Ostalo

Jezero Kuti – Safari u neretvanskoj močvari

Kada je Pavo Jerković prije osamnaest godina krenuo sa safari-turizmom u neretvanskoj močvari, mnogi su bili sumnjičavi prema toj njegovoj ideji, ali on ni trenutka nije dvojio u uspjeh. Neretvanskoj močvari, nekada leglu komaraca malaričara, zbog čega je ovaj kraj dugo godina nosio naziv “Neretva od Boga prokleta”, udahnuo je novi život. Tako je prokleta močvara, s kojom su se stoljećima borili ovdašnji stanovnici otimajući joj komade plodne zemlje, postala prvorazredna turistička atrakcija, koja je uvrštena u sam vrh hrvatske turističke ponude, što svjedoče deseci tisuća domaćih i inozemnih posjetitelja.

Turisti se neretvanskim močvarama voze tradicionalnim plovilima – lađama, preuređenima za izletničke svrhe. Vožnja u neretvanskoj lađi, koja se probija kroz močvarni šaš i lokvanj, praćena zvonkim kreketanjem žaba, čini ovo neobično putovanje još zanimljivijim, a gosti koji su ga doživjeli Neretvu napuštaju zadovoljni uz obećanje da će ponovno doći. Putovanje močvarom počinje u Opuzenu, a završava na oko pola sata udaljenoj lokaciji na obali jezera Kuti na Prijevozniku, gdje je Jerković obnovio izvornu neretvansku kuću, koja domaćim i inozemnim posjetiteljima nudi bijeg od užurbane svakodnevice, okrjepu neretvanskim specijalitetima, odmor i uživanje u netaknutoj prirodi.

 
Od brudeta do umjetnosti
Kako bi neretvanska kuća postala ekskluzivitet, Pavo nije žalio novca ni truda. Ovaj neretvanski vizionar zasukao je rukave, prihvatio se posla i uspjeh nije izostao. Danas neretvansku kuću uz rub močvare, u nenaseljenom i već odavno napuštenom krajoliku, godišnje posjeti dvadesetak tisuća gostiju, koji, osim u gastroponudi – brudetu od jegulje i žaba, domaćem pršutu, siru i kruhu ispod saća – uživaju u rustikalnom okruženju neretvanske kuće, do koje se može doći jedino lađom.


– Ja sam sretan čovjek. Pa vidite ovaj mir i ovu ljepotu. Tišina za razbistriti glavu nakon napornog dana – pokazuje nam Pavo neretvansku kuću kojoj je udahnuo novi život. Prije samo sedam godina tu je bila zidina obrasla u draču, a danas se diže kamena ljepotica, zdanje na jezeru Kuti, koja spaja čitavu dolinu Neretve. To je stara kuća s civiliziranim dostignućima novoga vremena, koja dočarava kako su u neka davna i zaboravljena vremena živjeli naši stari, kazuje Jerković.

Tako se u neretvanskoj močvari može vidjeti spoj davno zaboravljenog i tradicijskog te novog i modernoga, a sve po željama gosta. Zid od klesanog kamena svjedoči o graditeljima, koji su ga teškom mukom dopremili na ovo mjesto, a zatim uzidali. Prigodom rekonstrukcije objekta, vodilo se računa i o obnovljivim izvorima energije, pa tako solarni paneli na krovu daju toliko potrebnu električnu energiju. Terasu krase masivni drveni stolovi, a prostor oplemenjuju neretvanski slikari, koji često u neretvanskoj kući organiziraju likovne kolonije.

Nagrada Grada Opuzena
Ipak, ništa od ovoga ne bi bilo da nije neretvanske lađe.

– Neretvanska lađa je mamac za goste. Međutim, važno je održati visoku razinu usluga te zahtjevnom gostu ponuditi nove sadržaje. Neretva kao turistička destinacija mora naći svoje mjesto na hrvatskom turističkom tržištu, uz uvažavanje svih posebnosti koje ovo područje nudi – kazuje ugostitelj Pavo Jerković, koji je za izniman doprinos u promociji hrvatskog turizma, očuvanje neretvanske baštine i promicanje tradicijskih vrijednosti, nedavno dobio Nagradu Grada Opuzena.

Vožnja lađom u neretvanskoj močvari svjedoče o prošlosti i priča o sadašnjosti jedine hrvatske delte, koja je tisućljećima uspjela očuvati svoj izvorni izgled te uz Dubrovnik postati nezaobilazna turistička destinacija na jugu Hrvatske.

Stanislav Soldo
snimio Denis Jerković/cropix

Potopljeni grad

U tradicionalnoj neretvanskoj kuhinji dominiraju specijaliteti od žaba i jegulja. Tu je nezaobilazan brudet od žaba i jegulja, pohane žabe i jegulja na ražnju te kuhana liska. Među dalmatinskim brudetima, neretvanski je drukčiji, obilato začinjen uz neizostavnu ljutu papriku, koja daje karakterističan šug i slast. Prema nekim receptima, može biti jako papren, pa tko ne podnosi jaku hranu, treba naglasiti da mu sprave “blaži”.
Neretvanska kuhinja nezamisliva je bez žaba. Kreket žaba iz močvare pretvoren je u rapsodiju žaba na tanjuru, a tu su još žabe na rižoto, pohane žabe, žabe u pršutu.

Jezero Kuti skriva tajnu potopljenoga grada – Gavanovih dvora, kako se to u Neretvi može čuti, što izlete čini još atraktivnijima i zanimljivijima, a posjetitelje ostavlja bez daha.

Kako ćete glasati
Nađite nas na Facebooku na stranici Nova Dalmacija i dajte lajk, šerajte, napišite komentar ispod reportaže.
Svoj SMS pošaljite na broj 666555. Na početku poruke upišite IZBOR, a na kraju osobne podatke (ime i prezime).

Cijena SMS-a 3,72 kn s PDV-om.

 

 

slobodnadalmacija.hr