Iz drugog ugla Kolumne

Referendum

“Jeste li za to da se u Ustav Republike Hrvatske unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?” referendumsko je pitanje prvog hrvatskog referenduma raspisanog na temelju prikupljenih potpisa građana.

Svi naši dosadašnji referendumi

Osim referenduma koje je raspisala vlada RH (za neovisnost  i za ulazak u EU) još je nekoliko inicijativa građana prikupilo dovoljan broj potpisa za održavanje referenduma.
2007. godine Hrvatska Stranka Prava i braniteljske udruge prikupile su dovoljan broj potpisa za referendum o prekidu suradnje Republike Hrvatske s Haškim sudom , ali je Ustavni sud ocijenio da su skupljeni potpisi za navedeni referendum sakupljeni uz proceduralne greške, pa referendum nije održan.


2010. godine,  pet sindikata  prikupilo je dovoljan broj potpisa podrške građana  za raspisivanje referenduma o izmjenama Zakona o radu. Nakon što su potpisi prikupljeni, tadašnja HDZ-ovska  vlada svojski se trudila srušiti referendum. Tadašnji ministar Karamarko neuvjerljivo nam je pojašnjavao kako od referenduma neće biti ništa jer je navodno 440 tisuća potpisa na listama dodatno umetnuto i numerirano te da je 32 tisuće potpisa ispisano istim rukopisom. Svakoj zdravoj pameti bilo je jasno da će vladajući na sve načine pokušati izbjeći izjašnjavanje građana o Zakonu o radu i jedino što im je ostalo bilo je povlačenje spornog zakona iz saborske procedure tj. odgodu za neka povoljnija vremena. Ustavni sud donio je odluku da su prestale postojati pretpostavke za održavanje referenduma i referendum nije održan.

Zanimljiva su dva neuspjela pokušaja prikupljanja referendumskih  potpisa, onaj iz 2009. godine, inicijativa pod nazivom “More je kopno” kada se sakupljalo potpise za referendum o arbitraži o hrvatsko-slovenkom razgraničenju. I onaj iz veljače ove godine nazvan “Referendumski ustanak” kada se prikupljalo potpise za 4 referendumska  pitanja; 1.) jesu li građani za poništenje pretvorbe i privatizacije, 2.) jesu li za zabranu rasprodaje državne imovine, prostora i resursa i 3.) jesu li za zabranu proizvodnje, prometovanja i prodaje GMO proizvoda te 4.) žele li da se građani ponovno očituju jesu li za članstvo Hrvatske u Europskoj uniji.

Za svaku od ove dvije neuspjele inicijative jedva je prikupljeno nešto više od 100 tisuća potpisa, što je usporedbom s referendumskim pitanjem Zakona o braku gotovo neznatno. Stoga, slobodno može reći da nam i nije tako važno hoćemo li jesti GMO smeće, hoćemo li ostati bez dijela teritorija, hoće li netko sutra uzeti naše rijeke, šume, ceste, otoke, a još manje nam je važno tko nas je i zašto opljačkao.

Zakon o braku važno je pitanja. Rado ćemo spomenuti da smo konzervativan i tradicionalan  narod iako se svaki treći brak u Hrvata raspadne. Sve manje mladih parova odlučuje se za bračnu zajednicu. Bez posla, bez krova nad glavom, bez budućnosti,  brak mladoj populaciji utopijska je misija. Brak i djeca postaju privilegija za imućne u zemlji koja demografski umire.

Što nam ovaj referendum donosi?

U hrvatskom obiteljskom zakonu u drugom dijelu pod BRAK  članak 5. piše sljedeće:
Brak je zakonom uređena životna zajednica žene i muškarca.
Pod SKLAPANJE BRAKA članak 6. piše sljedeće: Brak se sklapa suglasnom izjavom žene i muškarca u građanskom ili vjerskom obliku.

U zakoniku RH sve lijepo piše, ali  zakone je vrlo lako mijenjati, stoga ovu zakonsku regulativu treba zapečatiti ustavom. A Ustav RH pod člankom 62. kaže sljedeće: Brak i pravni odnosi u braku, izvanbračnoj zajednici i obitelji uređuju se zakonom.

Što je s vjenčanjem? Zakone je lako mijenjati i u zakon je lako ugurati da se vjenčanjem isto spolnog para zasniva zajednica isto spolnog para koja se ne mora zvati brak, ali se zakonom može urediti da imaju ista prava kao i u braku.

Jeli inicijatorima ovog referenduma promaknulo još jedno važno pitanje zbog kojeg bi se mogao pokrenuti novi referendum, a pitanje glasi:
“Jeste li za to da se u Ustav Republike Hrvatske unese odredba po kojoj je vjenčanje čin samo između žene i muškarca?”

Bez obzira na podijeljena mišljena i kakvi god rezultati proizašli iz ovog referenduma, što god pisalo u ustavu o braku, zakoni će se prilagoditi i nitko neće moći zabraniti  isto spolnim parovima da žive u zajednici i na taj način sebi osiguraju pravnu i drugu zaštitu, što na ovom referendumu i nije pitanje.

Hoće li se takva zajednica zvati brak isto spolnih parova, duplex, slavuj, čovjek i čovjek ……
ili, hoće li se sklapanje ugovora o zajedničkom životu  isto spolnih parova zvati; vjenčanje, ugovor, spoj njega i njega, kišobran …… ili kako god, apsolutno ništa ne mijenja.

Nakon referenduma, brak između žene i muškarca  i dalje će  biti u krizi i neće se smanjiti broj razvoda, neće nam se povećati broj stanovnika, mladi će i dalje bježati u druge zemlje za boljim životom, država će nam biti sve zaduženija, a mi sve siromašniji. Sudionici  ovog referenduma osjećati će moralnu satisfakciju, jer zaokružiti ZA i PROTIV moralni je čin i jednih i drugih. Ne zainteresiranima za ovo referendumsko pitanje i dalje će biti sasvim svejedno, a nitko i ne postavlja pitanje što ako oni budu većina.

Bez obzira, hoće li se nakon referenduma promijeniti ustav ili zakon, pederi će ostati pederi, licemjeri će ostati licemjeri  i ništa se bitno neće promijeniti u mnogim glavama, a 47 milijuna proračunskih novaca namijenjenih za referendum u siromašnoj, prezaduženoj i popljačkanoj državi  otići će u vjetar.

Nenad Medak Medo