Kolumne

Ante Erak: Povodom antifašističkog ustanka 22. lipnja 1941.

Stanovništvo pločanskog područja pružalo je jaki oružani otpor talijanskim i njemačkim fašistima, koji su već 17. travnja 1941. godine okupirali neretvansku dolinu. Naročito su se isticali BAĆINA, GRADAC, PLINA, BRISTA i PASIČINA, sela koja su razbacana po vrletima Biokova i koja su udaljena od ceste, željeznice i toka rijeke Neretve. Okolni putni pravci bili su pod kontrolom okupatorske vojske. To su sela čije stanovništvo uglavnom nije prihvaćalo NDH – Ustaše i njihove zakone po kojima su u suradnji s okupatorom pljačkali i ubijali vlastiti narod. Prepustili su Italiji Rimskim ugovorima Dalmaciju i otoke.

Na područjima ovih sela formirane su prve ratne postrojbe: PRVA JUŽNO-DALMATINSKA ČETA od Baćinaca i Gračana, u Baćini početkom 1942.god., odnosno, PRVA NERETVANSKA ČETA, koju u plinskim brdima osnovaše mladi Metkovčani, Kuljani, Kominjani i drugi donjoneretvani. Napustivši svoja prva skrovišta dana 23. travnja 1942. veća grupa otišla je u partizane preko Kule-Norinske, Bagalovića i Desana. Bili su to prvi partizani, pripadnici PRVE NERETVANSKE ČETE.

Okupatori su u suradnji, ponekad s ustašama, a ponekad s četnicima, odlazili u biokovska, ali i druga planinska sela na području Neretve, kako bi ih očistili od partizana, a u stvari su odlazili da bi pljačkali i ubijali goloruki narod, uglavnom starce, žene i djecu. Partizani su vodili gerilski rat. Vršili su atentate i diverzije, napadali su iz zasjede i povlačili se s plijenom u ilegalu.
Partizanski način ratovanja, privukao je velike mase seljaka i ribara, koji su napuštali svoje domove i odlazili u partizanske postrojbe. Te nove postrojbe upućivane su na druga područja. Tako su Dalmatinci, a time i Neretvani sudjelovali u bitkama na Neretvi i Sutjesci te ostalim bitkama koje su vođene širom Hrvatske i ostalih jugoslavenskih Republika.


Cijelo vrijeme rata okupatori su pljačkli, palili i razarali sela, činili genocid, tj. masovna i pojedinačna ubijanja, vješanja, silovanja i razna druga nedjela. Ljude su odvodili u logore smrti na području NDH ili na području fašističke Italije odnosno nacističke Njemačke. Dio stanovništva (žene,djeca i starci), našao je spas u izbjegličkom logoru u Ell Shatu na Sinaju u Africi. Tajna ukrcajna luka za prevoz izbjeglica bila je baćinska lučica TANKA PUNTA.

Po završetku II. svjetskog rata izvršen je popis o stradanjima stanovništva ovog kraja, a 1975. SUBNOR je uz pomoć novoosnovane Općine Ploče dao izgraditi spomen obilježje kao i park s fontanom nazvavši ga PARKOM REVOLUCIJE.
Na kamenim blokovima urezana su imena stradalnika, posebno za partizanske borce koji su s puškom u ruci vodili ratne operacije, a posebno za žrtve fašističkog terora. Partizana je poginulo 320, a žrtava terora 375 što ukupno iznosi 695 smrtno stradalih žitelja ovog kraja, uglavnom Hrvata katolika.
U parku su na posebnim stupovima bile izložene biste neretvanskih narodnih heroja. Nekoliko takvih bista je uklonjeno, kako ne bi doživjeli sudbinu spomenika Stjepana Filipovića u Opuzenu, spomenika Gojka Ujdurovića i Jakova Tomaševića u Pločama, spomenika Živku Matiću i Bartuli Grli u Dubokoj, gdje su ubijeni od strane četnika i talijanskih vojnika te drugih spomen obilježja koja su oštećena ili potpuno uništena.

Pločanski ogranak HDZ osnovan je prvi u RH 18. listopada 1989. Značajnu ulogu u osnivanju i vođenju pločanskog HDZ-a, naročito poslije odlaska Velibora Kikerca, bio je pločanin gosp. VEDRAN SRŠEN, koji ie nastavio obnašati dužnost predsjednika pločanskog HDZ-a, negdje do polovine 1992. Bio je saborski zastupnik u mandatu 1992. do 1995. pri čemu je za razliku od mnogih drugih Pločana, uvjek držao do digniteta svojih Ploča i pločanskih građana.

Odbor HDZ-a Ploča o miniranju poprsja hrvatskih partizana osudio je taj barbarski čin, u Slobodnoj Dalmaciji od 24. srpnja 1991. godine pod naslovom „mine protiv Hrvatske“. Na žalost, devastacija partizanskih spomenika i spomen obilježja u RH nastavlja se i dalje, a ustaška obilježja se ističu i veličaju iako su Ustavom i drugim zakonima RH zabranjeni.

U Pločama mjeseca lipnja 2017.
Ante Erak

 

Slika: Spomen park revolucije u Pločama

LITERATURA
1. Ivo Goldstein „Hrvatska povijest“, Zagreb 2003.
2. Slavko Goldstein „Jasenovac“ tragika, mitomanija, istina, Zagreb 2015.
3. Juraj Hrženjak „Stoljeće života“ Antifašistički zapisi i kult sjećanja, Zagreb 2016
4. Drago Pilsel „Argentinski roman“ AUTOBIOGRAFIJA, Profil Zagreb 2011.
5. Institut za historiju i radnički pokret Dalmacije BIOKOVO u NOB-i i socijalističkoj revoluciji, Split 1983.
6. Vedran Sršen „Hrvatska naša jedina“ Put do slobode, Ploče 1992.