Unatoč nastojanjima, željama, isušivanju močvara, izmjenama i dopunama zakona o poljprivrednom zemljištu i drugim mjerama, pa tako i državnim poticajima i sredstvima iz europskih fondova, za neretvansku poljprivredu može se kazati da još uvijek nije na visokoj razini razvijenosti kakva se očekuje od toga podneblja i vrijednih ruku domicilnih poljoprivrednika.
Uz prirodne pogodnosti kao što su klima, pedološki uvjeti i vodni resursi, te uz iskustva ljudi i njihove vrijedne ruke, očekivali su se daleko bolji rezultati u proizvodnji voća i povrća na razini cijele države. Ono u čemu dolina prednjači i postiže visoke prinose svakako je proizvodnja mandarina, do 90 tisuća tona na godinu. Nažalost, niske temperature, poplave, suša, tuča, slanost tla i promjenjivi tržižni uvjeti te manjak državnih poticaja često su uzrocima stradavanja agruma (ne samo mandarina), manjim prinosima i slabijoj kvaliteti tog jedinog hrvatskog izvoznog voćnog brenda.
Protiv tuče, niskih temperatura, poplava ili suše, poljoprivrednici se ne mogu boriti, a državne naknade za štete su gotovo simbolične, kao što je bio slučaj s prošlogodišnjim štetama na nasadima agruma, posebice za poljoprivrednike s područja Metkovića.
Od stvaranja samostalne države Hrvatske te početka raspodjele državnog zemljišta ili povrata bivšim vlasnicima, događale su se brojne nelogičnosti u tim procesima, a brojni zaintersirani nisu dobivali tražene površine. Neki od dobitnika ta su zemljišta, pa i pod kulturama, davali u zakup ili podzakup, čak i prodavali. Zbog svega toga vode se brojni sudski procesi, a kako će i kada završiti teško je reći.
U seoskim sredinama, posebno u brdsko-planinskim područjima neobrađene su tisuće hektara iz prostog razloga što je stanovništvo iseljavalo prema većim gradovima ili u inozemstvo.
Prema prijedlogu novog Zakona o poljoprivrednom zemljištu zapuštena zemljišta nepoznatih vlasnika davat će se u zakup zainteresiranim pojedincima ili OPG-ovima te manjim poduzećima, s tim da bi se prikupljena sredstva polagala na poseban račun i isplaćivala stvarnim vlasnicima kada se i ako se pojave.
Na takvim parcelama postoji uglavanom postoji više vlasnika, pa će biti zanimljivo vidjeti na koji će se način prikupljena sredstva usmjeravati i uplaćivati kad se ti vlasnici pojave.
Zbog globalnih klimatskih promjena i djelovanja čovjeka, u slivu rijeke Neretve sve je manje slatke vode za navodnjavanje. Tu prije svega mislimo na izgradnju hidro-energetskih objekata u Bosni i Hercegovini zbog čega donja Neretva ostaje bez više milijardi kubika slatke vode. A upravo je slatka voda primarna u procesima desalinizacije neretvanskog tla. Poznato je da je neretvansko tlo zbog prodora morske vode i podizanja razine mora sve slanije, a na takvom tlu nema poljoprivredne proizvodnje. Cjelovit sustav za navodnjavanje još nije završen pa se većina tla i ne navodnjava.
Sami poljoprivrednici svake godine ukazuju na problem nekontroliranog uvoza voća i povrća što se izravno odražava na proizvodnju i prodaju neretvanskog voća i povrća, prije sega zbog nižih cijena, ali često slabije kvalitete.
Ipak, neretvanski vrijedni poljoprivrednici naporno rade i ne gube nadu očekujući da država ili jedinice lokalne i regionalne samouprave pomognu riješiti makar dio problema koji ih opterećuju u svakodnvenom životu i radu. Međutim, i među poljoprivrednicima bi trebala postojati bolja suradnja, trebali bi se više udruživati i preuzimati stvari su svoje ruke, posebice zbog činjenice da živimo u kapitalizmu i u svijetu otvorenog tržišta, ali i novih ideja.
Pero Jakić
