Ostalo

“Dalmacija bi se mogla naći u zagađivačkom ‘ugljenarskom sendviču'”

Dalmacija bi se mogla naći u svojevrsnom vrlo zagađivačkom ‘ugljenarskom sendviču’, budući da se gura projekte izgradnje dviju termoelektrana koje bi na zagađenje utjecale – one od 1600 (2 x 800) MW u Pločama, te termoelektrane na lignit (smeđi ugljen) od 550 MW koju se namjerava graditi na području Tomislavgrada u BiH.

Upozorava na to Vjeran Piršić, predsjednik Udruge Eko-Kvarner kojoj su se ‘zeleni’ s juga obratili za pomoć nakon što je reaktualizirana priča o gradnji termoelektrane na ugljen u Pločama.

Eko Kvarner, naime, surađuje s ekspertima iz regije s kojima su analizirane razne dimenzije problematike vezane uz termoelektranu Plomin C, a sad se proučavaju dostupni materijali vezani uz predloženi projekt u Pločama, kao i projekt RiTE (rudnik i termoelektrana) Kongora u općini Tomislavgrad, za koji je napravljena Strateška procjena utjecaja na okoliš.


– Podaci iz te Strateške procjene kao i uvijek kažu da je projekt savršen, i da će oko TE Kongora rasti tratinčice. Kao i za Plomin C, koji je iste snage kao i TE u Tomislavgradu – govori se da neće biti apsolutno nikakvih problema. Nema sumnje da će se pojaviti studija koja će i projekt u Pločama – za koji se ipak otkrilo da je planirane snage od 1600, a ne 800 MW – predstaviti kao savršen. Ali ono što je sporno po svim novijim istraživanjima jest da su kumulativni javnozdravstveni troškovi vezani uz zagađenje iz TE na ugljen puno veći nego što se prije mislilo, prvenstveno zbog čestica PM 2,5 i zbog šljake koja je često puta radioaktivna i koja ostaje iza izgaranja ugljena, iznosi Piršić.

Najvažnijim od svega drži upravo mogući kumulativni utjecaj zagađenja:

– Planira se izgradnja velikog zagađivača ne samo na obali mora, nego i velikog zagađivača u zaleđu, i to u zonama koje su praktički zona ishodišta svih rijeka i vodenih izvora u Dalmaciji. Moguće je stoga da se osim zraka i zemlje u koju mogu ući teški metali, bitno ugrozi i izvore pitke vode za Dalmaciju.

O visokom zagađenju zraka i posljedicama koje ono izaziva Piršić govori na temelju studije rađene na 26 instituta u devet zemalja. Na 300.000 ljudi pojedinačno praćeni su kumulativni efekti zagađenja, a podatke iz te studije u prosincu su u Rijeci prezentirali predstavnici Međunarodnog društva Doktori za okoliš (International Society of Doctors for the Environment, ISDE).

Prema tim podacima, osam do devet posto svih bolesti može se pripisati zagađenju okoliša. Navodi se i podatak Europske agencije za okoliš (EEA) kako industrijsko onečišćenje Europu košta oko 170 milijardi eura, a kao najveći izvor onečišćenja navode se upravo termoelektrane.

Iznesen je i podatak kako iz dimnjaka TE izlazi 67 opasnih spojeva, od kojih 55 utječu na razvoj bolesti mozga i živčanog sustava, a za njih 24 veže se kancerogeno djelovanje.

– Postojeći filteri ne zadržavaju sitne čestice koje se zabijaju u pluća, a zona utjecaja dima iz dimnjaka je 300 kilometara, napominje Piršić, zaključujući da nas projekti s termoelektranama guraju u 19. stoljeće, umjesto da se razvija energija 21. stoljeća – obnovljivi izvori energije.

– Dok svi oko nas, pogotovo EU, govore o snažnom zaokretu prema obnovljivim izvorima energije, oni su u Hrvatskoj sustavno ubijani – otkupna kvota za 2014. godinu u Hrvatskoj je samo 10 MW, što je snaga fotonaponskih panela koja se u Njemačkoj prošle godine instalirala u samo jednom jedinom danu. Uza sve, pola milijarde eura vrijedan projekt od tri solarne elektrane instalirane snage od 150 megavata, čija se izgradnja najavljuje kraj Livna, mogla bi biti znatno manje efikasna zbog termoelektrane u Duvanjskom polju, budući da bi čestice u zraku dramatično smanjile solarizaciju panela.

