Kolumne Pitomi bunt rozih cipelica Pitomi bunt rozih cipelica

Bora na licu tek je mog iskustva znak, a raščerupana pundža na vrh glave, tek neprospavane noći zalog

Iz potrebe i inata, jednom davno, davno, na scenu ovog svijeta posla Svevišnji sveprisutnu, svemoguću…ŽENU.

Tek tada nakon čina toga, bude završeno (i savršeno) nebo i Zemlja. Ali ovaj na sliku Božju stvoren, nikad i nigdje nije mogao, a tako će i ubuduće biti, bez ove od rebra njegova načinjene, prve grijehu naklonjene, nadopune, kako ženu nazivaju u ponekim filozofskim promišljanjima.
Danas, ali i inače u ovoj kolumni, mjesta neće biti duugim tekstovima naslonjenim na neke udavne teze starih filozofa, posebice zbog upravo istog takvog pločanskog doba, doba bunta i političkih o(i)življavanja uz pomoć virtualnog medijskog carstva. Tako da, boginje moje, ajmo mi o nama!
Danas, možda malo više nego bilo koji drugi dan, želim čestitati upravo na tome što jeste, jedne i jedinstvene sa svim svojim vrlinama i manama, prednostima i sposobnostima( ne, nedostataka nema, inkompetencije nema, ili ih drugačije nazivamo). Želim vas ojačati i svojim glasnim BRAVO za svaki vaš dan u ovom, fakat nemilosrdnom svijetu, za svaku vašu borbu u gaćama i u suknji!

Dugo se mislilo, iščitavam to iz fil. literature koja me puca u posljednje vrijeme, da su žene, upravo žene odgovorne za zla koja su zadesila svekoliko čovječanstvo. Drugi opet neki kroz povijest često nam prišivaju jedino sram i kajanje. Pa zastanem sad malo, a progovorila sam o tome i u prošloj temi; postoji li uopće vrijeme u kojem se žena ne bori za svoja prava, lakta i gura za nešto što joj, samo po sebi, ljudskim pravom rođenjem pripada? Je li ovo vrijeme sad najbliže tom vremenu? U odnosu na prije, pa mogle bi i bit zadovoljne. No razmišljam i o tome kako bi bilo da smo zatomile ambiciju, da nismo tražile više, već bile nježne mimozice u vrtu ovog svijeta, plahe pomoćnice jačeg spola. Možda i ne bi bilo loše, jer priznajte i u toj ulozi je lijepo, no nažalost ne može nam bit takvu ulogu imat cijeli život i svaki dan. Ovdje ili ondje, u ovoj ili onoj situaciji mimoza mora dobit trnje i uspravno stat i izborit se, mirisom ili intezitetom boje, za svoje mjesto u buketu,koji će opet služiti za mirenje, ljubav, prijateljstvo.


Nismo svemoguće, al’ smo j.. snažne, u tolikoj mjeri snalažljive da, vođene željom i uvjerenjem u dobar cilj možemo sve!! Iskustvo stečeno posljedicama raznih situacija, jasno kaže da je naša najveća prepreka, naš najveći neprijatelj, onaj što koči, onaj što ne dopušta dalje, upravo mi same sebi, uz veliku pomoć nedovoljne razine samopouzdanja. Zato moj današnji poziv u prosvjed ima samo jedan cilj i interes, bez buke i provlačenja još koječega uz to, a to je reći ZA ženi, ZA uzdizanju iznad tuđih kriterija!! Biti svoje, ma baš takve kakve jeste, jer ste ovom svijetu i ovom vremenu upravo su takve potrebne.

Zato posebno danas, u ogledalu vidite upravo ono što stoji pred njim!
Vidite snažnu djevojku koja stremi svom cilju!
Vidite ljepoticu, koja će tu istu ljepotu čuvati i ne pustiti je na tržište, jer to je samo njeno bogatsvo.
Vidite raščupanu majku (jer.. cijelu noć, svakih pola sata mjerila je fibru i davala Panadol baby); ništa zato, četku u ruke (Rowentin el. fen-uvijač odličan, kroz 5 min.imaš friz) i u grad, mogu ja to!

