Otpuštanje 30 tisuća bespotrebnih državnih parazita proces je bez kojeg Hrvatska ne može naprijed.
Četvrtak, oko 11:15 sati. Dvije žene čekaju pred vratima gradskog ureda. Na vratima piše; radno vrijeme sa strankama od 8:00 do 13:00.
Stojim u hodniku i čekam.
Trebam dokument s kojim ću na katu ispod predignuti drugi dokument da bih mogao kompletirati dokumentaciju za imovinsko pravnu zavrzlamu nekretnine sagrađene 1965.godine koja nema energetski certifikat.
Nakon nekog vremena upitam žene što čekaju: ”Ima li itko unutra?”
”Gospođa je nešto hitno morala izaći”, kaže žena koja je prva na redu.
Čekam dalje i upitam se; zašto nisu stavili nekoliko stolica da ljudi kad već čekaju mogu sjesti.
Nakon petnaestak minuta odlučim prošetati po hodniku i pokucati na neka druga vrata, možda će oni znati gdje je nestala službenica iz sobe na početku hodnika. Kucam na prva vrata i pokušavam ući, zaključano! Krenem na sljedeća vrata i ona zaključana, sljedeća također…
”Radili ovdi itko” upitam se glasno.
Nakon nekoliko zaključanih vrata, napokon ulazim u sobu i pitam mladu službenicu za računalom zna li ona gdje je nestala službenica koja meni treba.
”Doći će, pričekajte malo”, odgovori mlada dama ne mičući pogled s monitora.
”Gospođice moram na posal, nemam vrimena cili dan čekat, radim kod privatnika oni ne plaćaju čekanja i nerad”.
”A gospodine ja vam tu ne mogu pomoći, trebate pričekati.”
Zatvorim vrata i nastavim bavuljati po hodniku. Šetam dolje-gore čitam natpise po vratima s imenima i titulama gradskih službenika;…. savjetnik za ovo i ono…. pročelnik za ovo i ono….referent za ovo i ono…opet savjetnik….pa opet neki referent….pomoćnik savjetnika… pomoćnik pročelnika…. i tako od vrata do vrata, a nigdje nikoga. Tada mi bude jasno zašto u hodniku nema stolica za čekanje, jer ove nitko nikad ne čeka. Njih nema!
Stranačko uhljebljivanje
Nakon svakih parlamentarnih ili regionalnih izbora kreće nova kadrovska križaljka i zapošljavanje novih ljudi u gradske, županijske i državne službe. Nove vlasti mijenjaju ljude na čelnim pozicijama ne otpuštajući stare već ih prebacuje na neka druga manje važna radna mjesta. Stari uposlenici u pravilu se ne diraju jer su dobrano zaštićeni stalnim radnim mjestom i kolektivnim ugovorom, a sindikati državnih službenika na svaku povredu ugovora vrište i prijete štrajkovima. Novi državni i ini uredi nakon izbora niću kao gljive poslije kiše. Procjenjuje se da u službama financiranim iz proračuna ima oko 30 tisuća prekobrojnih.
Budimo pošteni i priznajmo, jer svi znamo da 25 godina HDZ i SDP nezakonito preko namještenih natječaja zapošljavaju svoje stranačke kolege i produkte političkih trgovina u državna poduzeća, državne urede, županijske i gradske službe uglavnom na izmišljena radna mjesta najčešćih naziva: referent, savjetnik, pročelnik, pomoćnik pročelnika, pomoćnik savjetnika, a ima i čistačica, portira i kojekakvih administratora i tajnica.
Za 30 tisuća proračunskih uhljeba koji primaju plaću bez ikakve osnove izdvaja se godišnje oko 4 milijarde kuna državnog novca. To je novac s kojim se može sagraditi pelješki i trogirski most zajedno.
Ako uz ovo pripojimo hrpetinu lažnih invalida i umirovljenika, kojekakvih parazita u vladinim udrugama i agencijama, nije čudno što Hrvatska tone prema bankrotu iako ima jednu od najvećih stopa PDV-a u Europi. Bespotrebni državni paraziti najveći su problem Republike Hrvatske. To je problem puno veći i složeniji od hrvatskog vanjskog duga, jer ovaj problem generira vanjski i unutarnji dug.