Na primjedbu kako stručnjaci upozoravaju da je Dalmaciji za rastuće elektroenergetske potrebe nužno imati upravo stabilan izvor energije, te da bi TE Ploče bile privredni zamašnjak za cijelu Dalmaciju, Piršić kaže da je točno da obnovljivi izvori imaju svoje oscilacije, ali i da je TE nedovoljno fleksibilna.

– Obnovljivi izvori u modernim elektroenergetskim sustavima stabiliziraju se plinskim termoelektranama koje imaju mogućnost puno bržeg mijenjanja snage. A drugo, obnovljivi izvori energije savršeno se nadopunjuju reverzibilnim hidroelektranama. Teza da će ugljen biti stabilizator obnovljivih izvora energije totalno je deplasirana i suštinski netočna, jer je promjena snage u mrežu isporučene električne energije kod termoelektrana na ugljen apsolutno prespora. Umjesto ‘ugljenarske budućnosti’, Dalmacija bi se trebala okrenuti obnovljivim izvorima i brendirati se kao ekološka destinacija, ne samo u turizmu nego i u poljoprivredi, zaključuje Piršić.

 

LIDIJA GNJIDIĆ

 

Zrak oko TE Kongora bit će – čišći!?

Kako zaključno stoji u Strateškoj procjeni utjecaja na okoliš koju su za projekt rudnika i termoelektrane Kongora, naručitelja Elektroprivrede hrvatske zajednice Herceg Bosne,izradile tvrtke Ecoplan d.o.o. iz Mostara, Ekoenerg d.o.o. iz Zagreba i Rudarski institut iz Tuzle – „moguće štete projekta svode se na gubitak vrijednosti nekretnina privatnih vlasnika u užem području uz rudnik i vanjsko odlagalište i ekološke štete usljed emisija u okoliš“.

Kaže se, također, da će se, bude li „stanovništvo okolnih naselja zainteresirano za prelazak na grijanje toplinom koja će se proizvoditi u elektrani, eliminirati kućna ložišta na drva što će čak dovesti i do poboljšanja kvalitete zraka u lokalnom području“.

U prilogu o zaštiti zraka i kiselim oborinama navodi kako su „danas tisuće jezera u Skandinaviji postala zakiseljena. Kiselije su postale i podzemne vode koje ljudi uglavnom piju, a u njima je primijećeno i povećanje koncentracije štetnih metala. Sve je to uglavnom posljedica onečišćenja zraka“.

Navodi se, međutim, kako će „kroz mjere zaštite okoliša postići vrlo visok stupanj zaštite okoliša u projektu Kongora“.

 

Cetina – ni približno iskorišteni hidroenergetski div

Rijeka Cetina je hrvatski energetski div čiji potencijal još ni približno nije iskorišten kada su u pitanju mogućnosti izgradnje reverzibilnih elektrana. Na slijevu Cetine u proizvodnji su hidroelektrane Peruča (60 MW instalirane snage), Orlovac (240 MW), Đale (40 MW), Zakučac (480 MW izvorno, uskoro završetak revitalizacije na 538 MW) i Kraljevac (50 MW). Ovih pet HE u 2013. godini proizvelo je četiri milijarde i 640 milijuna kWh električne energije. Cijela NE Krško proizvede godišnje 5,5 milijardi kilovat sati. Pola od toga pripada Hrvatskoj i zadovoljava 16 posto strujnih potreba.

Cetinu energetskim divom čine akumulacije Buško Blato i Peruča.

U vrijeme dok se Europa okreće obnovljivim izvorima, pa su ulaganja u solarne i vjetroelektrane najpropulzivnije gospodarske grane, radi poravnanja proizvodnje i potrošnje izuzetno su vrijedne reverzibilne hidroelektrane (RHE), koje u vrijeme viška energije iz vjetra i solara rade kao pumpe, a u vršnim opterećenjima i prijetnji veće potrošnje od raspoložive proizvodnje spašavaju elektroenergetske sustave. Ulogu vršnih u HEP-u uspješno ostvaruju Orlovac, pa i Zakučac. Dvije nove RHE planiraju se graditi na slijevu Cetine. Jedna snage 500-600 MW s bazenom od oko 20 milijuna kubika na Vrdovu, 650 metara višem od razine vode na jezeru Peruča. Druga bi bila slične snage, imala bi bazen sa sjeverne strane Kamešnice ili na planini Tušnici, a koristila bi vodu iz Buškog Blata.

U Dalmaciji su, inače, posljednje redukcije električne energije bile u vrijeme Domovinskog rata, kad je Peruča bila pod okupacijom, a dalekovodi jug-sjever presječeni.

 

Toni Paštar

slobodnadalmacija.hr