Kolumne

Nakon učestalih ispada biskupa Košića, Vedran Sršen citira Radića: “Vjeruj u Boga, ali ne i u popa”

Nakon učestalih kontroverznih istupa biskupa Košića Vedran Sršen nam se javio s novom kulumnom, koju najavljuje citatom Stjepana Radića: „VJERUJ U BOGA, ALI NE I U POPA“.

Kao uvod prije svega navodimo posljednje sporno razmišljanje biskupa Košića, upućeno premijeru Plenkoviću, a ispod je komentar našeg Vedrana Sršena:


 

Mnogima od nas posljednjih dana, nakon najnovijih političkih ispada biskupa Košića, u pismu kojim dijeli ljude, proziva i etiketira neprijateljima sve neistomišljenike, na misao navire jedno sasvim prosto i jednostavno pitanje: Ima li Hrvatska političara koji će „začepiti“ usta biskupu Košiću? Ima li tu ijedan koji će reći – E, pa dosta biskupe Košiću, prevršio si mjeru! Ima li itko u ovoj našoj oguljenoj i „jadnoj“ zemlji, opljačkanoj do kostiju, a kada se to odigravalo biskupa Košića se čulo nije da o tome viče, da stane na put takvom ponašanju i reče jednom običnom popu: „Dosta pope“!

Jer to, što popovi po Hrvatskoj rade već više od dvadeset godina, prevršilo je svaku mjeru. Nije li ono biskup Marin Barišić „štiteći“ Norca, „vukao za rukav“ ljude na splitsku rivu, prijeteći udarom i skidanjem s vlasti „bezbožnika“, kako oni nazivaju one koji se ne uklapaju u njihov politički kalup i ne sviraju po njihovim notama, a otvarajući vrata sa splitske rive Sanaderu koji će Hrvatsku guliti i reći „Mi smo u banani“.

Ne drže li ti neki „pokvareni“ popovi po crkvama mise za Antu Pavelića, a cijela Crkva katolička i politička elita o tome šuti, a kada netko iz nevladinih udruga to pokuša osuditi dobije „pendrekom po glavi“ i mandatnom novčanom kaznom po džepu od toliko i toliko kuna, sve po zakonima koji se na jedne primjenjuju, a za druge ne važe.

Oni su ti koji uzdižu u nebesa osuđene ratne zločince kao Darija Kordića, vodajući ga sa ženom Venerom po katoličkim župama Hrvatske i Bosne i Hercegovine i predstavljajući ga kao pravednika, koji je u haškim kazamatima nevin trpio za vjeru katoličku, naciju i Domovinu, pripremajući teren možebitnog novog Blaženika, kada dovoljno isperu mozak naroda koji zaboravlja na istinu i činjenice. Oni su ti koji miješaju vjeru i zločin, njegujući iskrivljeni sustav vrijednosti, slaveći „politiku osvete i krvi“, a rušeći moralne, kršćanske i ljudske zasade. I svi u Hrvatskoj, jadnoj i poniženoj zemlji, to vide a šute, zločin se prekriva krunicom, škropi svetom vodicom i uzdiže u blaženstvo nebesko.

Oni u svojim biskupskim dvorima promoviraju lažni Sedlarov film o Jasenovcu, oni – koji bi trebali ljubiti istinu, potpisuju peticije da se u Hrvatsku vojsku, vojsku Republike Hrvatske, koja je sljednica zavnohovske Hrvatske, uvede pozdrav ustaške fašističke NDH – „Za Dom Spremni“!

A što ćemo, biskupe, s deset Božjih zapovijedi. Što ćemo s – „ Ne ubij“. Što ćemo s – „Ne laži“.

Oni poistovjećuju sebe sa vjerom. Oni nas uistinu drže i doslovce ovcama koje ne znaju da vjera i pop nije jedno te isto. Ponašaju se kao da ovaj naš hrvatski narod nije imao jednoga Stjepana Radića, koji je zbog svećeničkih, odnosno biskupskih izleta u politiku još prije gotovo sto godina poručio – „Vjeruj u boga, ali ne i u popa“.

Radićeve poruke, izrečene u njegovom poznatom govoru u Stepinčevu Krašiću 28.9.1924. godine, aktualne su i danas, ali, na žalost u današnjoj Hrvatskoj ih nema tko prenijeti:

„ Stari satrapski popovski ugled raspao se kao što nestaje gusta magla na suncu. Narod je prestao da vjeruje u popa, ali zato nije izgubio svoje kršćanske vjere. Time je najbolje oborena u prah ona popovska doskočica da oni čuvaju vjeru u narodu. Ne čuvaju je oni, nego je čuva narod od njih.
… Kada popovi vjeru pomiješaju s politikom i to s ovako poganom politikom osvete, krvi, oholosti i proždrljivosti, onda nisu učitelji nego rušitelji vjere i crkve.
Kada naši biskupi pišu političko pismo i kad oni hoće da budu hrvatskom narodu i političke vođe, onda je moja i naša dužnost da to prosudimo i ako treba i osudimo.“

Hrvatska se danas ponaša kao da nije imala Stjepana Radića, kao da njegovo djelo nije i naša stečevina, vrijednost i kao da njegove poruke više ne žive.

Hrvatska se treba probuditi i pokazati – Živi li Stjepan Radić još uvijek u Hrvatskoj?

 

U Pločama, 16.6.2017.
Vedran Sršen

 

(mišljenja iznesena u kolumni su mišljenja potpisnika i ne odražavaju nužno i mišljenje administratora portala)