ANTE ERAK: Ruralna plinjanska naselja sa centrom kod Kule

Ruralna i spomenička baština danas je brend hrvatskog turizma

Cijela Dalmatinska Zagora obnavlja svoja napuštena sela i priprema ih za prihvat turista. U iskonskom okruženju turisti mogu uživati u prirodi, kamenim kućama, zdravoj i prirodnoj hrani, starim običajima i seljačkom životu. Organiziraju se biklijade, sajmovi i javni skupovi, na kojima se upriličuju seljačke igre i razna natjecanja.

Ugledajmo se na vrgorsko selo Kokoriće koje čuva i unapređuje svoju kulturnu i spomeničku baštinu. Čuva stare Pervanove dvore gdje je 1774. godine ugošćen poznati putopisac Alberto Fortis pri obilasku Neretve u koju je stigao na konju, prešavši planinu od Makarske do Kokorića.

Tom prilikom talijanski putopisac, opat Alberto Fortis cijelom svijetu je objavio kako su živjeli i što su radili naši preci MORLACI. Kakve su ćudi i naravi, što jedu i kako se zabavljaju, kakva im je nošnja, kakvo je njihovo poštenje, junaštvo i štošta drugo. Naime, Morlaci, kao narod do tada su bili svijetu nepoznati i smatrani su divljim narodom, što je svojim istraživanjem i objavljianjem putopisac Fortis demantirao.

Dvadesetak godina prije dolaska putopisca Fortisa u naše krajeve, točnije 1748. plinjanski Morlaci sagradili su kapelu Sv.Paškalu Kod Kule, a kula za obranu od Turaka sagrađena je još ranije. Plinjani su kulu srušili da bi na njenim ruševima, tek 1868. podigli dom za svećenike i župnike, koji su tamo boravili i brinuli o PLINI, svojoj velikoj i dobro naseljenoj župi. Do tada su Plinjani imali dvije Crkvene kuće. Jednu u Karamatićima za Plinu Istočnu i drugu na Zavali za Plinu Zapadnu. Svako selo brinulo je o svojoj Crkvi kao i o svom svećeniku.

Zaselak Kod Kule danas je idealno mjesto za stvaranje pločanskog turističkog brenda etno sela. Naime, ovo mjesto udaljeno je od od Ploča svega 10-tak km. Nalazi se na lokalnoj cesti koja vodi od Ploča do Kule u Plini, Kobiljače i Crvenog Grma, Ljubuškog i Čitluka odnosno do svetišta u Međugorju.
Kroz Plinu prolazi i autoput DALMATINA na kojoj, na žalost, nisu izgrađene projektom predviđene rampe (ulaz – izlaz) što se vrlo negativno odražava na razvoj ruralnog turizma, poljodjelstva i svih drugih grana privređivanja u pločanskom zaleđu.

Plemena Grgurinovići i Zmijarevići su starosjedioci Kod Kule i dosta dobro održavaju svoje seljačke kuće koje su podizane krajem XVIII i početkom XIX stoljeća. Još uvjek postoje suhozidi oko njiva i vrtova, guvna za vršidbu žita, ručni mlinovi za masline, žrvnji – ručni mlinovi za žito, torovi, štale itd. Tu je i mali crkveni posjed i crkveni objekti na njemu. Objekti su stoljećima Plinjanima služili kao centar duhovnog i kulturnog života. Zaselak Kod Kule kao i svi drugi plinski zaselci su uglavnom napušteni.

U Plini se još uvijek djelomično obrađuju vrtovi, njive, maslinici, vinogradi, voćnjaci i druge kulture jer za intezivniju proizvodnju još uvjek nisu stvoreni uvjeti. Nisu uređene zemljišne knjige, nije izvršena parcelacija, nema vode iako vodovod prati Dalmatinu. Takvih napuštenih i zapuštenih zaselaka u nekadašnjoj staroj župi Plina imamo oko 30-tak. Sva ta naselja moguće je obnoviti i povezati ih sa svojim ranijim centrom Župnim dvorom Kod Kule. Preko 75% lokalne cestovne mreže je izgrađeno. Još uvjek nisu spojena najudaljenija sela Resna Kosa i Ostojići, ali u najnovije vrijeme i tamo je pokrenuta cestovna izgradnja.

Nakon 75 godina Plinjani su sa svojim današnjim župnikom Fra Kristijanom Perkovićem započeli su obnovu spaljenih i urušenih crkvenih objekata. Objekte treba adaptirati u skladu sa mišljenjem stručnjaka Zavoda za zaštitu kulture i spomeničke baštine, odredititi njihovu daljnju funkciju tj. buduće korištinje, održavanje i gospodarenje.

NEKADAŠNJA NASELJA I PLEMENA ŽUPE PLINA:

ISTOČNA PLINA – Crkva Velike Gospe na Oblićevcu

1.BANJA sa Lokvenicom, Podvučijim Brigom, Modrim Okom i Ošcom
danas je naselje gradskog karaktera i vodi se pod nazivom Mjesni odbor Banja. Najveći broj plemena starosjedilaca Istočne Pline doselio je U Banju. Prezimena su: Barbir, Batinović, Karamatić, Kuran, Maleta, Nikolac, Parmać, Popovac, Radonjić i Zmijarević.

