Lijevi direkt

Mala škola povijesti za HDZ-ovce

Prenosim kolumnu Gorana Vojkovića objavljenu 23.08.2015. na index.hr. Kad se sve činjenice ovako slože na jednom mjestu, shvatite koliko su prosječni HDZ-ovci ili neznalice ili licemjeri.

Prije par mjeseci upoznali smo čitatelje s Podsjetnikom za birtijske povjesničare, malom zbirkom povijesnih crtica i mudrosti. Iste su pogodne za razgovore online ili još bolje uživo: u birtiji, kafiću ili restoranu (tim kultnim mjestima pretresanja hrvatske povijesti). No, kako povijest ide dalje, imamo i nastavak. S time da ne preuzimamo odgovornost ako publika bude gnjevna, pa pripazite da budete blizu vrata!

Podsjetimo se na prvih devet točaka:


1. Ustavni zakon o suradnji s Haaškim sudom donio je 1996. Sabor u kojemu je HDZ imao debelu većinu. Dakle, ne SDP ni HSLS ni neka od tadašnjih drugih oporbenih stranaka.

2. Neistinito je i da je Koalicija 2000. „proširila“ taj Zakon na Bljesak i Oluju, jer u prvom članku teksta iz 1996. nema završnog datuma važenja: „Ovim Ustavnim zakonom uređuje se
suradnja Republike Hrvatske s Međunarodnim kaznenim sudom za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na području bivše Jugoslavije od 1991. godine“, dakle od 1991. do kraja rata.

3. Generale u Haag je predao Ivo Sanader, ne Ivica Račan, ne Zoran  Milanović. Istina, Sanader
se na splitskoj Rivi derao „Ne damo naše generale!“, ali je promijenio stav kada je došao na vlast.

4. Najblaže rečeno nehumanu izjavu o generalu Gotovini: „Identificirati, otkriti, uhititi, transferirati“ rekao je predsjednik Sabora Vladimir Šeks, ne predsjednik Sabora Josip Leko.

5. Kada je uhićen Gotovina, na čelu POA-e je bio Tomislav Karamarko. O tom događaju Stjepan Mesić je rekao: „Nakon uhićenja Ante Gotovine, Tomislav Karamarko me je osobno izvijestio o tome i rekao da su ga službe locirale u Španjolskoj prisluškujući telefonske razgovore njegove supruge Dunje Gotovine.“

6. U Vukovaru je ćirilica uvedena 16. srpnja 2009. godine izmjenom Statuta grada Vukovara. Za uvođenje ćirilice glasovali su vijećnici HDZ (11), dvojica vijećnika – članova HSP dr. Ante Starčević (2) te trojica vijećnika SDSS –a (3). Tko je bio protiv ćirilice u Vukovaru? Pa trinaest SDP-ovih vijećnika!

7. Vlada Jadranke Kosor poslala je početkom srpnja 2010. godine u Sabor Izvješće o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina za 2009., a u tom dokumentu se navodi kako su dvije lokalne samouprave propisale službenu ravnopravnu upotrebu jezika i pisma nacionalnih manjina – Daruvar i Vukovar. Kada se raspravljalo o tom izvješću, u ime Kluba zastupnika HDZ-a govorila je Ljubica Lukačić i hvalila Vladu za „veliki napredak u zaštiti prava nacionalnih manjina“.

8. Kada usporedimo prvi sastav sadašnje i prošle Vlade vezano za sudjelovanje u Domovinskom ratu (jer su neki ministri otišli): Kotromanović, Ranko Ostojić, Miljenić, Vrdoljak, Jakovina, Matić i Jovanović – sakupili su ukupno 4674 dana u borbenom i 848 dana u neborbenom sektoru. Od prošle: Čobanković, Milinović, Pankretić, Bačić, Ivić, Karamarko, Bajs, Božinović, Fuchs i Kalmeta imaju 2206 dana u borbenom i 1848 dana u neborbenom sektoru.

9. Citat: „Riječ je naime o tome, da se sa Zavnohom utemeljenom Federalnom Državom Hrvatskom – hrvatski narod na koncu Drugoga svjetskoga rata našao na strani pobjedničkih demokratskih sila. (…) Osim toga, nikada se ne smiju smetnuti s uma povijesne zasluge zavnohovske Hrvatske (što će reći hrvatskih komunista i partizana) što je u Ustav Hrvatske konačno ušla Istra, te vraćena Rijeka i Zadar, Cres, Lošinj i Lastovo.“ – dio je govora Franje Tuđmana na Prvom općem saboru HDZ-a, održanom krajem veljače 1990. u dvorani V. Lisinski. (“Glasnik HDZ”, ožujak 1990., str. 18-19.)