Hrvatska s 4 miliona stanovnika ima 428 općina dok Ujedinjeno Kraljevstvo (Velika Britanija) sa 64 milijuna i površinom 4 puta većom od Hrvatske ima manji broj općina. Najmanja općina u RH je Cviljane iz Šibensko-kninske županije, po zadnjem popisu broji 137 stanovnika. Uz sve to Hrvatska je u klubu zemlja s najviše ministarstava u Europi.
Porezna reforma nove vlasti
Inženjering s kojim se želi ugrabiti više novca u državni proračun s pričom o poreznom rasterećenju je mazanje očiju. Državni proračun je u konstantnom milijunskom deficitu i rješenje za kojim poseže nova vlast je pronaći sistem za veći priljev novca u kasu koja nema dna. Nova takozvana porezna reforma aktualne vlasti nastavak je porezne represije koja je na udar odabrala ugostitelje. U konačnici kao i dosad svaku poreznu represiju platiti će građani na ovaj ili onaj način.
Nužne reforme
U svim predizbornim stranačkim tlapanjima naslušali smo se priča o nužnim reformama.
Reforma državne uprave i državnih poduzeća ili prostim jezikom rečeno; ”Otpuštanje 30 tisuća bespotrebnih državnih parazita.” zove se nužna reforma.
To je proces bez kojeg Hrvatska ne može naprijed.
Kako se najbezbolnije riješiti 30 tisuća viška u državnim i drugim službama?
Nažalost, Hrvatska je danas talac politika HDZ-a i SDP-a, kojima je primarni i jedini cilj bio dočepati se vlasti pod bilo koju cijenu. Posljedice su gospodarski i demografski kolaps.
Postoji li uopće političke volje i mudrosti nove vlade za rješavanje najvećeg hrvatskog problema . Ovo je problem koji čeka rješenje i država će ga kad tad morati riješiti.
Ne postoji bezbolno rješenje, ali postoji rješenje koje je manje bolno od običnog otkaza s kojim se susreću ostali građani, zaposleni u privatnom sektoru.
Jedno od bezbolnijih rješenja je da država za 30 tisuća prekobrojnih pri otpuštanju unaprijed svima isplatiti dvogodišnju neto plaću, dvije sljedeće godine plaća im mirovinsko i zdravstveno osiguranje i omogući im povlašteno ulaganja u samozapošljavanje.
Što to znači?
Svatko od otpuštenih državnih službenika naredne dvije godine može svoj novac uložiti u bilo koji posao, a da pri tom ne plaća nikakve dažbine, oslobođen je svih nameta i PDV-a. Mirovinsko i zdravstveno osiguranje već im plaća država. Ako im dvogodišnja unaprijed isplaćena neto plaća nije dostatna za posao koji žele pokrenuti mogu pronaći partnere s financijama, ili pomoć zatražiti u kreditu i krenuti u dvogodišnji povlašteni business. Država bi u tom slučaju mogla dati još povlastica za svako novo radna mjesta koja će otvoriti.
Dobra prilika za poduzetničko iskustvo u Hrvatskoj. Probajte gospodo, godinama besplatno živite na plećima poduzetnika!
Država ovim potezom ne gubi ništa jer bi ionako sljedeće dvije godine potrošila isto novca na njihove plaće. Vjerujem da bi za reformu državne uprave Hrvatska moglo uprositi novca u Europskoj uniji. Ova reforma također podrazumijeva i nužnu informatizaciju svih službi, kao i zakonom ograničenje broja gradskih, županijskih i državnih službenika koji bi trebao biti proporcionalan broju stanovnika. Npr. na svaku tisuću stanovnika po 1 gradski službenik ili npr. status općine mogu imati samo mjesta koja broje više od 5 tisuća stanovnika , smanjenje broja županija i još puno toga. Tek onda bi se moglo razmišljati o smanjenju PDV za 2 do 3 %.
Sve priče o nekim drugim reformama mimo najvažnije reforme, ne drže vodu.
Nenad Medak Medo