Ekologija

HPD Grabovica Ploče i HPD Vrgorac na Kleku kod Ogulina i Samoborskom gorju – FOTO

Prenosimo zanimljivu reportažu i fotografije Josipa Čupića, planinara HPD Grabovica Ploče.

Klek kod Ogulina i Samoborsko gorje
Subota i nedjelja, 18. i 19.5.2019.

HPD Grabovica Ploče i HPD Vrgorac zajedničkim su  snagama organizirali i sproveli u djelo ovaj nadasve sadržajan i zanimljiv izlet. Našlo se tu planinara iz Metkovića, Dubrovnika, Baške Vode…


Prvi dan smo posjetili Ogulin i Frankopanski kaštel gdje se nalazi povijesna planinarsko-alpinistička zbirka, Zavičajni muzej, arheološka i etnografska zbirka, spomen soba Ivane Brlić-Mažuranić, koja je inače i rođena u Ogulinu 1874., te dobro očuvane zatvorske ćelije u kojima je, jer je prosvjedovao nakon ranjavanja Stjepana Radića, zatvoren Josip Broz, osuđen u “bombaškim procesima” 1928.

U blizini kaštela nalazi se i “Đulin ponor”, ponor rijeke Dobre u samom središtu Ogulina. Nakon razgledavanja, uputili smo se penjati na Klek. Klek je simbol hrvatskog alpinizma i planinarenja. Ta stijena se nalazi u grbu HPS-a, jer je upravo u Ogulinu osnovano prvo planinarsko društvo 1874. Ni loše vrijeme nije moglo umanjiti čaroliju tog mjesta i ljepotu prirode, već je pojačalo samu mističnost lokacije. Na putu smo svratili i do planinarskog doma “Klek” i malo odmorili. Kako smo se približavali vrhu, tako smo sve češće nailazili na ploče sa imenima “prvaka” hrvatskog alpinizma, koji su ostavili svoje živote na ovoj planini. Sa vrha se pruža pogled na okolno gorje i šume, koje kroz maglu djeluju beskrajno. Nakon spusta uputili smo se prema Jastrebarskom,gdje nas je dočekao dvorac velikaške obitelji Erdödy, za kojeg mi je zapelo oko u prolazu, jer smo produžili do planinarskog doma “Žitnica” na Japetiću. Tamo smo prespavali, ali moram spomenut vrhunsku hranu u domu. Vrijedne “kumice” su nas dočekale domaćim kolačima i kvalitetnom hranom.

Sutradan smo,nakon jutarnje kave uz opuštanje mirisima planinskog jutra,krenuli na Japetić (879m) koji je najviši vrh Samoborskog gorja. Zbog očuvane bukove šume proglašen je rezervatom šumske vegetacije. Na samom vrhu je 12 m visoka razgledna piramida, premještena sa Sljemena. Nakon toga nastavili smo prema mjestu Mali Lipovec i utvrdi iznad samog mjesta, kroz koje protječe potok, čiji nas je žubor pratio dosta daleko. U Malom Lipovcu smo kratko stali kod Samoboraca i njihovog planinarskog doma. Nastavili smo strmom stazom kroz šumu prema vrhu Oštrc, usput pregazivši nekoliko samoborskih vrhova. Svako malo smo nailazili na raspelo Jezuša, u duhu tradicije ovog dijela Hrvatske.

Inače me raduju, sitne specifičnosti svakog dijela Hrvatske. Nakon što smo stigli do vrha Oštrc(752m), spustili smo se do planinarskog doma “Željezničar”, gdje smo svjedočili kulturi planinarstva ovog kraja. Mjesto je vrvilo ljudima svih uzrasta. Tu smo ručali i krenuli natrag prema planinarskom domu “Žitnica” od kud smo nakon odmora, krenuli na put ka jugu.

Nakon dalmatinskog krša,dobro je nekad malo zagazit i u meko,upoznat i neke druge terene, tako da mi je ova tura nadmašila očekivanja.