…ili sve laži o termoelektrani Ploče
Povijest ideje
Ideja o termoelektrani na ugljen u Pločama stara je već nekoliko desetljeća. Socijalistički sustav u kojem je ova ideja nastala bio je sustav u kojem se moglo političkim dekretom preko noći odlučiti o budućnosti ne samo sredine ili regije već i o sudbini svakog pojedinca. Planiran na vlastitim ugljenokopima tuzlanske regije u Bosni i srpskih ugljenokopa Kolubare, prostor u Pločama sa svojom infrastrukturom apsolutno je bio favorit ovog projekta bivše države. Raspadom Jugoslavije politički korpus tog doba transformirao se i prilagodio novonastaloj situaciji. Nastale su nove stranke u kojima su na najvažnijim položajima ostali isti ljudi s istim idejama. Nekad komunisti, danas demokrati, socijalisti, liberali…. nastavili su vladati ovim prostorima kao i prethodnih 50 godina. Nekad političkim dekretom s izlišnim objašnjenjima, danas lobiranjem, odnosno bešćutnim laganjem politička elita (dio te elite transformiran u poslovne ljude s većinskim udjelom vlasništva u bivšim društvenim poduzećima proizašli iz kriminalne pretvorbe s početka 90-tih) ustrajna je u svojim naumima kako nekad tako i danas. Razlika između onog i ovog doba samo je u prilagodbi obmana i laži ovom vremenu i veličini kapitala koji će se obrnuti. Uloge su ostale iste, jedni će baštiniti dobit i privilegije, a ostali će biti ovce.
Park prirode i terminal za rasute terete
Lažna priča o štetnosti proglašenja Doline Neretve parkom prirode plasirana među puk kao i dugogodišnje skrivanje istine od javnosti pravog razloga izgradnje terminala za rasute terete u luci Ploče gabarita koji nemaju ekonomsku opravdanost pretovara za potrebe susjedne države i skladištenja ugljena za termoelektrane u Italiji, uvertira je projekta termoelektrane na ugljen u Pločama. Isti ljudi obmanjivali su nas s baukom ”Park prirode” i nužnom potrebom gradnje terminalom rasutih tereta, isti ljudi nam guraju obmanu zvana ”termoelektrana na ugljen s nultim zagađenjem na okoliš”.
Neovisni stručnjak i takozvani ekolog
Osim što je ispred imena gospodina Damira Begovića uvršten naziv neovisni energetski stručnjak i konzultant, ne samo da je njegova neovisnost najobičnija laž, već je ovaj naziv tko god ga tako predstavio vrijeđanje ljudskog dostojanstva… ”Jesu li možda ljudi u Neretvi majmuni koji ne razlikuju krušku od jabuke”. Kako komentirati Damira Subašića takozvanog specijalistu za okoliš tj. ekološkog stručnjak koji lobira za termoelektranu na ugljen….. rekla bi moja pokojna baba ”Prikrsti se sinko”.
Lokacija
Da su grad Ploče najbolja odnosno savršena lokacija za termoelektranu na ugljen, nije istina. Najbolja lokacija prostor je bivšeg Jugovinila u Kaštelima kod Splita. Prostor ogroman, zjapi prazan, na moru, s ogromnim terminalom, uz njega je tvornica cementa Cemex za preradu šljake i pepela. Termoelektrana je ujedno i spalionica smeća i nema bolje lokacije od ove, jer splitsko-dalmatinska županija ima daleko najveći problem u zbrinjavanju otpada. Aktualni su problemi Makarske i Trogira, a i splitski Karepovac treba sanirati. Međutim, politička opcija koja bi ideju ”termoelektrana u Kaštelima” samo spomenula, učinila bi političko samoubojstvo, jer Splićanima priču o krasnom Roterdamu i njegovoj termoelektrani u centru grada što nam prezentiraju ugljeni lobiji ne bi mogao nitko podvaliti.
