Ostalo

ANTE ERAK Povjesno-kulturna baština: Rogotin, Mostina i Markote

Gospodin Ante Erak, u interesu razvoja pločanskog ruralnog turizma, istražuje i prenosi povjesno-kulturnu baštinu iz našeg zavičaja.

Rogotin

Do regulacije rijeke Neretve (1881.- 1888.), Rogotin je praktično bio otok usred delte rijeke Neretve. Crna rijeka nije dozvoljavala istočni pristup sa kopna, a jezero Vlaška i brdo Trovro zatvarali su put  Rogotinu sa južne strane. Prema tome, Rogotin se pružao tamo gdje je bilo moguće, kroz klanac od  pristupa na Petrovac (Crna rijeka) do istočnih obala jezera Vlaška. Naknadno je klanac proširen i postao je centar sela gdje se i danas nalaze crkva, župni ured i škola.


Rogotin je dugo živio, bolje reći životario, kao izolirano selo pa čak i poslije regulacije toka Neretve. Povijest  Rogotina, počev od naseljavanja 1716., bila je usko  vezana sa Kominom, a prije toga i sa Opuzenom iz kojeg je u Rogotin dolazio vojni kapelan vršiti službu Božju.

Pravi razvoj Rogotina počeo je 1936. izgradnjom turističke ceste i drvenog mosta preko Crne Rijeke u samom Rogotinu. Razvoju Rogotina doprinijela je izgradnja uskotračne željezničke pruge od Metkovića do Ploča kao i izgradnja željezničke stanice i željezničkog mosta u Rogotinu kojeg su dovršili talijanski okupatori 1942. godine.

Za vrijeme bivše države, 1966. god., sagrađena je Jadranska magistrala  i most na Neretvi u Rogotinu. Elektricifirana je  i normalizirana uskotračna željeznička pruga Ploče – Sarajevo. Prokopan je kanal Vlaška – more čime je Rogotinu omogućen direktni izlaz na ušće rijeke Neretve i otvoreno more. U vrijeme samostalne države Hrvatske do Ploča je sagrađen autoput, a izgrađen je i cestovni prilaz, ulaz u Rogotin. Danas je Rogotin predgrađe grada Ploča.

Ipak, vratimo se na stariju povijest Rogotina.

Povijest Rogotina započinje oko 1740. kad su u Rogotin doselili prvi stanovnici:

  • Bilje
  • Protić
  • Matošević

Predaja kaže kako su  doseljenici sagradili kapelu na Klancu, a godine 1870., još uvijek malobrojni (20-tak obitelji), porušili su kapelu i na tim ruševima sagradili crkvu posvećenu Presvijetlom trojstvu.

  1. godine Rogotin dobiva svog samostalnog dušebrižnika, a tek 1919. kada dobiva svoju samostalnu župu postaje neovisan od Komina. Do 1879. Rogotinjani su svoje mrtve pokopavali u Kominu.

Zajedništvo sa Kominom postoji dugi niz godina. Sve do nedavno katastarska općina Komin obuhvaćala je i područje Rogotina. Tek u novije vrijeme osnovana je  katastarska općina Rogotin. U stvari, od bivše KO Komin nastale su dvije katastarske općine, Komin i Rogotin.

Mostina

Stanovništvo Mostine, Markota i Rončevića Vrila naselilo se na desnoj strani Crne Rijeke tj. na području KO Plina. Sačinjavala su ga plemena:

  • Štrbići – staro plinjansko pleme za koje se vjeruje da su sagradili Crkvu na Zavali. Oko Crkve se i danas nalaze tri zaseoka Štrbića. Podžuželj, Janjići i Vidonj. Štrbić je Vidonj dolac dobio na dar za junaštvo koje je pokazao u bojevima protiv Turaka.
  • Glamuzine – živjeli su na Baruštini, na visoravni iznad crkve Svetog Ivana na Zavali. Naselili su staru Mostinu u brdu iznad Jadranske magistrale. S vremenom su prešli u nove kuće ispod Jadranske magistrale, ali i dalje su na području KO Plina.

Na Mostinu i istočno od Mostine, čije se područje takođe ubraja u KO Plina, doselila su plemena: Žderići, Jerkovići, Rončevići, Markote i drugi. Prema tvrdnji dr Don Mile Vidovića svi su sa Župe Pasičina dok su Markote iz Hercegovine.

Žitelji Mostine i Markota prihvatili su Rogotin za svoju župu, crkvu Presvetog Trojstva za svoju Crkvu kao i groblje.

Izgradnjom cesta i željeznice te otvaranjem javnih radova u Pločama naglo se naseljavaju ne samo Rogotin i Mostina, već Čeveljuša i Šarić Struga. Žitelji Čeveljuše i Šarić Struge ne prihvaćaju rogotinsku župu, već ostaju u svojoj župi, grade nove crkve i groblja u svojim mjestima kao i u Pločama.

Naslovna foto: Ivan Markota

 

Ploče, kolovoz 2019.

Ante Erak