2.MJESNI ODBOR ŠARIĆ STRUGA
također naselje gradskog karaktera. Najveći broj plemena su doseljenici sa ruralnog područja Pline Istočne. To su: Bebić, Erak, Karamatić, Nikolac, Oršulić, Parmać, Radonjić i Smoljan

3.RURALMA NASELJA SU: KARAMATIĆI gdje su živjeli :
Batinovići, Karamatići, Kurani, Malete i Popovci

4.OROV DOLAC
je Puljanov zaselak sa plemenom Kežić, Manenica i Puljan

5.PODVRANINA
zaselak plemena Zmijarević

6.PODTALEŽ
zaselak Erakova plemena

7.PODRUNJ
zaselak plemena Parmać i drugi zaselak plemena Popovac

8.TRKLJE
zaselak plemena Nikolac

9.VRBICA
zaselak plemena Bebić, Nikolac, Oršulić i Radonjić

10. DUBINA
zaselak plemena Smoljan

ZAPADNA PLINA – Crkva Sv.Ivana na Zavali

1. STABLINA
naselje gradskog karaktera u čiji sastav je uključena Čeveljuša i Dumonjac. Najveći broj doseljenika 1970-tih napustio je staru Plinu doselivši se u Stablinu, sagradivši nove kuće u kojlma žive i danas. Među doseljenicima iz Pline Zapadne na ovo područje doselilo je nekoliko obitelji plemena Erak i Puljan iz Pline Istočne

2. PERAČKO BLATO
je naselje gradskog karaktera. Ovamo su prvi preselili Ostojići, Krstičevići, Ćulumi, Gradci i dr.

3.CRNOĆA
je područje u kojem su nekada živjela plemena Antunović, Barbir, Družijanić, Radaljac i Radić

4.GRADCI je zaselak plemena Gradaca

5.GREBINE
smještene na sjevernoj strani Vidonj Doca. Ovdje je živjelo pleme Barbir i Štrbić

6.JANJIĆI je zaselak plemena Štrbić

7.KOD KULE su živjeli Zmijarevići i Grgurinovići

8.KRŠEVO je zaselak Grgurinovića koji su preselili na Čeveljušu

9.KRUŠEVO je zaselak Nikolića, Žderića, Štrbića i Radoša

10.PDGRADINA je zaselak plemena Žderić

11.PODŽUŽELJ je zaselak Štrbića i Zmijarevića

12.RUPA je staro Ćulumovo selo

13.RUPINA je zaselak plemena Vukosav l Šalinović

14.RADIĆI su dio Crnoće, zaselak plemena Radić

15.RADOŠI je naselje plemena Radoš

16.RESNA KOSA selo plemena Krstičević

17.OSTOJIĆI staro selo plemena Ostojić

Napomena: ukoliko je neki zaselak ili pleme ispušteno, molim ne zamjerite, jer nije bilo namjerno, a greška se uvjek može popraviti.

Nabrojali smo sela i zaselke, nabrojali smo i plemena, koja su tamo nekada živjela, a njihovi potomci danas žive u Pločama i gradskim naseljima oko Ploča ostatku Hrvatske ili negdje u inozemstvu.
Svi oni, ma gdje bili, trebali bi poticati i pomagati svoj zavičaj, a posebno se trebaju angažirati lokalne gradske ustanove i udruge, zadužene za kulturnu i turističku promidžbu grada Ploča. Ploče koje su nastale nakon 2.svjetskog rata imaju veliko kulturno nasljeđe, koje se nalazi upravo u pločanskom zaleđu (stare župe Baćina, Pasičina i Plina).

Nakon saniranja crkvenih objekata, iste je moguće koristiti u svrhu promidžbe i razvoja ruralnog turizma za cijelo područje stare župe Plina.

Objekti Kod Kule imali su centralnu ulogu još od turskih vremena i naseljavanja stare župe Plina. Podrum župnikove kuće sa ćemerenim svodom moguće je urediti i opremiti sa drvenim vinskim posuđem tj. posuđem za držanje i čuvanje vina i rakije. Od 1868. do 1943. podrum je služio upravo tome. Čuvanje vina, rakije, prošeka, suhonesnatih proizvoda, kozjeg i ovčijeg sira te ostalih prehrambenih proizvoda. Bila je to Redovina koju su vjernici iz svih zaselaka Pline plaćali za izdržavanje svog svećenika.

Katove župnikove kuće kuće moguće je namjeniti kao muzejski prostor za izlaganje stare plinjanske muške i ženske nošnje, knjižnicu ili nešto slično.

Kuhinjski namještaj i staro posuđe (stoce, banke, siniju, drvene zdjele i drugo drveno posuđe) treba izložiti u kužini, na isti način kako je to nekada bilo kada je korišteno.

Štale za držanje konja i pića treba upotrijebiti za smještaj, konjske opreme, krupnog i sitnog alata za obradu zemlje. Npr. samare, komađa, plugove, brane, motike, lopate, maškljine, vagire, kose, srpove itd.
Kapela Sv.Paškala može se koristiti kao bogomolja za sve domaće i strane goste. Moguće je da kapela kao nekada posluži i za neko plinsko vječanje, krštenje novorođenčeta ili primanje nekog drugog Svetog Sakramenta.

Na kraju, zašto Plinjani Kod Kule ne bi podigli spomenik npr. Lik žene Plinkinje sa bremenom na leđima i kudiljom na grudima?

U Pločama lipanj 2018.
Ante Erak

Izvori podataka:
1. Alberto Fortis „Put po Dalmaciji“ Venezia 1774.
2. Ante Erak „Raseljena Plina“ Ploče 1995.