Dan D Kolumne

Pirevanje u koroni: Kako je Beroš ulogu Grinča prepustio Capaku

Pirevi su postali glavna društvena tema u posljednje vrijeme. Hladni rat između stožera i mladenki toliko je daleko odmaknuo da Krunoslav Capak više nit ne gleda mail, koliko je tamo bijesa ljudi koji spremaju vjenčanje. Očigledno je Sun Tzu zaboravio davnih dana napisati još jedno ratno pravilo: nikad, pa ni tada, ne stani između buduće mladenke i njezinog pira.

Za ovu temu se držim stručnim, jer sam i sam imao vjenčanje 27. lipnja. Taman sedam-osam dana nakon što se korona, izrugujući se s političkim floskulama da je poražena, ponovno počela orgijati po državi. I moram kazati kako mi je u potpunosti jasno psihičko stanje budućih mladenaca. Organizacija pira iziskuje vrijeme, novac i nerve, veliku količinu nerava. Čak i bez korone. I onda na sve to da ti neki politički ćato uleti s time da bi on sada branio to svadbu, nakon što je organizirana, nakon što si dogovorio s glazbom koji je repertoar ok, a koji nedopustiv, kad si za okupljanje dogovorio dva, a ne jedan soparnik, kad si iz Hercegovine uspio prebaciti potrebno žestoko, e, onda se stvarno kod čovjeka se pokrene agresija.

I nemojte misliti da je jednostavno i samim mladencima. Znam iz našeg primjera, i Lucija i ja smo se mislili što ako se netko zarazi na piru. Nije nešto po čemu želiš taj događaj pamtiti. Pa smo mi, a pretpostavljam da tako rade i drugi mladenci, napravio stvari pokušavajući smanjiti mogućnost zaraze. Pa onda, na užas oca, odlučiš da nema cvijeća na reveru, ne želiš da netko tko ih stavlja stane isped 150 osoba na dohvat kapljica iz usta. Staviš manje ljudi za stolove. Kažeš da neće biti čestitanja (jasno da to padne u vodu kad ti razgaljeni ljudi dođu i grle te nakon samog čina vjenčanja). Dogovoriš sa salom da je ventilacija stalno na najjačem stupnju. Kontroverznih vlakića nije niti bilo, nekako nam to i nije neki đir, i bez Capakove intervencije nije bio na dnevnom redu.


Uz sve to bilo je ljudi koji nisu zbog korone došli, pa ti svadba s 200 padne na 150 ljudi. Neki su bez prenemaganja rekli da oni neće doći od straha od zaraze. Neki su imali i druga objašnjenja, ali ne treba biti licencirani analitičar da shvatiš kako je i kod njih strah igrao ulogu. Meni se još zalomi da je većina velikih medija već tada ponovno bila prešla na “bolesnički” režim rada, pa ljudi nisu ni mogli doći, neki su imali čak i zabrane poslodavaca za odlazak iz mjesta stanovanja. Neki su ipak i došli. Imao sam i dodatni peh, od prvih pet zaraženih u Zagrebu dvoje je bilo pozvanih na pir. Oboje su sad dobro, hvala na pitanju, baš prošli tjedan su i službeno pušteni iz kućnog pritvora nakon četiri tjedna, s negativnim testovima. Sad harače po zagrebačkim birtijama, svjesni da ih neko vrijeme antitijela zasigurno štite od nove potencijalne zaraze.

Najbolji primjer psihoze svakako su bili Marko i Marina, koji su bili pozvani da dođu sa svojim djetetom. U četvrtak, dva dana prije pira, Marina me zvala, pitajući baš mene što da radi. Objasniš onda kako je u tom trenutku Solin i Split epidemiološki sigurnija sredina od Zagreba, kako na vjenčanju će iz bližih obitelji biti i kroničnih bolesnika, tako da će se zasigurno paziti. Pa odluče oni da dolaze. U petak zovu da im je ipak to preneodgovorno prema djetetu pa da išpak neće. I dobro, ne možeš im zamjeriti. Onda u subotu ujutru jave kako ipak taj tren kreću, kud puklo da puklo. Jasno da sam bio izuzetno zadovoljan tim raspletom, želiš da ti dragi ljudi budu u tom trenutku blizu.

Spektakl je nastao i pet-šest dana nakon svadbe, kada je osvanula informacija da je na jednoj svadbi u splitskoj regiji bilo zaraženih. Nekoliko poziva koji onako izokolokola ispituju je li sve ok, ima li ikakavih novosti… Ne možeš ljudima zamjeriti, vjerojatno bih i sam na njihovom mjestu slično postupao.

Uglavnom, svadbe same po sebi su psihoza, a u koroni i dodatna. I da razbijemo mit, svadbe nisu problem same po sebi. Koliko se moglo upratiti, u posljednjih mjesec dana je na sedam došlo do prijenosa zaraze. U Hrvatskoj se u prosjeku za svaki vikend održi oko 300 pireva. Dakle, u ovih pet vikenda ih je bilo oko 1.500.  A na sedam je došlo do zaraze. Manje od pola posto. I obično je do transfera virusa dolazilo s gostima na svadbi koji su došli iz inozemstva. Zapravo je, uviđa se, mnogo veći problem otvorenost granica. Koju se neće dirati zbog turizma koji je tu da spasi državni proračun. I odgodi sve jahače apokalipse, koji tako zbog inputa novca neće doći u rujnu, nego u studenom, kad prestane moratorij na ovrhe, a država iz unutarnjih rezervi bude morala pronaći novce za plaće i mirovine.

Za kraj, ne može se čovjek osvrnuti na jednu stvar. Kako je glavni Grinč kad je ograničavanje na pirevima postao Capak, a ne Vili Beroš. Jadni Capak je sad zadužen za sve ono loše, Beroš ne smije u javnosti postati omražen zbog sve dvoličnijih odluka stožera, ipak on kreće u bitku za Zagreb, nastojanje HDZ-a da nakon 25 godina ipak pokuša glavni grad vratiti pod svoje okrilje (iako bi neki cinik možda primjetio da je i posljednjih deset godina bio im pod kontrolom preko njihovog najomiljenijeg Gospodara žetona). Politika je kurva, a Capaku je došlo vrijeme da odradi posao.

Danko Radaljac