ŠČIROVAC (MILETNJAK) 1619 m
Polazište: Bartulovići 338 m
Vrijeme uspona s pauzama: pet sati
Vrijeme silaska s pauzama: četiri sata
Visinaska razlika:1281 m
Datum:1.12.2019.
Kad se osvoji Bobotov kuk (2523 m) najveći vrh Durmitora svi ostanu zadivljeni. Ne spominje se da je početak uspona na prijevoju Sedlo 1911 m i da je visinska razlika 612 metara.
Nakon poduže pauze uputio sam se na izlet na Ščirovac ili Miletnjak jedan od vrhova Biokova na visini od 1619 metara koji je organizirala vodička Karolina. Sastali smo se u Gornjim Brelima kraj skretanja za Zaveterje. Skupilo nas se iz Vrgorca, Metkovića, Velikog Brda, Raščana, Ljubuškog i Ploča, a bio je jedan član Dinarida.
Hladno je, temperatura je oko jedan stupanj ali vedro i bez vjetra.
Krećemo iz sela Bartulovića do kojeg iz Gornjih Brela vodi uska i davno asfaltirana cesta u dužini od 3 km sa svega par proširenja za mimoilaženje. Početak staze lako je uočljiv i označen je putokazima.
Staza vodi uzbrdo kroz nisko raslinje, pa kroz stabla bijelog graba kojeg na većim visinama mijenja borovina da bi sve zamijenila golet.
Zadovoljan sam tempom, ne zaostajem puno iza čela kolone. Na osojnoj smo strani, ali ne osjećam hladnoću osim na rukama. Veću pauzu pravimo kraj kamenice (990 m) odakle se ide uzbrdo, stalno uzbrdo, do Pozjate, špilje. Radoznalo zavirujem i pravim usporeddbu sa špljom Ričevica iznad Baćine.
Dalje nastavljamo gaziti, sad i po tankom sloju snijega. Ispred nas se stvorio duboki dolac prema kojem silazi naša staza pa se opet penje do lokve Kale na kojem se nalazi sklonište, odnosno kontejner, istina nagnut i sa totalnim neredom unutara.
Sunce nas izazvalo na odmaranje. Zalegli smo i uživali u toplini sunca. Dobro je što smo došli na 1480 m i da još treba popet 139 m do vrha. Čuo sam da Azi govori da treba do vrha još sat vremena, ali pripisao sam to utjecaju jakog sunca. Poznato je da treba sat vremena za savladati visinsku razliku od 300-350 m.
Idemo dalje, oštro uzbrdo i kad smo savladali uzvisinu ukazao se Ščirovac.Put do njego se naglo spušta pa onda diže i tako dva puta. Nakon pet sati smo na vrhu. Dan je savršen za pogled. S morske strane vide se otoci: Mljet, Korčula, Lastovo, Sušac, Vis, Hvar, Brač i poluotok Peljašac, a sa sjeverne strane planine: Dinara, Troglav, Kamešnica, Cincar, Vran, Čvrsnica, Čabulja, Prenj, Velež. Te sam planine prepoznao.
Pogled na greben Boikova na vrhove Sv.Iliju, Sv.Juru i Vošac je nešto najljepše što sam vidio na Biokovu.
Dan je kratak i svaka minuta je bitna, pa nismo imali puno vremena za uživanje.Neda vodička jer se boji da nas ne uhvati mrak.
Spuštam se oprezno, klizavo je, što od snijega što od mokrog lišća. Sve teže pratim ritam grupe. Sjetio sam se kolege Klisure iz Korčule i njegove izjave da se penje plućima, a silazi nogama. Kako nisam trčao zadnjih mjeseci osjećam bolove u bedrenim mišićima. Kad sam sišao več je noć izmijenila dan.
Svaka čast Bobotovom kuku (2523 m), ali uspon na Ščirovac od 1619 metara visine je teži i zahtjevniji.
Tekst i foto: Mišo Glavinić