A sada, evo i nastavka, jer ne zaboravite – povijest je učiteljica života (ili kako bi premijer Milanović rekao: Historia est Magistra Vitae):

10. Zakon o općem oprostu (popularno: Zakon o aboliciji) ne da postoji jedan, već postoje tri – prvi je donijet 1992., ali ga je malo pobunjenih Srba iskoristilo. Onaj najpoznatiji je donijet 1996., i naravno oba je donijela HDZ-ova saborska većina. Suprotno raširenom mišljenju, ne abolira za ratne zločine – problem oko neprocesuiranja ratnih zločina je što DORH i hrvatski sudovi 90-tih nisu radili svoj posao kako treba.

11. „Dosljedno će se primijeniti zakonske odredbe o dvojezičnosti u jedinicama lokalne uprave i samouprave, te tijelima državne vlasti u jedinicama lokalne samouprave čiji statuti predviđaju dvojezičnost, sukladno Zakonu i važećim međudržavnim sporazumima o zaštiti manjina.“ – rečenica je iz koalicijskog sporazuma HDZ-a i SDSS-a od 10. siječnja 2008. godine.

12. U izvješću Vlade Republike Hrvatske iz prosinca 2009. govori se kako nije izvršeno dvojezično ispisivanje prometnih znakova, naziva ulica i trgova u Osječko-Baranjskoj, Vukovarsko-srijemskoj, Sisačko-moslavačkoj i Zadarskoj županiji i da oko toga treba pojačati nadzor nad
lokalnom samoupravom – Izvješće s ovakvim tekstom i nalogom nadležnom ministarstvu je donijela HDZ-ova Vlada u kojoj je ministar bio i Tomislav Karamarko.

13. Godine 2010. HDZ-ova Vlada je predložila izmjene Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina koje su predviđale da srpsko Zajedničko vijeće općina (ZVO) na području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema dobije pravnu osobnost. Da je to prošlo, onda bi na ustavnoj razini dobili novu teritorijalnu organizaciju Srba u Hrvatskoj, dakle posebnu regionalnu jedinicu! Prijedlog HDZ-ove Vlade o srpskoj teritorijalnoj autonomiji u Saboru je zaustavila amandmanom u zadnji čas – Vesna Pusić.

14. Jedan od najznačajnijih ljudi zaslužnih zašto je Stipe Mesić postao hrvatski predsjednik jest – Tomislav Karamarko, sa svojim logističkim sposobnostima. Naime, Karamarko je bio šef izbornog stožera u prvoj Mesićevoj kampanji. Nakon izborne pobjede Mesić ga je u veljači 2000., zbog njegova iskustva nekadašnjeg šefa policije, imenovao savjetnikom za nacionalnu sigurnost i šefom Ureda za nacionalnu sigurnost.

15. Josip Manolić nije nikada bio blizak SDP-u. Štoviše, jedan je od osnivača HDZ-a na zagrebačkom Jarunu (tzv. “barakaši”) 1989. godine 1990. postaje potpredsjednik Predsjedništva Republike Hrvatske, praktično prvi čovjek do Tuđmana. Od 24. kolovoza 1990. do 17. srpnja 1991. obnašao je dužnost predsjednika Vlade RH. Od 1991. bio je šef Ureda za zaštitu ustavnoga poretka (tijelo koje je koordiniralo svim tajnim službama). Od 1993. do 1994. obnašao je dužnost predsjednika Županijskog doma Sabora Republike Hrvatske. Sve to naravno kao jedan od čelnih ljudi – Hrvatske demokratske zajednice.

16. “Tito je bez dvojbe bio jedan od najvećih državnika Europe razdoblja Drugog svjetskog rata. Bio je komunist, marksist, ali je bio pragmatičan političar i želio je ostvariti ravnopravnost hrvatskog naroda u okviru Jugoslavije kao što je želio i da ta njegova Jugoslavija bude ravnopravna Sovjetskom savezu.” – o Titu je ovako govorio ne Zoran Milanović ili Ivica Račan, već Franjo Tuđman.

17. Znate kome Vojislav Šešelj i Tomislav Nikolić mogu zahvatili na titulama četničkog vojvode? Poglavniku Anti Paveliću. Da Pavelić svojim potpisom nije dao pravo prolaska Dinarskoj četničkoj diviziji preko teritorija NDH (naredba poglavnika od 21. prosinca 1944.), zločinac pop Đujić bi stradao od partizana ili bi završio na suđenju i ne bi se domogao Amerike, gdje je 1989. imenovao Šešelja vojvodom i dao mu pravo imenovanja novih četničkih vojvoda.

