Bilo je jutro 6. lipnja 1944. i počinjala je posljednja faza borbe Ujedinjenih naroda protiv III. Reicha, natjeranog u stratešku defenzivu već posljednjih godinu dana. Na istoku, ratište se protezalo od Finskog zaljeva, pa do Crnog mora kod Odesse, a Crvena armija bila je na vrhuncu priprema za stratešku ofenzivu „Bagration“, usmjerenu na uništenje grupe armija „Centar“ u bjeloruskoj izbočini. Na Balkanu, točnije na području tzv. NDH, upravo je propala još jedna operacija – Desant na Drvar (Unternehmen „Rösselsprung“) – protiv Tita i Vrhovnog štaba NOVJ. U Italiji je krajem svibnja probijena njemačka obrana linije „Gustav“, a 5. lipnja američke trupe ušle su u Rim koji su Nijemci napustili dan ranije.
Njemački stratezi znali su da je idući saveznički korak invazija sjeverozapadne Europe ljeta 1944., no otvoreno je pitanje bilo gdje će se ona odigrati. Većina ih je bila uvjerena kako će meta biti područje Pas de Calaisa, strateški puno vrednija nekretnina od Normandije. Saveznici su ih podržali u tom uvjerenju masivnim i masovnim operativnim zavaravanjem, koje je njemačkim obavještajcima pružilo „dokaze“ o velikom okupljanju snaga u južnoj Engleskoj, nasuprot Calaisu. To ne znači da su zanemarili obrambene mjere u Normandiji, čak štoviše, u mjesecima pred invaziju pozamašan je dio obale departmana Calvados, s posebnim naglaskom na budući sektor „Omaha“, pretvoren u tvornicu užasa u kojoj se moglo naći svega u dijapazonu od protutenkovskog ježa, do automatskog plamenobacača…
Većinu savezničkih snaga činile su američke, britanske, kanadske i francuske jedinice. Ostale zemlje, čiji su vojnici također sudjelovali u bitci, bile su Australija, Belgija, Čehoslovačka, Grčka, Nizozemska, Novi Zeland, Norveška i Poljska.
Iskrcavanje u Normandiji započelo je noćnim padobranskim i jedriličarskim desantom, masivnim zračnim napadima i pomorskim bombardiranjem nakon kojeg je uslijedio amfibijski desant na dan 6. lipnja ili na Dan D. Do ponoći 6. lipnja 1944. saveznici su uspjeli odbiti sve protunapade i uspostaviti kontrolu nad plažama omogućujući iskrcavanje ostatka vojnika i na kraju pobjedu u bitci koja se nastavila sve do 30. kolovoza 1944. godine. Saveznici su uspjeli osvojiti vrlo široko područje na sjeveru Francuske, stavivši pod svoju kontrolu čitavu Bretanju i područje na istok do Rouena u Gornjoj Normandiji.
Sovjetski Savez je 22. lipnja 1944. godine sa svoje strane izvršio udar na njemačke snage, u velikoj Operaciji Bagration. Nakon Operacije Overlord kako je službeno nazvana invazija Normandije i paralelne Operacije Bagration na istočnom ratištu (ukupno je u tim bitkama sudjelovalo oko 4 milijuna savezničkih, te dva milijuna njemačkih vojnika), Saveznici su se u jako približili samoj Njemačkoj, a njemačke snage su pretrpjele tako teške gubitke – oko 40% vojnika koje su Nijemci angažirali u tim bitkama je izginulo ili bilo zarobljeno, a njihove tenkovske i zrakoplovne snage su pretrpjele nepopravljive gubitke – da konačni ishod rata zapravo nije više dolazio u pitanje.
