Ostalo

‘Kod nas doma su plaće toliko niske, svaki put se čudim kako ljudi preživljavaju…’: pola milijuna Hrvata odselilo u Njemačku, novopečeni ‘gastarbajteri’ lani u domovinu poslali rekordan iznos novca

Ako su Hrvati bježali odavde od nenarodnih režima, u čemu je danas vic?

Od ulaska u EU, Hrvatsku je prema službenim podacima napustilo 39 tisuća građana, a prema neslužbenim i dvostruko više. Najviše ih odlazi u Njemačku, u koju su naši počeli iseljavati trbuhom za kruhom još u devetnaestom stoljeću. Najviše ih se odselilo šezdesetih godina prošlog stoljeća, kad su Nijemci, baš kao i danas, vapili za jeftinom radnom snagom koja će pogoniti njihov moćni gospodarski stroj. Računa se da je u ovom trenutku u Njemačkoj nepopunjenih čak 1,4 milijuna radnih mjesta, pa je sasvim sigurno da će se odlazak Hrvata za poslom u tu bogatu zemlju – nastaviti.

Što se Hrvatske tiče, najviše je pečalbara bilo iz Imotske krajine i Ozlja, a u BiH su prednjačili i prednjače Hrvati iz Zapadne Hercegovine. Savezni statistički zavod u Wiesbadenu objavio je da je početkom 2018. u Njemačkoj živjelo 367.900 osoba s hrvatskom putovnicom, što je 35.295 više u odnosu na isto razdoblje lani.


Kad im se pribroji druga i treća generacija Hrvata koji “gore žive”, jer nemaju svi Hrvati u Njemačkoj hrvatsko državljanstvo, te oni koji iz kojekakvih razloga rade “na crno” – Hrvata je u Njemačkoj gotovo pola milijuna; skoro kao u Bosni i Hercegovini. Hrvati su u Njemačkoj šesta nacija po veličini.

Ne mogu birati posao

Što karakterizira novu generaciju gastarbajtera, pitamo dugogodišnjeg novinara “Slobodne” u Njemačkoj Edija Zelića?

– U Njemačku danas, što šezdesetih godina prošloga stoljeća nije bio slučaj, iz Hrvatske dolaze mahom obrazovani ljudi. Ranije su Hrvati prihvaćali sve poslove odreda koji bi im se nudili jer nisu bili kvalificirani da mogu birati posao. No, i oni koji dolaze danas, unatoč dobroj naobrazbi, često su primorani raditi lošije poslove od onih za koje su se obrazovali. Mislim da je to najveća tragedija naših ljudi koji dolaze u Njemačku unatrag zadnjih nekoliko godina.

Osobno znam čovjeka iz Hrvatske koji je informatičar, a informatičari su cijenjeni svugdje u svijetu, no trebalo je proći vremena da nađe posao u svojoj struci u Njemačkoj – kaže Zelić, koji je i sam dijete hrvatskih iseljenika, rođen u Stuttgartu, baš kao i njegova supruga, čiji su otac i majka također trbuhom za kruhom stigli u “obećanu zemlju”, stoga se nametnuo kao pravi sugovornik za ovu temu.

Zelić veli da je generacija Hrvata koji su šezdesetih stigli u Njemačku, bila uvjerena da će iseljavanje automatski prestati čim se Hrvatska osamostali. Nažalost, to se nije dogodilo. Dapače, naš sugovornik ističe da Hrvati neprestano pristižu u Njemačku, a interes ne jenjava unatoč tome što se i u Hrvatskoj, barem donekle, gospodarska slika posljednjih godina malo popravila.

– Vidi se to po novim licima koja susrećem u hrvatskim katoličkim misijama u Njemačkoj. Mladi ljudi traže pomoć, savjete, a kako bi se uputili u život što nije lako kad dođeš u nepoznatu sredinu – veli Zelić, i dodaje da oni koji stižu za poslom u Njemačku najčešće podcijene troškove stanovanja. I tu se onda prevare.

