Danas je u organizaciji Grada Ploča, Mjesnog odbora Baćina, Mjesnog odbora Peračko Blato i Udruge antifašista Hrvatske – Ploče na prostoru Velike Bare, pred velikim mnoštvom građana Ploča i njihovih gostiju, upriličena komemoracija za 110 nevinih civilnih žrtava, od čega 40 djece, svirepo likvidiranih na Mrtvi dan 1943. godine.
Na napokon obnovljenom spomen području, okupljenima se obratio gradonačelnik Grada Ploča, Mišo Krstičević:
– Pokušavajući analizirati dob ljudi koji su se okupili ovdje i kad razmišljam o svim ovim stvarima, o periodu prije ovakvih događanja, zapitam se zašto danas stojim ja tu, zašto stojimo svi mi ovdje.. Počnete propitkivati svoje korijenje, ono što radite danas i ono što želite da bude sutra.
Ja sam tu, dite iz Pline, i cijeli život živim ovdje. Svi znamo svoju povijest i svatko ju na neki način adaptira na ono što on danas jeste i kroz nju gledati šta će se dogoditi sutra.
Okupljali smo se ovdje već zadnji niz godina i propitkivali ono što se onda događalo i ono što danas ovdje jeste. U koordinaciji sa ljudima koji žele poslati poruku razvojem svojih događaja, razvojem onoga što oni rade, odlučili smo ovo spomen područje adaptirati na jedan humaniji i primjereniji način.
Nadam se da smo u tome uspjeli. Hvala svima koji su i idejom i zalaganjem doveli da ovo danas ovako izgleda – dio je pozdravnog govora pločanskog gradonačelnika.
Toni Krilić je na vrlo emotivan način čitao ulomke iz knjige Ante Eraka i pokojnog Emila Tomaševića, o kronologiji ovog strašnog zločina:
– Istina je da su svi bili hrvatski civili, vjernici i katolici, no istina je da ni nakon 70 godina, bar javno, ni jedan svećenik iz Plinske ili Baćinske župe, danas zajednička župa Stablina, nije pohodio i posvetio ove grobove, pomolio se za pokoj duše njihove. Pokojni Emil Tomašević na kraju svog teksta se pita “Neobjašnjivo je zašto se to dogodilo, kao što je neobjašnjivo zašto je do danas ostala neuređena zajednička grobnica u kojoj je pokopano preko 70 ubijenih u Velikoj Bari te grobovi u selu Ćulumi. Možemo li još uvijek nešto napraviti za njih, ako ne za njih onda za nas. Da im vječno počivalište ne blati naš obraz, da nas naša pažnja posvećena njima izdigne iz sramnog nemara, da i oni mogu sa ponosom gledati na nas žive..” Na kraju, ako zanemarimo politiku, a u ovom slučaju bi uistinu trebali, ovdje leže nevini ljudi, zvjerski kukavički ubijeni, nesposobni da vode suludi rat, kršteni, ubijeni pod okriljem križa, samo zato što nisu htjeli napustiti svoje ognjište. Poslije ovog masakra Baćina je ostala pusta.. Zato se ovaj tužni događaj, koji se poklapa sa našim odlaskom na grobove naših najmilijih, nikako ne smije zaboraviti. i stoga, nakon 75 godina, ipak smo na neki način ponosni što se ovo groblje dostojanstveno uredilo i što ipak putnik namjernik i mi kad se sjetimo, rečemo “nismo zaboravili te ljude..” I stoga u ime organizatora zahvaljujem se Gradu Ploče i gradonačelniku Miši Krstičeviću te Mjesnom odboru Baćina na čelu sa Sinišom Marinovićem, što se ovo groblje uistino dostojanstveno obilježilo.
Nakon Tonija Krilića, okupljenima su se obratili gosti iz Splita i Dubrovnika, predsjednik Udruge veterana i antifašista, Ranko Britvić, potpredsjenik Saveza antifašističkih boraca Hrvatske, Juraj Krstulović koji su naglasili da su se “antifašistički borci borili za slobodnu Europu, a mi smo se borili da budemo dio te Europe”. Izražavajući u ime svih istomišljenika i humanih i civilizacijskih ljudi, pijetet i sućut obiteljima i svima onima koji žale ove žrtve, izražavajući nadu da se ovo nikad više neće dogoditi. “Borit ćemo se da oni koji slave krvnike nemaju glavnu pozornost u ovoj državi.”
Sjećanje na nevine žrtve upriličili su i članovi KUD Ploče i Neretvanke.
Dva dana prije upaljene su svijeće i položeni vijenci u zaselku Ćulumi, kod Spomenika palim borcima NOB-a i žrtvama fašističkog terora u Peračkom Blatu.
