Ostalo

KAD ZATREBA, ONI SU PRVI: Bez branitelja iz Ploča ne može proći niti jedan pozitivan događaj u neretvanskom kraju

Da branitelji mogu biti ‘korisni’ i u miru, a ne samo u ratu pokazuje i primjer Udruge branitelja Grada Ploča čije su aktivnosti prepoznate ne samo u neretvanskom kraju, nego i šire. Što trenutno rade i čime se u svom djelovanju najviše ponose otkrio je za portal direktno.hr predsjednik Udruge Željko Čović.

Čović je otkrio kako su realizirali projekt ‘Uvijek zajedno’ za koji su na natječaju dobili 837 tisuća kuna i u sklopu kojeg su osigurali besplatno pravno savjetovanje i pomoć braniteljima i članovima njihovih obitelji. Projektom je bilo predviđena i besplatna psihološka pomoć za sve kojima je u toj populaciji potrebna, ali na žalost, nisu uspjeli zaposliti psihologa.

“Raspisali smo dva natječaja na koja nam se nitko nije javio. Očito primanja od pet tisuća kuna nisu bila dovoljno primamljiva. No s obzirom na to da planiramo nastaviti s tim projektom jer je i psihološka pomoć potrebna našim braniteljima, u idućem javljanju na natječaj tražit ćemo da nam se povećaju sredstva za plaće tako da naši članovi ne moraju po pomoć odlaziti u sto kilometara udaljen Dubrovnik ili Split”, pojašnjava Čović te navodi da su umjesto psihologa angažirali socijalnu radnicu koja obilazi branitelje, razgovara s njima i savjetima im pomaže u rješavanju problema i situacija u kojima se nalaze.


Za one koji trebaju psihološku pomoć, jer u Pločama nema niti jednog psihijatra, jedanput na mjesec im dolazi liječnik iz Dubrovnika koji popiše sve koji tu vrstu pomoći traže i trebaju.

Nastavak tradicije

Riječ je o najaktivnijoj udruzi u Neretvanskoj dolini, a i šire, a njezin predsjednik ističe da moraju nastaviti tradiciju Ploča koje su u mnogočemu bile prve u Domovinskom ratu.

“U našem je gradu osvojena prva neprijateljska vojarna i zaplijenjene velike količine oružja i vojne opreme, a u našem se akvatoriju odigrala prva pomorska bitka u Domovinskom ratu, osnovana je prva ratna luka, ali i prva postrojba mornaričko-desantnog pješaštva… Naš je kraj dao puno branitelja o kojima se moramo aktivno brinuti i međusobno se potpomagati”, govori nam Čović koji je u ratu bio zapovjednik satnije 3. bojne 116. brigade koja je djelovala na južnom bojištu.

Udruga je najveća u neretvanskom kraju i ima preko 500 članova, a osnovana je početkom 2008. godine kada se većina udruga pogasilo i prva je koja okuplja branitelje bez obzira kojoj su postrojbi pripadali.

‘Dajemo sve od sebe’

“Trudimo se pomoći braniteljima svakodnevno; neki će reći da se može više i mi se s time slažemo i dajemo sve od sebe. Kriza je u zemlji i u društvu i teško je naći sponzore za malo veće akcije, ali zato je naš rad prepoznao grad, županija, ali i država”, napominje Čović.

U nizu projekata u kojima sudjeluju ili su inicijatori istih, a bez njih ne može proći niti jedno događanje u Pločama i okolici, Čović izdvaja projekt ‘Branitelji Ploča i Neretve djeci Vukovara’ kada na obljetnicu pada grada heroja voze tone mandarina za vukovarske malene i dijele ih po vrtićima i školama.

“Organiziramo razne koncerte i događanja, a svugdje smo prisutni i u ulozi redara, odnosno osiguranja događaja”, otkriva Čović.

Branitelji pomažu u uređenju grada za turističku sezonu, aktivni su u zajednici u svakom obliku – pomažu sugrađanima u vrijeme poplava, u transportu bolesnih sugrađanima, a stradalnicima u Posavini su svojevremeno prikupili i odveli nekoliko tona odjeće i obuće i kućnih potrepština.

Zaboravljeni

No iako se trude biti korisni u zajednici ipak se od te iste zajednice i društva počesto osjećaju zaboravljeni.

“Društvo je jednostavno zaboravilo na nas branitelje. Ne znam što se tu dogodilo i gdje smo mi svi pogriješili. Isto tako, u medijima i na televiziji se stalno ističe kako imamo niz prava, a onda kada branitelji, potaknuti takvim tvrdnjama krenu istraživati koja to prava imaju onda uvide da su ona minorna. Sva ta ‘silna’ prava se svode na to da vam se vrijeme provedeno na ratištu priznaje za umanjenje staža. Primjerice, proveli ste godinu dana na ratištu što znači da ćete sa 66, umjesto sa 67 ići u mirovinu”, pojašnjava naš sugovornik.

I to je sve što od prava imaju ‘obični’ branitelji kojih je daleko najviše u toj populaciji, ne računajući ratne vojne invalide.

A onima koji su skeptični prema braniteljima te čak smatraju da su privilegirani u društvu, Čović opisuje situaciju kada su ih četnici nakon ‘Oluje’ napali iznad Dubrovnika i kada su im poginula četiri suborca i kako je taj dan bilo pakleno vruće.

Samo malo poštovanja

“Kažem im, gospodo, popnite se sada u mirnodopskim uvjetima gore u brda i provedite na njima nekoliko mjeseci po vrućini, ledu, zimi i kiši pa onda javite kakvo će vam zdravlje biti nakon toga. Ne trebaju vam ni granate ni okršaj s neprijateljima niti rat. Tako bi bolje razumjeli zašto smo načeta zdravlja, zašto ne spavamo dobro i zašto nas mnogo umire u pedesetim godinama života. Pri tom ne računam oboljenja od raznih naoružanja, traumatskih iskustava, gubitka suboraca i sve drugo što prati rat”, otkriva naš sugovornik svoje argumente u raspravama s raznim ‘mudrijašima’ i ‘generalima poslije bitke’ koji ratišta nisu vidjeli.

Naši branitelji iz Ploča svojim radom i angažmanom zorno pokazuju kako branitelji u miru itekako mogu biti korisni jedni drugima i cijeloj zajednici.

Zauzvrat traže samo malo poštovanja.

Ovaj članak je nastao u sklopu projekta portala Direktno ”Branitelji u miru”, s ciljem predstavljanja veterana, branitelja, ratnih vojnih invalida, stradalnika rata i članova njihovih obitelji kroz prizmu uspješnih priča i poslova u kojima su sudjelovali ili koje su pokrenuli. Ciljevi ”Branitelja u miru” su promjena percepcije o braniteljima u javnosti, promocija pozitivnih poslovnih i profesionalnih primjera u Republici Hrvatskoj, a za koje su zaslužni sudionici Domovinskog rata; poticanje nezaposlenih i socijalno ugroženih branitelja na socijalni, kreativni i poslovni angažman.