Vidite neke modro-zelene kesice (prijatelje podočnjake) na umornom licu (jer.. bješe to paklen dan na poslu); uz malo pudera i rumenila spremna za nove radne pobjede (Supradyn isto pali).

Vidite suzu na uplakanom licu (jer..nisam mislila da će baš tako završit rasprava s prijateljiicom); obriši ju, jer kava negdje na suncu vas čeka, prijateljski kofein čuda čini, a i malo je malo dana da jedna drugoj bol stvaramo..

Vidite umorno lice na koje ni puder nekako „neće i ne želi“ (jer..padam pod jarmom obveza i imam osjećaj da ne stižem sve što mi u rasporedu uloga stoji); stani na tren, daj sebi 10 minuta bar, a potom stavi robu na štrik, operi suđe, al ne zaboravi stavit i hidratantnu masku na lice(moža i ona po narodnoj recepturi s maslinovim uljem i jajem), jer uspjeh i leži u tom multiifunkcionalnom ophođenju s obvezama i spajanju ugodnog s korisnim, obveznog s neobveznim, itd.. Napravi i palačinke, dodaj notu afrodizijaka (što je u većini slučajeva dobra večera prije palačinki, al umorna si i izostavi ju) i dočekaj muža. Isplati se ; )

Vidite tužno lice (jer..upravo noćas sjetih se moga oca, koji više nije sa mnom); zašto s njim danas ne mogu ručati, svoga sina mu na „čašicu razgovora“ odvesti. Zato što je to život, isti onaj u kojem ću jedan cijeli dan posvetiti priči o snažnom didu. To tužno lice pogledat će nebo i reći: ispričam ti stari sve kad dođem gore.

Vidite nezadovoljan izraz lica (jer ednostavno ništa nije prema mom nacrtu); brzo osmijeh nabaci, jer nacrt je ionako nacrt, a stvarnost čeka izvan ocrtanih zidova. Dakle, realizacija je u potezima olovke, ali samo tvoje ruke, a uvijek i gumicu imaš! Što sad čekaš, namontiraj se i u boj, ali zapamti: svatko svoj nacrt ima!!

Vidite boru (jer..godine su tu); e i??? Ta prelijepa crta iskustva je znak, svaka od njih uspomenu sa sobom nosi. Sjedi, promisli i lijepih je trenutaka bilo. Osmijeh ovdje , osmijeh tamo, osoba ova, osoba ona, ljubav sretna, ljubav bolna..sve je to crtalo tu predivnu liniju, zrelosti znak, zato značaj joj svakoj daj i kroz sjećanja prođi.

Vidite nepravilnosti, sitne aknice, male grudi, prćast nos, tanke noge,neazumno divlju kosu  (jer..takva si); Tko to još kao nepravilnost vidi. I taj simpatičan nosić i jači bokovi i velike ili male grudi, okice i stas. Sve je to samo tvoje i jako puno vrijedi i baš si lijepa sa svim svojim „karakteristikama“, a vi (drugačijeg gledišta, uputnicu za okulistu, odmah).

JER, TO STE VI!! Blago ovog svijeta, posebno i jedinstveno, na svoj način primamljivo i svjetlucavo, ali uvijek vrijedno (ne kao novi audi što izgubi vrijednost kad iz salona izađe)

Jer mi smo ŽENE i zato vam onako ženski, čestitam na postojanju i borbi svih 365 dana u godini, a ovaj današnji dan.. hm, shvatimo ga kao još jedan u nizu, dajmo mu malo više svečanog tona i „ugušimo “ ih danas sa „žena ovo, žena ono“.

Pitome moje buntovnice, ako vam može bit zabavite se malo danas s frendicama, popijte kavu s mamom, sestrom, bakom, organizirajte neko žensko „sjelo“, ili jednostavno provedite dan onako kako vam paše, al kad večeras sklopite te lijepe okice ne zaboravite si reći: žena sam, j…je, al neka sam!!