Ostalo

Josipović će danas ispraviti nepravdu staru 23 godine: oni su bili prvi ročnici HV-a usred rata

Premda zakonski i podzakonski akti ne sadrže pojam “prvi ročnik“, iz dosadašnjih saznanja i podataka dostupnih preko arhiva Prve satnije mornaričko-desantnog pješaštva HRM-a i Središnjeg vojnog arhiva, razvidno je kako ste vi, skupina mladih ljudi iz pločanskoga kraja i doline Neretve, uistinu bili prvi ročnici u sastavu Hrvatske vojske.Riječi su to predsjednika RH Ive Josipovića, koji će danas u pločanskome hotelu “Bebić” potvrditi svoj stav i izreći zahvalnost za sve ono što su Pločani, kako je naveo, “kao sudionici Domovinskoga rata i mladi ljudi koji su se odvažno uključili u oružane snage i zaslužili“.

Hrvatski predsjednik trebao se s pripadnicima prve ročne vojske u Hrvatskoj, svi mladići koji su tada imali od 18 do 20 godina, sastati u listopadu prošle godine na godišnjicu osnutka njihove postrojbe, također u Pločama, ali je taj sastanak odgođen zbog njegovih obveza. Josipovićevom potvrdom konačno će se završiti višegodišnja borba Pločana za priznavanje zasluženoga statusa, jer je, po sadašnjim službenim podacima, prva ročna vojska prisegnula u Jastrebarskom 26. prosinca 1991. godine.

– Okončavaju se naši napori za priznavanje statusa koji nam pripada. Predsjednik je prepoznao naše argumente i naložio da se obave formalnosti, kako bi službeno bilo objelodanjeno da su upravo u Pločama prvi hrvatski ročnici položili prisegu – rekao je Josip Barbir, predsjednik Udruge “Prvi ročnik”.


48 novaka
Podsjetimo, 5. listopada 1991. osnovana je 1. satnija mornaričko-desantnog pješaštva HV-a, odnosno HRM-a, u sklopu Ratne luke u Pločama. Bila je to prva postrojba koju je utemeljio HRM, prema zapovijedi admirala Svete Letice od 28. rujna 1991. i bila je to prva postrojba ročnih vojnika HV-a.

Postrojba je bila sastavljena od 48 novaka s područja tadašnje općine Ploče, generacije 1972./73. godine koji su se odazvali pozivu za služenje vojne obveze. Svečanu prisegu položili su u Pločama 8. prosinca 1991. Za prvoga zapovjednika postrojbe imenovan je Vlaho Orepić, a zapovjednici vodova bili su Željko Matković, Martin Nikolac i Željko Nikolac Galac. Prvi ročnici HV-a te 1991. bili su smješteni u pločanskoj vojarni “Sidrište“, gdje ih je pločanski župnik don Petar Mikić prvih dana listopada i blagoslovio.

“Nemojte paliti tuđe kuće, nemojte rušiti tuđe crkve, nemojte zatirati tuđe grobove kao oni što su na ovome mjestu bili prije vas. Budite ponosni hrvatski vojnici“, rekao im je tada don Petar, blagoslivljajući prvu vojarnu u Hrvatskoj.
Od tada s don Petrom svake godine slave svetu misu i prisjećaju se prijatelja koji više nisu s njima. Naime, u ratu je tijekom izvršavanja zadaće poginuo pripadnik postrojbe Zvonko Dropulić, a nakon teške bolesti 25. prosinca 2003. preminuo je Ernest Lutman.

Kroz deset mjeseci služenja vojnog roka pripadnici ove postrojbe osiguravali su osvojena skladišta tzv. JNA, osiguravali su objekte od vitalne važnosti za život Ploča i neretvanske doline i izvršavali sve ostale zadaće koje su im bile zapovjeđene. Nakon odsluženja vojnog roka, prvi hrvatski ročnici nastavili su braniti domovinu u profesionalnim i pričuvnim postrojbama HV-a, a neki od njih i danas su u sustavu Oružanih snaga RH.

Pločanska dika
– Sama činjenica da sam bio zapovjednik prve generacije ročnika HV-a čini me ponosnim. Izazov toga vremena bio je velik. Od tih mladih momaka trebalo je u što kraćem vremenu dobiti vojnike, a nismo imali mnogo toga što nam je trebalo. Raspoloživi resursi bili su iznimno skromni.

Ne zaboravite da se sve događalo u vremenu početka Domovinskoga rata, znači u vremenu punom ponosa i hrabrosti, ali i brige i straha. I sve te momke, kao i njihove roditelje, osobno sam poznavao.
Pored Zvonkove pogibije, što je u meni ostavilo neizbrisiv trag, ne mogu zaboraviti ni scenu u kojoj mi je jedan otac plačući rekao: “Molim te, dozvoli da ja ostanem tu, a neka mi dite ide doma”. Mislim da sam ovim dovoljno rekao, a sve ovo skupa još je jedan, između mnogih razloga, po čemu se naše Ploče mogu i trebaju ponositi, rekao je Vlaho Orepić.

Specifične su okolnosti u kojima je nastajao sigurnosni i obrambeni sustav Hrvatske, u razdoblju razgradnje i raspada bivše federalne države i oružane agresije i prijetnje hrvatskoj suverenosti i teritorijalnoj cjelovitosti, naglasio je i predsjednik Josipović.

“Upravo po takvim pokazateljima, primjerice, u pokazateljima o tome da su se u tom razdoblju nastanka suvremene, postmoderne Hrvatske, u obranu uključivale maloljetne osobe, zatim mlade osobe koje nisu služile vojni rok, i slični zanimljivi detalji naše povijesti, dakle, upravo takvi pokazatelji svjedoče o specifičnim okolnostima u kojima nastaje suverena RH, u kojima nastaju i razvijaju se sigurnosni i obrambeni sustavi i naše Oružane snage“, istaknuo je Josipović.

Piše Ante Šunjić
Snimke Ante Šunjić i arhiva

Oni su bili prvi

Vrijedno je podsjetiti se imena prvih hrvatskih ročnika. To su: Josip Barbir, Joško Barbir, Robert Barbir, Zvonimir Batinović, Ante Beader, Perica Bebić, Nediljko Bogunović, Tomislav Borić, Zlatko Bošković, Frano Božić, Jurica Butigan, Zvonimir Dropulić (poginuo), Valter Dugandžić, Leo Franić, Zoran Franić, Marijo Gradac, Goran Grbavac, Toni Grgurinović, Dragan Jelčić, Vjekoslav Jerković, Joško Jovica, Darko Kačić – Miošić, Mario Korljan, Nedjeljko Kušurin, Ernesto Lutman (umro), Ante Marinović, Romano Marinović, Zoran Marinović, Damir Marković, Dragan Martić, Ivo Medak, Tomislav Medak, Mate Ostojić, Vedran Perić, Andrej Puljan, Matko Radonić, Mate Roso, Matko Sinković, Mario Stanković, Mario Šetka, Marinko Štrbić, Ozren Štrbić, Damir Šunjić, Slaven Šunjić, Dalibor Tomašević, Stašek Veža, Dario Žderić i Jurica Žderić.

slobodnadalmacija.hr