Ploče su savršena lokacija za termoelektranu iz samo jednog razloga a to je; ”najmanja politička šteta” ovog projekta. Što god se neretvanskom narodu podvalilo oni će uvijek podjednako glasati za iste, iz razloga što su sva radna mjesta u dolini Neretve podijeljena po stranačkom ključu. Svako radno mjesto urgirano od stranke na vlasti ujedno je i glas na lokalnim izborima. Tko ne vjeruje neka provjeri tko se to u državnoj ili gradskoj službi u dolini Neretve zaposlio u struci javivši se na natječaj bez da je proguran od ljubljene stranke ili njihovih podanika.
Što nam ugljeni lobiji prešućuju
Njemačka, koju često spominju lobiji zatvara svoje termoelektrane do 2020. godine, Italija mora do 2020. godine smanjiti emisiju CO2 što znači da proizvodnju iz alternativnih izvora mora povećati za 17%. Do 2050. godine energetski sektor EU mora biti dekarboniziran, a tada će samo termoelektrana Plomin C emitirat više CO2 nego što će maloj Hrvatskoj državi biti dopušteno.
Ekološke posljedice
Moderna tehnologija nije savršena, bez obzira na sve moguće filtre najmodernija termoelektrana na ugljen i dalje je najveći zagađivač okoliša. Nema termoelektrane na ugljen s nultom stopom zagađenja okoliša. TE Ploče ispuštati će teške metale i kancerogene elemente u okoliš, koliko god nas uvjeravali da to nije istina. Radom termoelektrane u Pločama Vrgoračke jagode neće biti ono što su nekad bile. Sva hrana proizvedena u Neretvi imati će teških metala, a ponajviše žive. Za vrijeme južine s kišom, prostori Vrgoračkog polja, Staševica, Dusina, Otrić-Seoci i Kobiljaća biti će kontaminirana područja s teškim metalima i sva proizvedena hrana s tog područja biti će kancerogena. Jezero Parila zbog hlađenja termoelektrane više neće biti mrijesilište cipola, lubina, nestati će školjaka, nestat će kolonije račića i jegulja neće imati gdje prezimiti. Školjke iz malostonskog zaljeva neće biti iste.
Energetska i prehrambena neovisnost
Naslušali smo se famozne priče o hrvatskoj energetskoj neovisnosti. Termoelektrana u Pločama u okoliš (more i zrak) izbaciti će preko 10.000 GWh toplinske energije i preko 2,5 milijun tona CO2 (svakih 3600 kWh proizvedene električne energije proizvodi 1 tonu CO2), što po cijeni 10 €/toni CO2 vrijedi 25 milijuna €, koju cijenu treba, pored cijene goriva, uračunati u godišnje troškove proizvodnje. U čemu će to Hrvatska biti energetski neovisna, ako osim penala za CO2 u proizvodnji koristi ugljen iz uvoza kojeg ne dobiva besplatno. Zanimljivo je da Hrvatska uvozi 70% vlastitih prehrambenih potreba. Uvoz hrane Hrvatska deseterostruko više plaća nego što plaća za uvezenu struju. Zašto se nitko nije dosjetio i napravio strategiju prehrambene neovisnosti, kad jako dobro znamo da samo dolina Neretve i vrgoračko polje (područja ugrožena ovom termoelektranom) svojom poljoprivrednom proizvodnjom mogu prehraniti preko 1,5 milijuna stanovnika.
Radna mjesta
Brojka o 350 radnih mjesta u Pločanskoj termoelektrani smanjila se preko noći na 150. Hrvatska Elektroprivreda trenutno zapošljava 13500 ljudi, a do 2015 treba otpustiti 3500 ljudi. Za usporedbu; dobrom agrarnom politikom s resursima koje imamo, Hrvatska bi mogla proizvoditi hrane za 6 milijuna ljudi. U tom procesu gotovo bi pola milijuna ljudi moglo dobro živjeti od poljoprivredne proizvodnje, stočarstva i ribarstva.
