Ostalo

Jest. Ima svega. Ali ima još i Ljudi. Hrvatska, hvala ti!

Jest. Ima svega.

Čovjek je čovjeku vuk i susjed je susjedu stranac. Majka uništava dijete umjesto da štiti, suprug udara umjesto da ljubi, dijete ubija umjesto da grli.

Ali kada se oglasi apel za pomoć, u stanju smo u roku par dana skupiti ogromne svote novca kako bi omogućili jednoj djevojčici da živi.


Kada cijela sela prekrije voda, u stanju smo dignuti cijelu zemlju na noge kako bi pomogli obnoviti, nahraniti, odjenuti.

Kada naselja proguta vatra, u stanju smo je danima gasiti.

Kada cijela država ide kvragu, nažalost, nismo se u stanju boriti za sebe. Ali još uvijek barem, jesmo, za drugoga.

Jest. Ima svega.

Ali kad prolaze kola hitne pomoći, svi zastanemo kako bi sačuvali jedan život da se ne ugasi. Jeste primijetili to nevjerojatno jedinstvo, taj tako jednostavan, a tako značajan čin u trenutku nečije najveće životne drame? Gdje god išli i kamo god jurili, kakav god napuhani ego sjedio za volanom, koliko god bili debeli ili tanki novčanici, tužne ili sretne oči, svi će zastati dok onaj visoki ton sirene probija uši. Uvijek me iznova to natjera u suze. Jer možemo se svađati i razilaziti u tisuće puteva i prepucavati preko društvenih mreža na stotine načina. I lupati si šamare i pobiti se na utakmicama i diskutirati oko politike, krize, Vlade i vjere i rata i Boga i vraga, ali negdje u tih par sekundi, samo u tih par sekundi, svijet stane, kao u filmovima. I u tih par sekundi svi smo samo duše, pod istim nebom i istim Bogom, sa istim zrakom kojeg udišemo i samo jednom željom – da živimo.

Jest. Ima svega. Ali ima još i Ljudi Hrvatska, hvala ti!

Mila, sretan ti put mali anđele!

tekst: Emotivni ČuŠpajz