Ostalo

Kroz objektiv i pero Miše Glavinića: Pločani na Cincaru (2006 m)

Cincar (2006 m)
3.6.2018.
Udaljenost uspon: četiri sata
Udaljenost silazak: dva i po sata
Početak uspona: PD Kruzi 1265 m

U zadnji čas sam odlučio za odlazak na Cincar i tako postao dio planinarske družine od dvadeset planinara predvođena glavnim vodičem Sašom Raosom Campom. Bilo je puno kolebanja oko odlaska, puno prijava pa otkaza, i naš vodič se odlučio otkazati autobus jer se do zadnjeg časa nije znao broj polaznika pa idemo osobnim automobilima.

Cincar leži na prostranoj visoravni između četiri najveća krška polja u BiH: Livanjsko polje, Glamočko polje, Kupreško polje i Duvanjsko polje.


Po sunčanom danu vozimo se prema Livnu. Na graničnom prijelazu Aržano bez većih zadržavanja napuštamo Hrvatsku i ulazimo BiH. Na ulazu u Livno skrećem prema Glamoču i vozimo se četiri kilometra gdje nas oznaka za Planinarski dom Kruzi upućuje desno na uski asfaltirani put između mjesta V.Kablići i Suhača. Ubrzo asfalt zamjenjuje zemljana cesta, bolje kazati kaldrma. Vozim vrlo pažljivo i polako. Auto poskače s kamena na kamen i tako treba 9 km. Vozio sam ja zemljanim putovima i prije, ali mi se čini da je makadmaska cesta za ovaj put Auto put. Nakon 40-tak minuta vožnje parkiram na livadu okruženu ogradom kraj doma.

Oko nas su sami prostrani zeleni pašnjaci i gdjekoje stablo. Atrakcija ovog kraja su konji koji žive slobodno u prirodi, ali na našu nesreću konji su pronašli ispašu na nekom drugom mjestu.

Čekamo zadnje vozilo, ali uzalud. Nema ga jer su parkirali nakon 2 km i krenuli pješke. Sunce je visoko na nebu i sve jače peče pa se Karolina autom uputila po njih da što prije krenemo.

Napokon krećemo širokim putom koji se lagano uspinje. Vrh Cincara je vidljiv pa nema problema s orijentacijom. Nakon sat i po šetnje uz rub Glamočkog polja koji se doima kao zeleno jezero , skrećemo desno uzbrdo i pratimo markaciju. Sad teže dišemo i malo smo usporili. Livade su prepune raznobojnih cvijetova , a posebno se ljepotom ističe bosanski ljiljan. Padine su obrasle borovnicom pa je prava šteta što nismo planirali izlet u kolovozu kad su na rodu.

Nakon četiri sata eto nas na vrhu. Buško blato zrcali se kao da je more, a prepoznajem planine: Biokovo, Kamešnicu, Goliju, vrh Dinare Troglav, pa Čvrsnicu i Vran, u daljini Vranicu.

Nakon zasluženog odmora silazimo drugom, istočnom stranom Cincara. Staza je puno strmija nego zapadna strana koju smo penjali. Spustili smo se do ruševina koje narod naziva Švabine štale ( 1480 m) , a interesantno je spomenuti da je HPD Mosor od 1936. godine zaslugom prof.Giromette imao svoje sklonište.

Švabine štale su naziv za grupu objekata oko izvora izgrađenih za vrijeme Austro -Ugarske monarhije koji su se počeli raditi 1890. godine, a u kojima je započela proizvodnja sada čuvenog Livanjskog sira.

Dalje smo nastavili travnatim terenom i za četrdesetak minuta stigli do Doma. Domar Tunje je spremio odličan fažol koji sam zajedno s Žujom platio 35,00 kuna.

Na povratku smo svratili u Livno na izvor rijeke Bistrice na Dumanu. Rijeka izvire iz pećina ispod litice stotinjak metara visoke i obrušava se velikom brzinom preko kaskada. Na tom mjestu, tako sam pročitao na informativnoj tabli, Ivan Goran Kovačić je završio poemu Jama. Preko rijeke je napravljen kameni pješački most i cijeli kompleks izgleda kao iz bajke.

Već se duboko smrklo kad smo se vratili u Ploče. Zahvaljujem cijeloj ekipi na druženju i sve pohvale Campi za izvrsno organizirani izlet.

Tekst i foto: Mišo Glavinić