Ekologija

HPD Grabovica: Potraga za sv. Markom

Karte su način na koji ljudi na papiru bilježe položaj onoga što smatraju važnim, onoga što im je bitno i vrijedno. Pustolovni filmovi najčešće počinju pronalaskom stare gusarske karte s ucrtanim mjestom gdje je zakopano opljačkano blago. Naša priča isto počinje pronalaskom stare karte ali u ovom slučaju ne radi se karti s blagom nego o katastarskoj karti Habsburškog carstva iz 1836. godine. Na njoj nije označno zakopano gusarsko blago nego katastarske čestice, putovi i toponimi. I nije nacrtana na starom požutjelom papiru već je digitalizirana i dostupna na internetu već desetak godina.

Sve je počelo Ernestovim pozivom i pitanjem jesam li vidio tu kartu i znam li gdje je u Desnama crkva Sv. Marka. Naravno da sam je vidio i da znam gdje je na karti ta crkva ali lampica mi se upalila tek nakon njegovog pitanja. Valjda sam je previdio ili zamjenio za crkvicu Sv. Nikole. U Desnama su dvije crkve, Sv. Jure u podnožju Rujnice pored ceste i Sv. Nikola u zaseoku Kuće. Crkva Sv. Jure ucrtana je na staroj katastarskoj karti i pored nje piše St. Giorgio, a ova druga na karti ne može biti crkva Sv. Nikole jer je ona izgrađena tek početkom dvadesetog stoljeća, skoro sto godina nakon što je izdana ova katastarska karta. Crkva Sv. Marka je na njoj ucrtana visoko iznad Desana. Pregledali smo sve ostale dostupne karte, austrijske vojne karte iz 1854. i 1887., karte iz Jugoslavije, vojne specijalke, Hrvatsku osnovnu kartu, TK25,… Sv. Marka nije bilo ni na jednoj od njih. Pogledali smo i sve dostupne knjige koje obrađuju našu zavičajnu povijest i povijest doline Neretve i o Sv. Marku nismo pronašli ni slova. U knjizi Sakralni objekti u dolini Neretve don Mile Vidovića nije spomenuta, a ne spominje ga ni don Radovan Jerković u svojoj knjizi. Pitali smo Desance, nitko ne zna ništa. Sveti Marko nije svetac zaštitnik uobičajen u našem kraju, naše su crkve obično posvećene Sv, Juri, Sv. Anti, Iliji, Stjepanu, Roku, Luki… Je li Sv. Marko greškom ucrtan na kartu ili je gore na Rujnici, zapušten i zaboravljen od svih? Pred nama je bila prava misterija.

Jedini način da utvrdimo je li crkva Sv. Marka postojala 1836.g. bio je da se popenjemo na Rujnicu, pretražimo je i nađemo njene ostatke ako još postoje. Staru katastarsku kartu preklopio sam sa današnjim katastrom i odredio njene koordinate. Koordinate su otprilike pokazivale na Jerebinku, vrh između Vigure i Velike Rujnice. S posla sam uzeo geodetski GPS uređaj i ubacio u njega koordinate ali na polazak u postolovinu trebali smo još pričekati. Nikako nismo mogli uskladiti rasporede, obaveze, godišnje odmore i bolovanja, a u cijelu zavrzlamu upala je i epidemija kovida. Za to vrijeme saznali smo od starijih Desanaca da su im njihovi preci pričali kako bi im ovce nekad odlutale iza Sv. Marka, a onda smo u članku Marinka Tomasovića Donjoneretvanska (hagio) toponimija pronašli crticu o navodnim ostacima crkve Sv. Marka. Sada više nije bilo sumnje, crkva Sv. Marka stvarno je postojala i sada zarasla u šikaru i zaborav čeka da je nađemo.


Nakon četiri godine dogovora i odgoda napokon se sve posložilo. Našli smo se na Novu godinu, 1.1.2023. u kafiću Amigo u Kominu oko 8h. Nakon kave i dogovora nas četvorica planinara i zaljubljenika u lokalnu povijest (Ernesto Vlahović, Ante Bebić, Stipica Šunjić i Frane Medak) krenuli smo napokon riješiti zagonetku koja nas je već dugo intrigirala. Parkirali smo u Desnama kraj crkvice Sv. Nikole i zaputili se Ruskim putom prema Viguri. Jutro je bilo maglovito a kamen i trava mokri i vlažni. Kada smo izbili na sedlo kraj antene između Velike Rujnice i Babine gomile već je bilo jako toplo a dan vedar i bez vjetra. Skrenuli smo s građene i markirane staze prema jugoistoku i prvo se grebenom popeli na Veliku Rujnicu (620m). Želio sam provjeriti je li na njoj geodetski trigonometrijski stup. Stup nismo našli ali jesmo manju ilirsku gomilu. Točnu poziciju i visinu vrha odredili smo geodetskim GPS uređajem i na vrhu snimili fotosferu. Napravili smo i kraću pauzu za ručak i uskoro nastavili našu potragu. Grebenom smo nastavili još otprilike 230m u smjeru jugoistoka. Došavši na Jerebinku ugledali smo hrpu kamenja. To je to! Odmah smo znali da su to ostaci crkve Sv. Marka. Da nismo znali što tražimo vjerojatno bi mislili da se radi o još jednoj ilirskoj gomili koje se nalaze skoro na svakom vrhu u našem kraju, međutim kamen je bio grubo klesan a virio je i dio kamenog zida gdje smo uočili tragove klaka. Među porazbacanim kamenjem nazirali su se oko pola metra visoki zidovi. Položaj crkve, nadmorsku visinu i točne dimenzije snimili smo geodetskim GPS uređajem.