Provizija pokretačima inicijative
Termoelektrana od 800 megawata u Pločama trošiti će svakodnevno oko 5000 tona ugljena.
Kolika je provizija za ovaj projekt po toni ugljena od proizvođača odnosno vlasnika ugljenokopa?
Ako samo jednu kunu po toni ugljena dobije Kapetan Ivan Pavlović inicijator projekta TE Ploče kao proviziju, onda je to 5.000,00 kuna dnevno tj. 150 tisuća kuna mjesečno ili 1.825.000,00 godišnje. Ima tu dovoljno novca za takozvanog neovisnog stručnjaka i konzultanta za energiju koji lobira da se ova elektrana napravi , a ne bi trebao ostati praznih džepova ni takozvani stručnjaka za ekologiju što pokušava obmanuti javnost da je termoelektrana potpuno zdrava i čista s nultim zagađenjem…. Namaknuti će se od toga i koja kuna za političare; gradske, županijske i državne čiji će potpisi biti neophodni da bi se ovaj projekt realizirao. Veliki su novci u igri, a mašinerija što se zahuktala ne preza ni od čega. Preveliki ulog u jednoj maloj balkanskoj zemlji u kojoj obraz većine političara možete kupiti i za puno manje novca. Glasovi koji će trebati ”ZA” ovaj projekt od običnog puka mogli bi se kupovati po cijeni čak većoj od 20 tisuća kuna po glasu. Sitna lova za vlasnike ugljenokopa u Južnoj Americi, Australiji, Indoneziji….., a sva sila novca za sirotinju čiji glas jednako važi kao i od pohlepnih.
Studija utjecaja na okoliš
Što ako je provizija po toni ugljena 2, 3, 5 ili više kuna?
S tom silom novca možete kupiti sve pozitivne studije utjecaja na okoliš u zemlji u kojoj je kupovanje studija utjecaja na okoliš zakonom obavezno.
Sve studije utjecaja zahvata na okoliš napravljene u Hrvatskoj isključivo su zadovoljenje zakonske forme, ne objektivne su i rađene su za interese nositelja projekta/investitora jer ih on i financira. Nositelj projekta/investitor naručuje kod ovlaštenika pozitivnu studiju utjecaja na okoliš jer mu negativna nije potrebna, odnosno samo bi budala platila studiju koja mu onemogućava realizaciju projekta. Ovlaštenik koji izrađuje studiju o utjecaju zahvata/projekta na okoliš motiviran je financijskom dobiti koju ostvaruje pozitivnom ocjenom utjecaja projekta na okoliš. Studija s već unaprijed određenim zaključkom nije objektivna, frizirana je i ima jedinu i isključivu svrhu davanja pozitivne ocjene za realizaciju projekta jer je nositelj projekta/investitor upravo to tražio i platio.
Udruženi poduhvat – termoelektrana Ploče
Danas Hrvatska ima gotovo 400 tisuća nezaposlenih, preko 300 tisuća građana ima blokiran račun, jer je politički korpus u posljednjih 20 godina opljačkao i totalno uništio hrvatsko gospodarstvo. Bezidejni, nesposobni i korumpirani političari nisu u stanju ispuniti nijedno predizborno obećanje. Doveli su zemlju do dna, što je izvrsna prilika nekima za podmetanje ovakvih inicijativa i suludih projekata, a siromašni puk olako je namamiti mrkvicom lažnog spasa pod izlikom ”briga za radna mjesta i procvat gospodarstva”.
Jedini pravi razlog inicijative termoelektrana na ugljen u Pločama potaknuta je ljudskom pohlepom bez imalo senzibiliteta prema dolini Neretve, prirodi, ljudskim životima…..
Motiv je novac i samo novac jednog uskog kruga ljudi koji su izabrali pravo vrijeme i prigodnu situaciju za realizaciju svojih pohlepnih nakana.
Nenad Medak Medo