Ekologija

Izlet naših planinara na Velež iz pera i objektiva Miše Glavinića

Velež me prati na planinarskim izletima bilo da sam na Višnjici ili Babinoj Gomili, na Žabi, Matokitu, Biokovu, na Pelješcu . Naročito je lijep pogled zimi kad mu vrhove prekrije snijeg. Zato nisam htio propustiti uspon na Velež koje je naše društvo planinara zajedno s planinarima Gradca i Vrgorca organiziralo za nedjelju 14.10.2018.

Velež se pruža istočno od Mostara u duljini kojih 20 km i nije vidljiv iz Mostarskog polja zbog njegovog predgorja Podveleža. Greben planine prema jugoistoku pruža se prema Podveležju zapravo visoravni vrlo pogodnoj za uzgoj stoke.

Puno je ljepši i impresivniji pogled na Velež s nevesinjske strane gdje se njegova sjeverno-istočna strana ruši nizom odsječenih stijena visokih 600 – 700 m. Osobito je lijep pogled sa planine Crvanj.


Vrijeme nam ide na ruku. Toplo je i očekuje se sunčan dan. Vozimo se autima prema Mostaru i pratimo putokaz za Nevesinje gdje skrećemo i nakon nekoliko kilometara skrećemo lijevo za Gornji Kružanj. Na ulasku u selo vozimo desno do zaseoka Avlije gdje je početak uspona.

Dok smo raspremali ruksake iznenadilo nas je stado krava i glasno upozorenje pastira da se maknemo s puta. Nije mi trebalo dvaput govoriti i brzo sam našao zaklon iza auta.

Staza se lagano uspinje. Užitak je planinariti širokom stazom između suhozida i između stabala crnog graba, hrasta, makljena čije su jesenje boje lišća pravi užitak za naše oči. Markacija je blijeda i rijetka , na nekim mjestima je nema, a naš vodič koristi samo njemu poznate prečace pa je moj savjet da na ovu stazu računate kao da je nemarkirana.

Penjući se nailazimo na šumske ceste koje se uglavnom koriste za odvoz stabala što omogućava i planinarima koji imaju terence znatno skraćenje trajanja uspona.

Izlazimo na visoravan i ukazuje nam se cijeli greben Velaža. Nama je vidljivo od vrha Brasine do vrha Botina i još dalje.

Ubrzo ulazimo u bukovu šumu, a staza postaje strmija i sad teže dišemo. Vodič kao da zna da imamo probleme s kondicijom i pravi česte predahe. Uskoro ulazimo u zonu kamenjara. Izgleda kao kamene stepenice. Naziru se slojevi stijena naslagani jedan na drugi prošarani zelenilom, a staza vijuga između velikih jama. Postaje još strmije, a na vrh se penjemo siparom.

Nažalost nemam pogled prema moru zbog izmaglice ali zato uživam u pogledu na ponosni Prenj, na vrhove Veliki Vilinac i Pločno planine Čvrsnice , na planinu Čabulju. Vodič mi pokazuje Maglić, Volujak i Zelengoru. Ne smijem izostaviti Treskavicu i Bjelašnicu. Iz Nevesinjskog polja izdiže se zelena planina Crvanj.

Zastrašujuće izgleda litica na vrhu koja kao da upada u duboki ponor. Odmaramo samo sat vremena da nas na silasku ne uhvati mrak. Nagrada nam je bila i prekrasan zalaz sunca na samom dolasku do parkiranih auta.

Velež – vrh Botin 1963 m
Datum: 14.10.2018.
Vrijeme uspona: 5 sati
Visina polazišta : 740
Visina odredišta: 1963

Mišo Glavinić

Literatura:
Fleger, dr.Josip, Velež planina.// Hrvatski planinar br.11./12. /studeni-prosinac 1933.