Crkvica Sv. Marka izgrađena je na samom vrhu Jerebinka na visini od 610m odakle se pruža prekrasan pogled na cijelu dolinu Neretve, Neretvanski kanal, Ušće, Pelješac i Hercegovinu. Vjerojatno je na tom mjestu prije gradnje bila ilirska gomila jer se gomile nalaze i na svim ostalim dominantnim vrhovima na Rujnici. Duga je oko 3,5 a široka oko 2,8m.

Pola metra debeli zidovi građeni su od grubo klesanog kamena povezanog klakom. Koliko je bila visoka teško je reći. Sudeći po brojnim uokolo razbacanim ulomcima sigurno je bila pokrivena kamenim pločama. Orijentirana je u smjeru sjeverozapad-jugoistok baš kako je i prikazano na staroj karti. Ulaz je bio sa sjeverozapada, asimetrično postavljen uz sjeverni kut. S unutrašnje strane uz jugoistočni zid povišeni je dio, vjerojatno ostaci oltara. Bila je posvećena Sv. Marku evanđelistu, svecu zaštitniku građevinara, zidara, polja, vinograda,… Sv. Marku se moli za dobro vrijeme i spas od munje, groma i nevremena. Sv. Marko zaštitnik je Venecije i Mletačke Republike. Zato pretpostavljam da su je sagradili Mlečani nakon oslobađanja Neretve od Turaka nakon godine 1688. i da je napuštena nakon propasti Mletačke Republike 1797. tako da je tridesetak godina kasnije u vrijeme katastarske izmjere još mogla biti čitava. Napuštena i zaboravljena, prepuštena propadanju, gromovima, kiši i vjetrovima crkvica se urušila i danas su od nje osim hrpe kamenja ostali samo temelji.

Na jednom većem ravnom kamenu odmah pored crkvice uklesan je natpis. Uspjeli smo pročitati slova MII. Ostatak natpisa ispralo je vrijeme, kiša i vjetar. Možda je to godina gradnje, inicijali ili nešto treće.

Nakon silaska zahtjevnim grebenom do Vigure odlučili smo iskoristiti lijepo vrijeme i preostalih nekoliko sati danjeg svjetla za posjet crkvici Sv. Roka, jedinom objektu koji je preostao u napuštenom selu Rujnica. U Rujnici je još početkom dvadesetog stoljeća živjelo nekoliko obitelji ali do 1910. potpuno je opustjela. Na povratku u Desne uz put smo skupili četiri velike vreće smeća, najviše plastičnih boca, limenki i ostale ambalaže.

U Desne smo došli zadovoljni i ponosni zbog našeg pronalaska. Možda nismo našli gusarsko blago ali iz zaborava smo izvukli djelić naše povijesti i baštine. Možda u zadnji čas. Iako smo dobili neke odgovore mnoga su pitanja o crkvici Sv. Marka ostala neodgovorena. Tko ju je sagradio i kada? Čemu je služila i zašto je napuštena i zaboravljena? Nevjerovatno je koliko malo znamo o kraju u kojem živimo, o našoj povijesti, koliko malo brinemo o onom što smo naslijedili. Jedno je sigurno, u našoj dolini imamo toliko mjesta koja trebamo posjetiti, toliko tajni koje treba istražiti i toliko priča koje treba ispričati da nam nikad ne može biti dosadno.

Prema zajedničkom godišnjem planu izleta HPD Grabovice i HPD Adriona za 2023. godinu planinarski izlet na Rujnicu biti će u veljači i ići će se na Jerebinku i Sv. Marka.

Frane Medak

Link:

Katastarska karta iz 1836. godine:

https://maps.arcanum.com/en/map/cadastral/?layers=3%2C4&bbox=1951460.4890893875%2C5320991.1100036455%2C1956006.1036152216%2C5322670.335968786

Možda ti se sviđa

Ekologija

Udruga Škanj u promociji Ploča kao “pet friendly” grada

Upravni odbor Zaklade „Kajo Dadić“ na svojoj sjednici održanoj 23.11. 2015. godine donio je Odluku o odobravanju financijske potpore građanskoj
Ekologija

HEP spašava sove ušare

Nakon čestih stradavanja sova ušara na dalekovodima u dolini Neretve, reagirao je HEP te je postavljena zaštita na stupovima dalekovoda