zbirka, koju je osnovao Dragutin Rucner, koji je kao mlad dolazio u Neretvu, nastala je između 1948. i 1966. godine i trebala bi biti dijelom Prirodoslovnog muzeja koji se namjerava graditi u zgradi Duhana u Metkoviću.

NERETVA-2

Dolina Neretve, nekada teško prohodno močvarno područje, u posljednjih je pedesetak godina strahovito urbanizirana. Dok su se gradile brojne kuće, ceste, iskapali kanali i činile plodne površine, malo je tko brinuo za ovo jedinstveno područje s nekoliko čarobnih jezera. Uporedo s urbanizacijom doline na ušću se rijeke načinio čitavi grad- Ploče. Najprije je uoči Drugog svjetskog rata Kraljevina Jugoslavija načinila željeznicu, a 70 godina kasnije ta bi ta luka danas bila «u igri» da postane jedina luka za opskrbu BiH, pa čak i, nakon gradnje «koridora 5C», mreže željeznica, možda i glavna za druge države Srednje Europe. Prirodni tok rijeke, Malu i Veliku Neretvu, koja je tisućljećima bila i predstavljala sav život doline zamijenili su čelik i asfalt. Dok su planovi za još veću eksploataciju luke u Pločama brojni, s druge strane pojavila se ideja onih Neretvana koji bi dolinu radije vidjeli kako je njihovi stari još pamte. Vjetar u trstikama i šašu, plov riba, cvrkut ptica, jata čaplji u preletu, trk vidre uz rubove jezera i rijeke. San je to o povratku u neku nevinost prirode ovoga područja kojega nastanju ljudi kulturom i običajima posebnima i različitima od Dalmatinaca sjevernije od sebe, Dubrovčana južnije i Hercegovaca iza svojih leđa. Željeli bi oni opet miran plov lađa i trupica po čistoj Neretvi koja ih obilato hrani žabama, jeguljama, ribom, liskama, školjkama. Stoga većina tih sanjara smatra kako bi se rasap, koji je nemarom i jurnjavom za novcem zadesio dolinu rijeke, zaustavio proglašenjem Parka prirode. Željeli bi, ma današnjica kao da nudi sve samo ne to U Metkoviću, koji je glavni grad u Neretvi i sam rub države te početak zamišljenog Parka, osim betoniranih obala, silosa i željeznog mosta, nema se što za vidjeti, a što bi podsjećalo na tu čaroliju prirode. Nizvodno prema Kuli norinskoj, ostatku osmanlijskih vremena, tek šaš, pokoji ribar na improviziranom drvenom stolcu i raznorazni otpaci s veletržnice. I tako je gotovo čitavim tokom većeg rukavca rijeke do mora.


Više pročitajte na linku.

photodox.com