– Najam prosječnog stana u Njemačkoj mjesečno iznosi od 700 do 1000 eura, na što ode znatan dio plaće. Osim toga, puno bolje prolaze parovi nego samci jer su porezne stope za ljude koji u Njemačkoj žive bez obitelji puno veće. Što se hrane, odjeće, goriva i ostalih troškova tiče, tu je Njemačka li-la s Hrvatskom. Usudio bih se reći da je u našim turističkim središtima, sve skuplje – Zelić će, koji dodaje kako mu je teško vjerovati da će se ljudi koji su u posljednjem iseljeničkom valu stigli u Njemačku, jednog dana, ipak, vratiti kući.

– Oni kod kuće jednostavno ne vide perspektivu za sebe i svoju djecu. Iskreno, u Hrvatskoj su plaće toliko niske, da se svaki put čudim kako ljudi prežive od prvoga do prvoga od onoga što su zaradili. No, nisu niske plaće jedini razlog zbog kojeg Hrvati iseljavaju u Njemačku i drugdje. Razlog je taj što su izgubili nadu da će jednoga dana biti bolje – veli naš sugovornik.

Na drugom iseljeničkom kongresu Hrvata u Šibeniku 2016., Zelić je kritički govorio o odnosu domovinske prema iseljenoj Hrvatskoj. Tada je napisao: “Državni funkcionari šarlatanski se razbacali poznatim floskulama na otvaranju, bez ideja, bez projekata. Dođite iseljenici, uložite svoj novac. Ali u što – gospodo? Zanimljivi paneli prepuni dobrih prijedloga i referenata odvili se pred malobrojnom publikom.

Bili su to uglavnom razgovori stručnjaka iz dijaspore među sobom. Interes medija slab. Šteta. Ali ne i čudno jer na dijasporu se u Hrvatskoj gleda kao na nazadnjake i ekstremiste. A mladi visokoobrazovani iseljenici samo su konkurencija klijentelističkom kapitalizmu i korumpiranom sustavu nesposobnjakovića na svim razinama”.

Iako misli da je mobilnost hrvatske radne snage u EU prava stvar, jer ljudima otvara puno više prilika za profesionalno napredovanje i viši standard, svjestan je, kaže politolog Zelić, da se stvari nisu puno promijenile što se tiče stvaranja uvjeta za povratak onih Hrvata koji su vani stekli znanje i kapital.

Svaki peti živi vani

– Da bi se ljudi vratili, pravna država u Hrvatskoj mora profunkcionirati. Ne bude li tako, neće biti bolje. No, dobro je to da su oni i dalje jako privrženi Hrvatskoj i u tom smislu ih treba iskoristiti u onim zemljama u kojima danas žive i rade. Treba ih u Njemačkoj i drugdje uključiti u gospodarsku diplomaciju jer imaju dobre kontakte, znaju jezik, poznaju mentalitet i uzuse poslovanja. Umjesto da takvo nešto pokušaju realizirati, naše vlasti obično šalju diplomate, konzule i atešee po stranačkoj liniji. Neki od njih ne znaju ni pročitati pozdravni govor na njemačkom, a da nama, koji smo odrasli tu, ne bude neugodno – zaključuje naš sugovornik.

Hrvatski “gastarbajteri” u 2017. godini su u domovinu poslali rekordnih 15,75 milijardi kuna. Podatak je to Hrvatske narodne banke. To je za 120 milijuna eura više od doznaka u 2016. godini. Naši radnici u inozemstvu poslije turizma najviše doprinose rastu BDP-a. Prema nekim procjenama iseljenici u “kešu” u Hrvatsku unose oko 8,5 milijardi kuna godišnje, a koliko još ovdje potroše teško je izračunati.

Prema podacima Ujedinjenih naroda, svaki peti Hrvat iselio je u inozemstvo. Hrvatska je svojevrsni fenomen jer u domovini živi manje Hrvata nego izvan nje. Jasno je onda da kod kuće nešto nije u redu.

Slobodna Dalmacija