U ovom našem gradu nekako u zadnje vrijeme ono što se događa u funkcioniranju grada i gradskih ustanova i tvrtki nekako prolaze po strani i bez znanja a kamoli suda javnosti. Nije to ni slučajno: rezultat je to sustavnog rada na neinformiranju građana tako što se preko službene stranice grada Ploča plasiraju hvalospjevi o radu trenutnog „tehničkog“ gradonačelnika dok se na Radio postaji Ploče o nekakvim problemima niti ne razmišlja, a kamoli da se spomenu i novinarski obrade. „Tehnički“ gradonačelnik kao paralela „tehničkoj“ Vladi … dok „tehnička“ Vlada ne smije donositi odluke koje bi u bitnom zadiru u proračun i opterećuju ga, naš gradonačelnik to, čini mi se, niti ne želi. Puno je lakše ne raditi ništa, onda valjda i ne postoji nekakva odgovornost, osim što zadnjih šest godina Ploče umiru u svakom smislu: i nazadovanjem u pogledu otvaranja novih poslova i zapošljavanja, nazadovanjem u razvijanju svih onih sadržaja koji grad čine gradom, pa nam je tako uz predani rad nekolicine entuzijasta ostala jedino Gradska knjižnica kao svjetlonoša kulturne scene ovog grada.
U to i takvo sivilo koje je poteklo iz ureda gradonačelnika pa polako prekrilo, kao lučka prašina, cijeli grad, nije ni čudo što se i iz našeg grada sve više ljudi iseljava put bijelog svijeta, kao fenomen koji se u ovim krajevima nije vidio već 40-50 godina, a naročito je bio izražen između dva svjetska rata. Sivilo koje će teško biti „ofarbati“ u veselije boje, a siguran sam da sadašnji gradonačelnik to niti može a na kraju niti želi, osim možda u prigodnim trenucima u deklarativne svrhe.
Kao jasan primjer „javašluka“ u upravljanju gradskom imovinom iskristalizirao se slučaj sudovanja bivše djelatnice i RPP-a u kojem je sadašnji direktor „skinuo gaće“ i „nagnuo“ se na sudu odlučan da izgubi slučaj. Inače, slučaj koji bi i brucoš prava okarakterizirao kao dobitni za RPP, odnosno da će tužiteljica izgubiti na sudu i za to platiti propisanu cijenu u vidu sudskih troškova i troškova odvjetnika RPP-a. Nekakvi fantomski „pravni stručnjaci“ su u konzultacijama s našim direktorom mu rekli da on sigurno gubi slučaj i da se „preda dok ne nastrada i jače“. Bilo bi zanimljivo saznati koji su to „pravni stručnjaci“ i da li ih je za taj pravni „savjet“ platio na kraju RPP ili tužiteljica, s obzirom kako su savjetovali direktora. Pa je eto naš direktor, na memorandumu odvjetnika tužiteljice, dostavio sudu podnesak u kojem priznaje krivnju RPP-a i usput otkazuje punomoć dotadašnjem odvjetniku. Očito mu ovaj nije dao savjet kao i gore spomenuti stručnjaci pa se zamjerio direktoru. Ali ipak, pravo i pravda stanuju na hrvatskim sudovima, i sutkinja presuđuje u korist RPP-a usprkos svih nastojanja direktora RPP-a da to ne bude tako. I onda točka na i: direktor odbija popisati troškove RPP-a i dostaviti ih sudu kako bi isti mogli naplatiti od tužiteljice.
Ovaj slučaj i nije nešto posebno, vjerojatno se ovakvih slučajeva da naći i u povijesti našeg grada bez obzira na to tko je bio gradonačelnik, a i u većini drugih gradova i općina. Ali reakcija onih koji bi morali pozvati na odgovornost spomenutog direktora je već indikativna samo za Ploče. Naime, dok sam ovaj slučaj obrazlagao onako kako ga vidim, iz klupa vladajuće koalicije u Gradskom vijeću (čitaj HDZ-HSS-HSLS) se čulo da ja eto „linčujem ljude“. A onda se počelo braniti našeg direktora kao da im je u najmanju ruku rođeni brat: te redom gradonačelnik, pa predsjednik Gradsko vijeća, te na kraju jedan istaknuti vijećnik vladajućih. Ostali se nisu javljali za riječ, da li radi toga što su prethodnici sve rekli ili što ih je sram cijele situacije, to moraju reći sami. Reakcija koja me je, u najmanju ruku, začudila. Časno, pošteno i politički pametno bi bilo reći direktor je pogriješio i za to mora snositi sankcije. Na kraju krajeva, nitko nije ni pokušao reći da dotični nije napravio štetu RPP-u, oko toga smo se valjda složili. Koji je razlog ovakvoj reakciji, mogu samo nagađati. Da li je to zato što za njih šteta od nekoliko tisuća kuna ne predstavlja neku vrijednost, ili to što ih nije briga za štetu dok to plaćaju građani a ne oni iz svoga džepa, ili je u pitanju usluga napravljena onoj tužiteljici s početka priče, kojoj je ta suma „ostala u džepu“ jer direktor nije htio popisati troškove. Nemojmo zaboraviti, spomenuta tužiteljica je ipak istaknuti član pločanskog HDZ-a.
Sve u svemu jasan primjer kako „tehnički“ gradonačelnik i HDZ vide upravljanje gradom. Onaj „stari“ HDZ iz devedesetih je „šaptom“ nestao iz stranke, njome su zavladali, kako se čini, oni koji su za „use, na se i nada se“ dok su oni „sve za Hrvatsku a Hrvatsku nizašto“ nestali u igrama kojima očito nisu bili dorasli ili vjerojatnije nisu imali „želudca“ za iste. Na kraju možda je i točno ono što sam čuo neki dan na ulicama našeg grada: „ Da ovi na vlasti vole grad koliko vole svoju osobnu korist, bili bismo Las Vegas.“
Toni Zmijarević
