Kolumne

ANTE ERAK: Nemar i nebriga za Plinsko poljoprivredno zemljište u Vrgorsko-neretvanskom jezeru

Piše Ante Erak Ploče

Najveće hrvatsko vinogorje, Vrgorsko-neretvansko jezero smješteno je u trokutu između Vrgorca, Metkovića i Ploča. Danas je to više polje nego jezero, jer dobrim djelom je izvršena melioracija, koja se provodi počev od vremena fra Ante Gnječa, tj. od vremena Prve Jugoslavije, kada je probijan tunel „Marićevac“ 1934 – 1938. Dakle,jezero – polje i ako je tonulo kukurznim kruhom je prehranjivalo svoje pojezerčane, koji su tamo živjeli u vrlo napučenim selima razbacanim po brdskom kamenjaru oko jezera.

Nakon II. svjetskog rata socijalistička država, nastavila je sa melioracijom, ali i stvaranjem velikih kompleksa društvenog zemljišta, u korist socijalističkih poduzeća. Dakle, PODUH Metković bio je ovlašten, da nastavi sa okrupnjavanjem zemljišnih parcela, koje su formirali od parcela opće-narodne imovine i oduzetih seljačkih parcela, koje su brisali iz katastarske evidencije pojedinaca i istovremeno knjižili na svoj posjedovni list br 453 KO Ploče. Tako su nastali veći posjedi. Samo na pločanskom području npr. u Crnom Viru podignut je vinograd cca 70 HA, zatim preko Ključinovca, Baćinice i Tankog bada te ostalih plinskih zemalja IZNAD NEUMA , zasađene su velike površine vinograda, koji su priključeni PODUH-u Metković – POGONU U OTRIĆIMA.


Bez obzira na način sticanja zemljišta i praktično otimanje stoljetne seljačke imovine PODUH Metković pogon u Otrićima zapošljavao je oko 150 do 200 radnika, a sezoski i više. Nabavili su poljoprivredne i vučne strojeve, imali su vlastitu trgovinu robe široke potrošnje, repro i sadnog materijala. Radnici su bili u stalnom radnom odnosu. Redovno su primali plaće i državi plaćali poreze i doprinose.

A to nam govori, da ipak, nije sve bilo mračno u komunističkom mraku.

Nakon Domovinskog rata došlo je do pretvorbe i privatizacije. Nestala su mnoga državna i društvena poduzeća, među kojima i metkovski PODUH, kao i njegov POGON U OTRIĆIMA. Iako je donijet i nekoliko puta mjenjan i dopunjavan Zakon o poljoprivredi RH- na području VRGORSKO NERETVANSKOG JEZERA, bar što se pločanskog dijela tiče nije učinjeno ništa. Vinogradi su napušteni i zapušteni, pa čak i Vrgorka iz Vrgorca firma, koja je nekoliko godina protupravno obrađivala PODUH-ovo imanje, digla je ruke od od te obrade .

Pločanske lokalne vlasti (HDZ 2 puta po 8 godina i SDP 1 put po 8 god.), nisu uspjele sa nadležnim ministarstvom RH raspisati natječaj i dodijeliti poljoprivredno zemljšte svojim građanima, naročito braniteljima, kao što to već godinama čini susjedni grad Opuzen. Istina, prije par godina Ministarstvo poljoprivrede RH objavilo je parcelaciju po kojoj je trebalo raspisati natječaj za dodjelu koncesije, međutim poslije toga nije se više ništa događalo.

Treba naglasiti kako je stanovništvo Briste i Pasičine preselilo u Staševicu i uglavnom nastavilo obrađivati svoju zemlju. Isto su učinili i Draževitići, Umčani i Gašpari, zatim Dusinjari, Otrićani, Stružani i Kurani koji naseliše Kobiljaču. Na taj način i dalje je zadržana velika napučenost oko vrgorsko-neretvanskog jezera, što dokazuje da se i ovdje od poljoprivrede može lijepo živjeti.

DALMATINA

Pred Božić 2013. napokon je završena zadnja dionica Dalmatine između Vrgorca i Ploča, odnosno Čeveljuše, gdje je spojena sa jadranskom magistralom. Otvaranje ove dionice popraćeno je prosvjedima nezadovoljnih seljaka kroz čija dvorišta je Dalmatina zapravo i sagrađena, a zatim žičanom ogradom ograđena. Projektom predviđene ulazno izlazne rampe na čvoru Karamatići nisu izgrađene, pa je time svaka ozbiljnija privredna aktivnost na ovom području osakaćena, jer otežava suvremenu, a naročito poljoprivrednu proizvodnju i proizvodnju zdrave hrane, otežava razvoj turizma i revitalizaciju velikog broja sela i seljačkih domaćinstava.

Naime, SVAKI ULAGAČ U PLOČANSKOM ZALEĐU NE MOŽE DIREKTNO KORISTITI DALMATINU. MORA SE UKRCATI, odnosno ISKRCATI U VRGORCU ILI PLOČAMA.

Zašto je to tako objasnila je službenica HAC-a prosvjednicima uz nazočnost tadašnjeg ministra prometa Hajdaš-Dončića, rekavši: “da je pristup Dalmatini projektom bio predviđen, ali da nije izgrađen, jer STRUČNE SLUŽBE I VODSTVO PLOČA NISU NA VRIJEME DOSTAVILI PROSTORNO PLANSKU DOKUMENTACIJU“. Kada i da li će se ova dokumentacija HAC-u dostaviti još uvjek javnosti nije poznato.

O ovoj problematici sam i ranije pisao, a 1995. godine,izdao sam i knjigu „Raseljena Plina“ sve u dobroj namjeri, da potaknem nadležne lokalne političare na rješavanje ovih problema. Na žalost ni nakon pune 24 godine, nijedna lokalna politička garnitura nije ušla u ozbiljnije rješavanje imovinsko-pravnih odnosa. Čak šta više, plinsko područje se preskače kao nevažno i neatraktivno (mali broj stanovnika – mali broj birača), pa se je na DALMATINI preskočila i izgradnja ulazno izlazne rampe na čvoru Karamatići. Dakako i o tome sam pisao i objavljivao 2013. na portalu Rogotin pod naslovom DALMATINA 1 i DALMATINA 2.

Sa istom namjerom o ovim i sličnim problenima pišem i danas. Novo izabrana pločanska vlast najavila je promjene i bolji život Pločana u Pločama. Najavila je da će pored lučke razvijati poljoprivrednu i turističku djelatnost. Tvrdim da će u tome teško uspjeti ukoliko, kao i njihovi prethodnici, zanemare pločansko zaleđe u koje spada ne samo Plina, već Brista, Pasičina, Baćina i Baćinska jezera, pa čak i veliki dio Pojezerja sa Kobiljačom i i Otrić Seocima.

Podržimo ih i zaželimo im SVE NAJBOLJE .

U Pločama srpanj 2017.