18. Željko Ražnatović Arkan je bio zarobljen početkom Domovinskog rata, prije velikog napada JNA na Hrvatsku. On je sa svojom paravojnom skupinom sastavljenom od kriminalaca pokušao upasti u Hrvatsku na područje Banovine. Osuđen je na pet godina zatvora, ali i pušten pod nerazjašnjenim okolnostima nakon samo pet mjeseci, što mu je omogućilo nastavak ratovanja u Hrvatskoj i BiH.

19. Koračnicu „Rado Srbin ide u vojnike“ napisao je kompozitor Hrvatske himne – Josip Runjanin,
samo su u Srbiji zaboravili da se ona odnosi na Srbe u Austro-ugarskoj vojsci, koji su se dakle borili protiv – Srbije.

20. Otac domovine, Ante Starčević, ne bi se svidio nekim današnjim desničarima. Naime, majka Milica, udova Čorak, iz Široke Kule, je pravoslavka koja je primila katoličku vjeru prije udaje za prvog muža. Danas bi rekli – rođena Srpkinja. Drugo, Starčević je svoje knjige pisao na ekavici,  iako je bio Ličanin i izvorno ikavac. Razlog je za današnje prilike jezičnih standarda prilično neobičan: Starčević je bio za ekavicu, budući se Vuk Karadžić zalagao za jekavicu kao zajednički standard Hrvata i Srba (pa je i prvi Vukov Rječnik srpskog jezika bio upravo – rječnik, ne rečnik!).

21. Blaženi Alojzije Stepinac imao je čin rezervnog poručnika Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije Kraljevine Jugoslavije. Prošao je skraćeni časnički tečaj u Austrougarskoj vojsci, borio se oko Gorice, a zatim i kod prodora talijanske bojišnice na Soči. Sa svojim vojnicima prešao je Tagliamento sve do Piave. Tamo je zarobljen, te je pristupio Jugoslavenskoj legiji  sastavljenoj od zarobljenika, za koju je Jugoslavenski odbor planirao da se bore za oslobođenje od austrougarske vlasti. Pušten je tek 6. prosinca 1918. (dakle nakon završetka rata) i prebačen u Solun. Prilikom prijelaza priznat mu je čin potporučnika, a 1920. promaknut u čin rezervnog poručnika Kraljevine SHS.

22. Antun Augustinčić, koji je napravio čuvenu bistu Josipa Broza Tita, prije odlaska u partizane portretirao je za službenu bistu – Antu Pavelića. Legenda kaže, kada je Antun završio portretiranje, pitao je Tita što misli, a ovaj mu je odgovorio: „Ma dobro je, ali nekako mi se čini da ti je Antiša bolje ispao…“

23. Izreka „Vjeruj u Boga, ali ne i u popa.“ ne pripada nekom komunistu, nego jednom od najvećih hrvatskih političara Stjepanu Radiću, koji ju je često koristio.

24. „U svakoj zemlji ima pučanstvah različitih jezikom, verom, pasminom, itd., pa se po tomu i različnimi imeni zovu. I u Hervatskoj ima pučanstva talianskoga, židovskoga, ciganskoga itd. Mi neuvidjamo da ti nazivi obćenitosti stanovničtvu ili domovini škode. Dok je tako, naše je načelo: te nazive neotimati i nenarivavati: neka ih svatko rabi i menja kako hoće. […] Deržeć se toga načela, mi iskreno ljubimo i za brata deržimo i Serba, i Nemca, i Talijana, i Žida, i Ciganina, i Luterovca, itd., svakoga tko radi za obćenito dobro svega naroda i cele domovine, a plašimo se jednako i Hervata i Serba, itd., svakoga tko je proti onim svetinjam.“ nije izreka suvremenog liberala, već oca Domovine, Ante Starčevića. (“Sloboda”, VI,  br.35, str.2; Sušak, 23. 3. 1883.)

25. Ako se želite prisegnuti kao pravi ustaša – to ćete raditi s tri otvorena prsta. Pozdrav koji je koristio Ante Pavelić i mnogi drugi koji su se borili za naciste ponovno je popularizirao 1991. Vuk Drašković, predsjednik Srpskog pokreta obnove!

Toni Zmijarević

(mišljenja iznesena u kolumni su mišljenja potpisnika i ne odražavaju nužno i mišljenje administratora portala)